Poreklo prezimena Obradović

3. februar 2012.

komentara: 91

[toggle title=”TESTIRANI OBRADOVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Obradović

Haplogrupa: E1b rod A

Poreklo: Aleksandrovac, Srbija

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

Obradović

Haplogrupa: I2a DS rod B

Poreklo: Aleksandrovac, Srbija

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

Obradović

Haplogrupa: R1a Z280 L1280 klaster B1

Poreklo: Donji Šepak, Zvornik, Republika Srpska /

Srodni sa Lukićima u Donjem Šepku i Roćeviću

Krsna slava: Avramijevdan

Kontakt:
_________________________

Obradović

Haplogrupa: I2a DN rod J

Poreklo: Tvrdoševo, Vučiniće, Novi Pazar, Srbija

Krsna slava: Lučindan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

OBRADOVIĆI

(žive u Tepcima, Kočadolu, Tepačkom Polju i Nadgori)

Ovo bratstvo vodi porijeklo od Obrada, sina Stanišina, Tepčanina. Obrad se po ocu Staniši prezivao Stanišić, a docnije se njegovi potomci prozovu Obradovići. Oni su najbrojnije tepačko bratstvo.

Zbog brojnosti i prenaseljenosti u Tepcima rano su se počeli iseljavati u Bosnu, Srbiju i druge krajeve. Svi su Tepčani imali svoje katune u Tepačkom Polju, Kočadolu i Nadgori, koje su počeli stalno naseljavati i tako proširivati svoja imanja izvan prenaseljenih Tepaca.

Po Obradovim potomcima: Đorđiju, Stevanu, Marku i Matiju, Obradovići se na uže zovu Đorđijevići, Stevanovići, Markovići i Matijevići.

Đorđije je imao sinove Mijata, Pavla i Obrada.

Od Mijata su Filip, Živko i Rako, od Pavla Božo, Vasilije i Nikola, a od Obrada je bio Jovan.

Od Stevanovih sinova Andrije, Novice i Ivana, koga su zvali Rodo, najbrojnija je grana Obradovića, koja se po Stevanu na uže prozove Stevanović. Oni su imali dosta istaknutih bratstvenika, kao što su bili Šaban, poznat kao veliki junak u svom dobu, i njegov sin Radovan, ratnik bažanskih i Prvog svjetskog rata, zatim Drago, prvi predsjednik radničke Komunisgičke partije za žabljačku opštinu; Tanasije, čuveni komita koji se naročito isticao u borbama protiv austrougarskih okupatora, koji su ga zatočili u njihovom logoru Nađmeđer iz kojeg je uspio pobjeći i stići u svoj kraj gdje je nastavio nepomirljivu borbu, zajedno sa svojim ocem Milisavom – Đakom protiv okupacionih austrougarskih vlasti. Poginuo je zbog izdaje od strane svojih komšija. Tanasijev sin Dušan, predratni pravnik i član Partije, jedan je od organizatora ustanka u durmitorskom kraju. Poginuo je na čelu Jezero-šaranskog bataljona u čuvenoj pljevaljskoj bici 1, decembra 1941. godine; proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.

Od ovog ogranka treba još istaći Obrada i Đuricu i njegovog sina Mihaila, koji je bio učesnik balkanskih i Prvog svjetskog rata; poginuo je na Vranjem brdu 1915, godine. I Radonja Vidakov je bio učesnik balkanskih i Prvog svjetskog rata. Novica Stevanov, istaknuti ratnik iz prvih ratova za naročite zasluge dobio je zlatnu Obilića medalju. Njegov sin Stevan – Stevo bio je vrstan poznavalac i pripovjedač istorije i starina tepačkog kraja. Pop Stanko je bio predstavnik Jezera na Podgoričkoj skušptini koja je održana 1918. godine. Tada je proglašeno ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Stanko je odselio u Bijelo Polje sa svojom porodicom. Njegov sin Dragoljub je borac od prvih ustaničkih dana u sastavu sandžačkih jedinica. Nosilac je Partizanske spomenice 1941.

Po Marku, sinu Obradovu, njegovi sinovi Jovan i Sava (koga su zvali Saja), te Vaso i Ilija prozovu se na uže Markovići. Od Jovana su sinovi Pavle, Krsto, Milić-Čale i Milutin. Krstov sin Milan je učesnik iz prvih ratova, a njegovi sinovi Radoman i Tripko su istaknuti borci NOR-a 1941-1945. godine. Radoman kao borac Četvrte i Sedme crnogorske brigade gine kod Spuža u decembru 1943. godine, a njegov mlađi brat Tripko na Sjenici 1944. godine. Milić-Čale Jovanov je ratnik iz balkanskih i Prvog svjetskog rata, a njegov sin Mitar kao pripadnž jedinica NOV-a gine na Sremskom frontu 1945. godine. I Milutin Jovanov je ratnik iz prvih ratova; njegovi sinovi: Momčilo-Gale pogibe 1942. godine na Dujmovićima, a Jovan na Sutjesci 1943. godine. Njihova sestra Mileva je takođe bila aktivni učesnik NOR-a u jedinicama NOV-a; bila je oficir JNA. Danas je udata Ćalasan. Od Save-Saje su Mikajilo i Miloš. Vaso Markov imao je sinove Marka, Uroša i Maksima. Ilija Markov je imao Milovana, Mirka i Milinka. Mirko Ilijin je bio u Komitskom pokretu 1916-1918, a Milovanovi sinovi – Branko u NOP-u od 1941. godine, i Ilija-Rade poginuo kod Valjeva 1944. godine kao borac Četvrte crnogorske brigade.

Od Matija, Obradova potomka, nije ostalo muških potomaka, već se njegovi potomci Milovanovi sinovi Jovica, Anto i Novak – iz poštovanja prema stricu Matiju na uže zovu Matijevići.

Od Jovice su Tripko, Milan i Rade. Milanov sin Radoman-Roko bio je u NOP-u od 1941. godine, prvo u Durmitorskom NOPO u pratećem bataljonu štaba Drugog korpusa i artiljerijske brigade i u Četvrtoj crnogorskoj proleterskoj brigadi. Tripko je odselio u Vojvodinu, a Rade je pošao u Ameriku na rad 1906. godine.

Anto Milovanov ima Dušana, Milovana, Stanišu, Savića, Miloša i Mila. Savić i Miloš su otišli na rad u Ameriku 1906. godine i oba su tamo umrli; Milovan i Dušan umiru mladi, a Staniša se nije ženio. Od Mila su Dušan, Vojin, Milovan i Vojislav.

Dušan Milov, član Partije iz predratnog perioda, pripadnik je NOP-a od prvih ustaničkih dana; u Četvrtoj crnogorskoj proleterskoj brigadi je od njenog osnivanja na dužnosti zamjenika političkog komesara čete. Poginuo je na Sinjajevini jula 1943. godine kao organizacioni sekretar sreskog komiteta. Njegov mlađi brat Milovan je pripadnik NOP-a od 1941. godine; poginuo je kao borac Četvrte crnogorske proleterske brigade 6. aprila 1943. godine na Ljebršniku. I Vojin, Vojislav i Radojka su aktivni pripadnici NOP-a od prvih ustaničkih dana. Radojka je bila aktivni oficir JNA.

Novak Milovanov ima Mikaila koji je u predratnom periodu odselio u Metohiju, Mlađena-Majda, vrlo uglednog bratstvenika (on je bio pripadnik NOP-a) i Nova koji je kao pripadnik NOP-a umro u Italiji 1944. godine, gdje se nalazio na liječenju.

Jelena Đolova iz Tepačkog Polja bila je u NOP-u od prvih ustaničkih dana, prvo u Durmitorskom NOPO, a u sastavu Četvrte crnogorske brigade od njenog osnivanja. Poginula je 1944. godine kod Andrijevice kao referent saniteta Petog bataljona. Njen brat Kosta je takođe bio učesnik NOR-a u jedinicama NOV-a.

Čedomir Momčilov iz Tepaca poginuo je kao borac Petog bataljona Četvrte crnogorske brigade na Zelengori 1943. godine. Budimir Dragov je bio pripadnik NOP-a od prvih ratnih dana; uhvaćen je od strane neprijatelja i strijeljan na Žabljaku 1942. godine, a njegov brat Jovo i Dimitrije-Mile Nikolin okončali su svoje živote na sumnjiv način kao pripadnici NOP-a od 1941. godine. Njihov se trag gubi 1943. godine i nikad nije utvrđeno kako su izgubili živote.

Vinka Petrova bila je u NOP-u od 1941. godine, u Durmitorskom omladinskom bataljonu komesar čete, a od osnivanja Četvrte crnogorske proleterske brigade rukovodilac SKOJ-a u četi i pri štabu Petog bataljona. U Šavničkom srezu je sekretar SKOJ-a i član sreskog komiteta KPJ. Ona je ratni vojni invalid i nosilac Partizanske spomenice 1941. Vinkina mlađa sestra Ilinka, zbog svoje pripadnosti i aktivnosti u NOP-u, strijeljana je na Žabljaku 1942. godine od strane neprijatelja. I Koviljka Savova je bila pripadnik NOP- a kao aktivista u omladinskoj organizaciji i SKOJ-u. Završila je svoj kratki životni put na Žabljaku 1944. godine zbog iscr- pljenosti.

Neđeljko Radojev iz Tepaca je kao borac NOR-a poginuo kod Zagarča 1944. godine, a Đorđije Stojanov u borbama na Sremskom frontu 1944. godine.

Petar Radovanov je bio u NOP-u od prvih ustaničkih dana. Ranjavan je tri puta: na Pljevljima 1. decembra 1941, na Dujmovićima 1942. i na Sinjajevini 1942. godine. Nalazio se na dužnosti komandira čete pri Glavnom štabu za Crnu Goru i Boku 1943. godine. Pošto je prije rata završio vojnu školu za pilote, 1944. godine upućen je sa vazduhoplovnom grupom u Sovjetski Savez u Školu za pilote lovce. I njegov brat Jovan je učesnik rata od 1941. godine, a nalazio se u sastavu Druge proleterske srbijanske brigade, gdje je ranjen i kao ranjenik prebačen u Italiju na liječenje. Iz Italije je upućen u Sovjetski Savez na obuku za tenkistu.

Miloš Veljkov iz Nadgore, kao mladi pripadnik jedinica NOP-a, nalazio se u Durmitorskom odredu iz koga je stupio u 7. omladinsku crnogorsku brigadu od prvog dana njenog osnivanja. Nalazio se na dužnosti omladinskog i partijskog rukovodioca. Bio je i ranjen. Bavio se publicistikom.

Milan, sin popa Blagoja, bio je borac u sandžačkim jedinicama od prvih ratnih dana. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Mile Savov iz Pljevalja nalazio se kao pripadnik NOP-a pri štabu Drugog korpusa.

Miletini sinovi Vlado i Vojo su borci NOR-a od 1941. godine i oba su nosioci Partizanske spomenice 1941, a njihov brat Sveto je borac NOR-a od 1941. godine.

Branko Boškov iz Pljaevalja potiče iz Tepaca, odakle je njegov predak odselio u pljevaljski kraj. Branko je pripadao dalmatinskim i krajiškim jedinicama i nalazio se na rukovodećim dužnostima. Iz rata je izašao u činu general-majora. Bio je prvi komandant parade u oslobođenom Beogradu, kada je predao raport svom vrhovnom komandantu drugu Titu 1945. godine.

Ovo bratstvo dalo je veliki broj oficira, inžinjera, profesora, doktora, pravnika, ekonomista i stručnjaka mnogih drugih profesija. Oni se nalaze na odgovornim dužnostima širom naše zemlje.

U Vojsci Jugoslavije na odgovornim rukovodećim dužnostima nalaze se generali Milorad Nikolin iz Nadgore i Savo Radisavljev iz Tepaca, koji su svojim ličnim zalaganjem i kvalitetom rada dospjeli do visokih činova u Vojsci Jugoslavije.

Obradovića ima u mnogim mjestima širom naše zemlje gdje su odlazili najčešće iz ekonomskih razloga i radi školovanja, da bi se tamo nakon završenog školovanja zapošljavali i ostajali da žive stalno. Ima ih koloniziranih u Vojvodini, gdje su odselili 1945. godine.

Danas žive u Tepcima, Kočadolu, Omarićima, Tepačkom Polju, Meždu, Nadgori i Žabljaku.

Slave Đurđevdan.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (91)

Odgovorite

91 komentara

  1. Mladen

    Ja sam Mladen Lalovac, a po saznanju moga pokojnog oca Miloša ,naši preci su Obradovići iz sela Tepaca kod Žabljaka.Krajem 18. vijeka u selo Lalovina kod Foče doselio se Luka Obradović i promjenio prezime po mjestu Lalovina u Lalovac. Od Luke pa na ovamo znam sve,a navodno Luka je jedan od trojice braće, koji su se raselili zbog krvne osvete, pa je jedan ostao u Tepcima i promjenio prezime u Ćetković, drugi je odselio u Bajnu Baštu i ostavio prezime Obradović, a Luka je otišao preko Drine i promjenio prezime u Lalovac.Ja sam sa pokojnim ocom bio na Žabljaku-Tepcima prije 35-6.god. i upoznali smo Milisava Ćetkovića, koji nam je tu priču ispričao. Volio bih saznati nešto više o svemu, pa ako neko nešto zna da mi javi, bio bih jako zahvalan.
    Puno pozdrava svim Obradovićima i ostalim familijama od Mladena Lalovca.

  2. obradovic vladimir

    Treba mi pomoc. Po prici mog pokojnog oca Milutina ,moji preci su dosli iz like u seli Prusci vece selo Dobrljin a opstina Novi Grad, a pre like su ziveli u Crnoj gori. E sada ,ja samo znam da ja poticem od jednog od dva prata Glise ili Zarija . Moj pradeda i ped si ova su poginuli od ustaskog noza 1941.god. moja baka ostaje sa mojim stricevima Vojinom,Vasom tetkom Desankom udatom u familiju Majkic i mojim ocem Milutinom koji je 1941.god. Uspeli su da se probiju kroz prvi obruc iz kozarskog pakla. A posle rata Vojin kao najstariji odlazi u Sisak da bi posle par decenija preveo familiju u Novu Pazovu : Vasa ,Desanka sa svojim suprugom i moj otac Milutin a Vojin Odlazi u Beograd gde i sada zivi . Sva tri brada imaju po sina i cerku .Milutinu gine cerka u saobracajnoj nesreci i ostajem ja Vladimir . Sva trojica braca od striceva imamo po dve cerke . Sa nama se gasi ova loza . Voleo bih da mi neko pronadje od kog brada mi poticemo i migraciju kroz vekove moje loze. Hvala vam puno.

    • Žarko Obradović

      Bilo bi dobro znati koja Vam je generacija i kada prešla u Novi Grad i koja vama je krsna Slava. Pozdrav, Žarko Obradović iz Sombora

  3. obradovic vladimir

    Zamolio bih vas da ako je moguce odgovor ili bar da mi je poslat odgovor posaljete na mejl. [email protected]. Hvala.

  4. Milan

    Ne treba zaboraviti veliku porodicu Obradovića iz Like. To su Srbi koji su se tamo naselili još u doba Ugarske u 15. i 16. veku. Po mojim saznanjima, a na osnovu popisa Austrije 1712. godine u Lici, moj deda i njegovi preci su iz Donjeg Lapca u koji su došli posle 1791. godine, kao i svi Obradovići iz tog mesta, a došli su verovatno iz Bruvna (mada je moguće i Divoselo). Svi lički Obradovići, ili sigurno velika većina, slave svetog Jovana i svi smo davnašnja rodbina. Moja viđenja su da su Obradovići došli iz Raške, Starog Vlaha (jednim delom i današnja severna Crna Gora), a tamo su verovatno sa Kosova i Metohije… tako kaže predanje… Iz Crne Gore, preko Hercegovinei Dalmacije u Liku. Neki ogranci se kasnije sele u Kordun, Bosnu, Slavoniju…

    • Žarko Obradović

      Lijevo Pounje je naseljeno od Bruvna i Zrmanje nakon Svištovskog mira između Austrije i Turske, dakle poslije 1791. godine a svakako do 1700. godine. Tada su Obradovići iz Bruvna (naseljenji u Bruvno iz Divosela oko 1696. godine) naseljavali područja oko Srba i Lapca kao i Rudo Polje kod Bruvna.
      Pozdrav od Žarka Obradovića iz Sombora

      • Postovanje. Ja sam Obradovic poreklom sa Korduna iz sela Donja Cemernica kod blizu Gline. Gde su u Glinskoj crkvi 02.08.1941 ubijeni moj pradeda i njegov najstariji sin. Ostatak porodice je ubijen 10.02.1942 u Jasenocvu, jedino je moj deda Stojan Obradovic preziveo. Doselio je u okolinu Panceva 1973 gde sam ja rodjen i gde zivim. Ne znam mnogo o mojim korenima. Istrazivao sam i dosao do sela Tepca u Crnoj Gori. Deda mi je pricao o Crnogorskom poreklu i imao je taj akcenat kad izgovara prezime ali nista vise detaljno. Imao je manje od 20 godina kada je izgubio sve sto je imao, a sva dokumenta ustase su spalile. Moj pradeda se zvao Marko a prababa Boja. Imam tacne datume smrti i rodjenja u knjizi o stradalim srbima u u drugom svetskom ratu tog podrucja. Ali spoj do Tepce mi nedoataje. Jedan zena mi je pomagala u istrazi iz Zrenjanina inace Obradoviceva i dosla do zakljucka da vodim poreklo iz jedne grane koja se jos 1600 odselila na sever i da su tada umesto Djurdjevdana poceli da slave SV Pantelejmona koju slavu i ja danas slavim. Ako neko zna nesto konkretno o toj grani koja se odselila i promenila slavu, a i posle nek mi javi. Veliki pozdrav [email protected]

        • Žarko Obradović

          Poštovani Miloše moji Obradovići su iz Like, tačnije od Bruvna. Poznato je da smo se u Lici prvo pojavili u Divoselu pa smo krajem 17. veka prešli u Bruvno a krajem 18. veka naselili levo Pounje i sela Lapac, Doljani, Kupirovo, Srb i td. Tragovi Obradovića dosežu i do Otočca a poznato mi je da ih je bilo i u Karlovcu, već početkom 18. veka. Izvesni Matija Obradović iz Karlovca bio je savremenik moga djeda i slavio je kao i mi krsnu slavu Svetog Jovana Krstitelja. Moje je mišljenje da sa Crnom Gorom (Tepca i Lubnice) nemamo ništa zajedničko a da smo starinom od Dubrovnika i (ili) iz gornjeg Podrinja. “Ono” specifično narječje koje zvuči “crnogorski” je ustvari hercegovačko i tipično je recimo, za Dalmaciju i južne delove Like (od Bruvna na jug). Tokom decenija našeg kretanja prema severu upijali smo mnoge usput naučene izraze od starosedilaca, zadržavali se tu na neko vreme pa kretali dalje. Neki su možda i ostajali na usputnim stanicama. Ako putem sajta Poreklo izvršiš testiranje tvoje haplo grupe biće sasvim jasno kojeg si porekla i odakle si starinom. Obradovići iz Like su R1a1 haplo grupa. Interesuj se za uslove testiranja pa kada ga izvršiš možemo komentarisati rezultate. Veliki pozdrav

          • Rade Obradović

            Moji su iz Klapavica, između Udbine i Gračaca. Imamo li neke povezanosti sa Obradovićima iz Rudog polja. Slavimo Sv Jovana. Pozdrav

            • Žarko Obradović

              Oko Bruvna svi Obradovići slave Sv. Jovana Krstitelja. Bilo nas je u zaseocima: Rudopolje, Klapavice, Graovo, Dolovi, Ubovići, Krstače, Dmitrakovići, Vodena Glava, Paklarić, kao i u samom Brubnu.

          • Ilija Obradović

            Žarko rode pozdrav. Ja sam rodjen u Zemunu (BG), a moji Obradovici su iz Bruvna. Doseljeni su nakon trećeg Tursko-Mletackog rata krajem 17. veka u Bruvno. Zemlju su dobili po zasluzi kao deo pobedničke ( Mletacke) vojske u tada potpuno pustoj Lici. Rođena braća i bliski rođaci su naselili Rudopolje Bruvanjsko, a zatim se deo preselio u Bruvno. Poreklom smo iz Republica Ragusa ( ili što južni sloveni vole zvati Dubrovačka Republika ). U liku su nam se preći doselili sa poluostrva Peljesac, selo Crna Gora ( danas se to isto selo zove Putnikovic ). Fun fact je da je u centru sela podignuta bila crkva sv Ivana Krstitelja ( zvuči poznato). Srušili su je Turci u jednom od ratova sa Mlecanima. Starinom (14. vek) smo iz samog grada Dubrovnika gde su nam se preci ( prezivali Bogunovic) nazivali Raškom porodicom . Dakle, u nekom periodu pre sredine 14og veka su nam se preci verovatno doselili iz tadašnje kraljevine Raške. P.S. Imao sam jednog rođaka iz Gracaca istog imena i prezimena kao Vi. Krsna slava nam je sveti Jovan krstitelj. Mozete stupiti u kontakt sa mnom ako vas zanima jos detalja/ako imate dodatnih informacija. Moj mail je poznat redakciji. Pozdrav. Svako dobro vam želim.

    • Maja Obradović

      Moji Obradovići potiču iz Divosela i slave Sv. Jovana .

      • Žarko Obradović

        Majo ako ima još neko živ od tvojih djedova bilo bi dobro da ih ispitaš o usmenim predanjima o tome odakle su Obradovići stigli do Divosela. Moji su Obradovići iz Divosela naseljeni u Bruvno, oko 1696. g. Slavimo istu krsnu Slavu.

    • Predrag Obradovic

      I ja sam Licanin, iz Gracaca, po pricama mog djeda, negde u 17 vjeku su 4 brata posla iz CG podno Zabljaka, i dosli do Like, nastanili se u Bruvnu i Klapavicama, i razlikovali su se po spicnametima tako da su moje pretke zvali Bjelici po izvesnom Bjeli Obradović u.. Rodbine imamo i u Bosni gde je jedan Brat se nastanio u okolini Bosanskog Novog ili slicno

  5. Slava Sveti jeremija.Šepšin,Mladenovac.Jeremija Obradović iz Užica.Dosleio se u Šepšin oko 19.veka.

  6. veroljub

    postovani prijatelji.ja san Vetoljub Ohradovic.moj cukun deda Tomo Obradovic,dosao je u kraljevo oko 1865 .sa jos dva brata.jedan je otisao,u Krusevac,a drugi u Kragujevac-bajcetinu.a cetvrti ostao u lubnici.od porekla ove loze ima nas ,dvoca brace i treci od strica.

  7. Žarko

    Ja sam Obradović i sa očeve i sa majčine strane. Roditelji su mi rodjeni u Lici, otac u Dolovima a majka Milka u Paklariću, opština Bruvno. Slava i jednih i drugih je Sveti Jovan a navodno potičemo sa Žabljaka u C. GORI. Majčini du nosli špicname – nadimak Bajguti.Po legendi moji Obradovići su prezimena dobili po zanatu fok drugi prrzime dobiše po pretku Obradu. Naša se porodica sada nalazi mahom u Bačkoj, N. Safu i Beogradu. Za sada toliko. Pozdrav svim Obradovićima do 4. koljena.

  8. Obradovići na Grmeču. Mesto Krnjeuša vode poreklo iz ličkog sela Dabašnica i iz Bruvna, takođe u Lici.
    U selo RIsovac na Grmeču doselio se Ilija Obradović i izrodio brojne potomke, neki odoše u daleku Ameriku, mnogi ostadoše u Risovcu a odatle polako trbuhom za kruhom nastaviše svoje putešestvije.
    Svi slavimo Sv. Jovana.

    “pohvatao” sam većinu Obradovića i formirao lozu ali nemam nikakva saznanja sa Obradovićima koji su se odselili u USA. A to su potomci jednog Nikice Obradovića, Đuran Obradović, Anka Obradović.

    Ako neko vodi poreklo od pomenutih osoba volio bih da mi se javi.
    http://www.obradović.info

    • Žarko Obradović

      Obradovići u Lici oddolaska Turaka:
      -od 1570. do 1689. Divoselo kod Gospića;
      – 1696. iz Divosela, Austrijanci preseljavaju domaćistva braće Save i Jovana Obradovića (51 čeljade) u Bruvno;
      – poslije 1791. iz Bruvna se Obradovići u većem broju iseljavaju u lijevo Pounje (sela: oko Lapca, Srba i Nebljusa – Doljani, Donji Lapac, Dnopolje, Dabašnica i Rudo Polje. kod Bruvna.
      Pozdrav

  9. Postovanje,
    Da li je moguce iskoristiti nekako DNA analizu sa Ancestry testom http://www.ancestry.com. Posto sam uradio test u americi.

    • Branko Todorović

      Pitanja u vezi testiranja najbolje je postaviti na Forumu, pošto ovde uglavnom neće biti iz prve viđena, a na forumu postoji poseban odeljak i za sve firme. 😉

    • Žarko Obradović

      Nikola ako ste od Obradovića iz Like zanimala bi me Vaša haplo grupa. Pozdrav

      • Nikola Obradovic

        Postovani Zarko,
        Haplo grupa je R-M198. Poreklo je iz Rudopolja kod Gracaca slava Sveti Jovan.

        • Žarko Obradović

          Poštovani Nikola, prema rečima mog, sada pokojnog oca Dušana, tvoji su Obradovići od Rudopolja imali nadimak Pejakovići. Ja sam bio u prilici da uporedim rezultate testiranja po Y hromozomu nekoliko naših prezimenjaka koji potiču iz zaselaka oko Bruvna u Lici. Te sam podatke uporedio sa rezultatima mog sina koji je testiran 2019. godine i koji, svakako ima identične rezultate kao moj otac i naravno ja. Uspoređivanjem sinovljevih podataka sa tvojim podacima ali i podacima jednog Obradovića sa nadimkom Simurdić (od Klapavica), a pogotovo sa podacima jednog Obradovića iz sela Jasenica kod Bosanske Krupe, utvrdio sam da većina Obradovića iz Like pripada haplo grupi R1a-M458 što odgovara i tvojoj haplo grupi. Zanimljivo je da onaj Obradović od Bosanske Krupe ima identičan nalaz na 23 markera kao i moj sin što znači da su sigurno imali zajedničkog pretka pre možda 150 godina. Moje je mišljenje, a u skladu s onim što sam o Obradovićima iz Bruvna mogao pročitati u Kaserovom popisu Like, da su Obradovići došli u Liku već podeljeni još u starom kraju, ma gde taj kraj bio. Dakle, pre 500 i više godina svi lički Obradovići su izašli iz jedne, zajedničke kuće da bi u Liku već došli podeljeni na dva roda koji se nisu smatrali bližim rodom ali im je poreklo isto. Takođe imam za cilj da utvrdim gde je bilo polazište naših predaka uoči turske okupacije stare Srbije i Bosne, kao i kojim su putem i kada stigli u Liku.
          Veliki pozdrav

  10. Žarko Obradović

    Na temu porijekla prezimena (i plemena) Obradović u Lici prikupio sam slijedeće podatke:
    Pleme čine sve porodice koje imaju isto prezime i podržavaju tradiciju da potiču iz iste kuće.
    Mi, pravoslavni, pored toga imamo i Slavu – zajedničko krsno ime.
    Pripadnici istog plemena se međusobno zovu rod, rođaci, plemenštaci ili kako bi stari Dalmatinci rekli – „vamilije“.

    Svi Srbi u Lici potiču od Knina i Bukovice ili iz desnog Podrinja. Stara postojbina ima je Potarje, Piva i gornje Podrinje (Stjepan Pavičić, „Seobe i naselja u Lici“, 1962.). To mu dođe Stara Srbija (Raška, sjeverna Crna Gora, hercegovina i dio Bosne).
    Srpska (vlaška) naselja u Lici pominju se već od 1345. godine.
    Pravoslavni Srbi (kao Vlasi) se u pisanim izvorima u Lici prvi put pominju 1405. godine kada su Novakovići prodali Ostrovicu knezu Nikoli Frankopanu.

    Turci osvajaju Liku 1528. godine a bježe iz Like do 1690. godine.
    Vojna krajina se formira 1526. godine i traje do 1873. godine.

    1530. godine Srbi iz Zapadne Bosne (okolina Srba, Unca i Glamoča) krenuše za Turcima, u seobu u pravcu Bihaća (možda i Like i Krbave).

    1577. Ferhad Paša je po Lici obnavaljao stare utvrđene gradove gdje je naseljavao Srbe iz Bosne.

    1689. g., nakon odlaska Turaka, Srbi iz pograničnih područja Bosne, Like i Dalmacije počeše naseljavati Liku i Krbavu.

    Srbi u Lici su već od 1530. godine bili uključeni u u odbranu Vojne krajine, na strani austrijske carevine. Povjesničar Radoslav Lopašić je smatrao da su Srbi u Liku doseljavali sa područja oko Dinare i izvora Une, oko Unca, Srba i Glamoča. Dakle iz Bosanske Krajine i dalmatinske Zagore – Bukovice, od Knina i Benkovca.

    Prvi Obradović koji se na papiru spominje u Lici zapisan je 1540. godine u krajiškoj tvrđavi Otočac – Lorenc Obradović (sasvim jemoguće da je ime pogrešno napisano od strane austrijskog notara). Lorencovo (Lourenz) ime Hrvati u svojim zapisima, pišu kao Lovro ili Lovre mada je njegovo pravo ime sigurno srpsko pošto u svim pregledanim spiskovima i proučenim i pročitanim djelima istoričara i povjesničara, pretežno hrvatskih, od 1540. pa do 1815. godine, nije nađena ni jedna porodica Obradovića koja nije bila srpska i pravoslavne vjere. Taj naš rodonačelnik Lorenc ili Lorens bio je ratnik – puškar (tzv. „haramija“) u ratničkom naselju u Otočcu i za svoj doprinos odbrani Krajiške kapetanije (kapetanija Vojne Krajine sa sjedištem u Senju) dobijao je naknadu od 8 guldena Imao je svoj posjed o Otočcu na kojem je obrađivao zemlju i držao stoku te hranio svoju porodicu (strana 394, Spomenici hrvatske Krajine III, Radoslav Lopašić, 1894.).

    Godine 1544. hrvatski ban, slovinski i Dalmacije – Nikola Šubić Zrinjski naselio je dosta Srba na svojim zemljama u Lici i Krbavi.

    Godine 1672. u tvrđavi Otočac ponovo se spominju ratnici – puškari s prezimenom Obradović.

    Nejasno je kuda su se kasnije, poslije 1672. godine, preselili Lorenc, njegova porodica i njegovi potomci. Sigurno je samo da nisu ostali u Otočcu jer se u austrijskom popisu stanovništva Like i Krbave (pronađenom neoštećenom u Gracu, Austrija), iz 1712. godine, u Otočcu ne spominje više ni jedan Obradović.

    Po povjesničaru Stjepanu Pavičiću, Obradovići su stari rod iz Otočca, dakle Starinci koji su na području Like boravili još prije dolaska Turaka, 1527., 1528. godine (S. Pavičić: „Naselja u Lici i Krbavi“, 1962.strane 142. i 144.).
    S druge strane, hrvatski povjesničar Radoslav M. Grujić, na 279. strani svoje knjige na temu „Plemenski rječnik Ličko – krbavske županije“ iz 1915. godine, nagađa da „pleme Šubića danas još uvijek živi u današnjim plemenima Banića, Borića, Rogića, Ugrina i OBRADOVIĆA (možda i Budisavljevića). Nepoznat nam je osnov na kojem se ova teza zasniva, s obzirom da u svim raspoloživim popisima stanovništva Like i Krbave, od 1700. pa do 1815. godine, nismo pronašli ni jednog Obradovića koji je bio upisan kao Hrvat. Obradovići su svoju nacionalnu i vjersku pripadnost mogli da promijene tek nakon 1815. godine, milom ili silom.

    S druge strane, od popisanih 2178 kuća, odnosno 27.898 naseljenih Ličana (Srba, Bunjevaca, Hrvata i Kranjaca), 1712. godine (Karl Kaser: „Popis Like i Krbave“), evidentirano je zvanično, postojanje svega 7 porodica (kuća) Obradovića, od čega 5 u Divoselu i svega dvije u Bruvnu.

    Da bi našim bratstvenicima bilo jasnije kretanje rodonačelnika svih naših današnjih porodica Obradović koje potiču iz Like i slave Svetog Jovana Krstitelja, nužno je da znamo da je prvobitna (osnovna) porodica Obradovića, koju se nadalje može pratiti od 1690. godine, bila jedna od porodica Obradovića iz Sela Divoselo kod Gospića. Godine 1712. u Divoselu (naseljavano Srbima od 1690. godine) su evidentirane slijedeće porodice Obradovića:

    Ognjen Obradović, porkulab Divosela (vojni starješina u rangu oficira kome je nadređen kapetan). Njemu je 68 godina. Ima sinove: Vasilija (30 godina), Tomu (23 godine), Milovana (30 g) i Iliju (21 g). Vasilije ima sina Marka (2 godine). U kući još ima 10 ženskih osoba (Ukupno 16 čeljadi).
    Ognjena u svojoj knjizi „Spomenici hrvatske Krajine III“ (1894.g.) spominje Radoslav Lopašić, na stranama 250., 251. i 306.). Ognjen se tu, kao porkulab Divosela (vojni starješina jednog ranga ispod kapetana) spominje 1709. i 1715. godine kao izaslanik Vojne Krajine, sa područja Like, Krbave i Karlovca (Korduna).

    Petar Obradović (40 godina), brat mu Jovan (32 godine). U kući je 3 muške djece mlađe od 16 godina i 6 ženskih osoba (ukupno 11 čeljadi).

    Sava Obradović (45 mu je godina). Ima sinove Janka (10 g), Marka (8 g) i Božu (6 g). Ženskih osoba u kući 4 (ukupno u kući ima 8 čeljadi).

    Rade Obradović (star 40 godina). Ima brata Stojka (50 g). Rade ima 3 sina: Vuksana (20 g), Vukana (16 g) i Božu (12 g). Ženskih osoba u kući 13 (ukupno u kući 18 čeljadi).

    Đuro Obradović (od oca Save). On vjerovatno ne živi u Divoselu ali tu ima svoje zemlje. Moguće je da je to član porodice koja se 1690. preselila u Bruvno, Gračac.

    Oko 1690. godine četiri složene porodice od više desetina članova, Obradovića, Plećaša, Radakovića i Krajnovića odselilo je iz Divosela i naselilo se u Bruvno kod Gračaca (Rudolf Horvat: „Opis Like i Krbave“, 1941.g.).
    Mirko Marković u djelu „O etnogenezi stanovništva Like“, napominje da je najveći dio porodica naseljenih, nakon odlaska Turaka, u Divoselo, bio porijeklom od Otočca i Brinja a manji dio iz Sjeverne Dalmacije (Benkovac, Knin).

    Godine 1712. u Bruvnu kod Gračaca (naseljavano Srbima od 1690. godine), su evidentirane slijedeće porodice Obradovića:

    Knez Sava Obradović (ima 100 godina). Ima sina kneza Vukadina (50 g). Ima sinovce: Nikolu (36 g), Gavrila (30 g ), Radana (21 g), Simu (20 g) i Baju (18 g). Muške djece mlađe od 16 godina ima 15 a ženskih osoba u kući 17 (ukupno 39 čeljadi).

    Savin najstariji sin, takođe seoski knez Vukadin se takođe spominje u knjizi „Spomenici hrvatske Krajine III“ (1894.g.) Radoslava Lopašića, na stranama
    250. i 343., godine 1709. i 1730. On je tu takođe, bio član raznih poslaništava Vojne Krajine, kao i porkulab Ognjen Obradović.

    Jovan Obradović (80 mu je godina). Ima sinove Cviju (48 g) i Đuru (30 g). U kući je jedno muško dijete do 16 godina starosti i 8 ženskih osoba (ukupno 12 čeljadi).

    U Bruvnu je 1712. g. evidentirano ukupno 45 srpskih kuća.

    Pored Obradovića, u Bruvnu se, 1712. nalaze i kuće slijedećih rodova:
    Krajnovića, 2 kuće (41 čeljade);
    Plećaša, 3 kuće (34 čeljadi);
    Radakovića, 1 kuća (26 čeljadi).
    Tu se još nalaze 2 kuće Krneta (bratstvenika Obradovića – 40 čeljadi), Miljuša 4 kuće (41 čeljade) i drugih.

    Poslije 1712. godine (možda po popisu iz 1746. godine?) novi naseljenici Like – Srbi, pa među njima i Obradovići, naseljavaju novoformirana sela: Dnopolje (17 kuća Obradovića), Rudopolje (25 k Obradovića), Dobroselo (kod Lapca – 40 k Obradovića), Donji i Gornji Lapac (18 k Obradovića) te po jedna kuća Obradovića u Srbu i Dabašnici.

    1732. nakon pobune Ličana protiv surovosti austrijskih oficira, u Otočcu su, između ostalih, pogubljene vođe pobune Dmitar Krajnović i Tomo Obradović (odsjekli su im glave). Nakon toga Ličani počinju da se odmeću u hajduke.

    1750. godine, nakon neuspjele pobune Ličana iz Bruvna i Lovinca, protiv pojedinih austrijskih činovnika, dio Bruvanjaca prebjegne u Bosansku Krajinu gdje se i nasele.

    Od 1740. do 1840. godine lički Srbi su selili u pogranične bosanske kotare, posebno u Bosansku Krajinu (sjevero-zapadnu Bosnu).
    Moj pokojni djed Jovo (Jović) Bajgut je pričao mojoj pokojnoj majci priču o jednom njegovom putovanju u Bosansku Krajinu gdje je u jednoj kući potražio prenoćište. To je bila kuća Obradovića čiji je predak iselio iz iste kuće iz koje potiče i moj djed Jovo Bajgut.

    S duge strane, moj otac mi je ispričao predanje kako su iz njegovih Dolova, tokom 18. vijeka, 2 brata iz roda Miljanovih (Obradovića), iselilo u Bosnu (vjerovatno u Zapadnu Bosnu ili u Bosansku Krajinu).

    Iz tog razloga navešću podatke o naseljenim Obradovićima iz Like u Bosansku Krajinu, navedene u knjizi Milana Karanovića „Pounje u Bosanskoj krajini“ iz 1925. godine:

    Selo Vojevac pod Grmečom, dio sela GORINJA – 2 kuće Obradovića, porijeklom iz Like. Slave Svetog Jovana Krstitelja;

    Selo Vojevac pod Grmečom, dio sela VOJEVAC – 6 kuća Obradovića, porijeklom iz Like. Slave Svetog Jovana Krstitelja;

    Selo TURSKI DUBOVIK – dio sela PRIČELJE – 1 kuća Obradovića, porijeklom iz Dabašnice (Lika). Slave Svetog Jovana Krstitelja;

    Selo Hasanbegova Jasenica – dio sela KRAVLJAK – 3 kuće Obradovića, porijeklom iz Like. Slave Svetog Jovana Krstitelja;

    Selo Mrazovac – dio sela BUĆEVCI – 2 kuće Obradovića, porijeklom iz Like. Slave Svetog Jovana Krstitelja;

    Selo DONJA SUVAJA – dio sela na Brdima – 1 kuća Obradovića porijeklom iz Lapca. Slave Svetog Jovana Krstitelja;

    Selo GLAVICA – 3 kuće Bijelića (staro prezime vjerovatno Obradović). Slave Svetog Jovana Krstitelja.

    U bihaćkom srezu evidentiranae su 2 kuće Obradovića u selu KLIŠEVIĆ, porijeklom iz Nebljusa (Lapac). Slave Svetog Jovana Krstitelja.

    Godine 1788. u Liku doseljava kaluđer Sava Obradović koji je naredne godine rukopoložen za sveštenika u Plavnu (Dalmacija).

    Pravoslavna crkva Svetog Petra u Bruvnu sagrađena je 1798. godine.

    Godine 1815. Radoslav Lopašić navodi podatke o naseljenosti ličkih sela pravoslavnim Srbima:
    U popisu iz 1915. godine u Lici je bilo 206 kuća Obradovića od čega 35 kuća u Bruvnu, 40 kuća u Doljanima, 48 kuća u Divoselu, 15 kuća u Dabašnici (Srb), 25 kuća u Rudom Polju, 18 kuća u Donjem Lapcu i 17 kuća u Dnopolju.

    Nadalje ćemo se koncentrisati na Obradoviće naseljene u Bruvnu i njegovoj okolini.

    Godine 1940. u Bruvnu i okolnim zaseocima Obradovići su bili prisutni u slijedećoj množini:

    Bruvno: 5 kuća Obradovića, oko 14 km sjeverno od Gračaca (potiču od rodonačelnika Obrada i tako im se i prezime izgovara kao Obradov + ić). Slave Svetog Jovana Krstitelja, Tu su živjeli:
    1. Dane (Danja) Obradović, trgovac, gostioničar i najbogatiji čovjek u Bruvnu i okolini. Tokom 2. svjetskog rata izbjegao u Žegar (Dalmacija) da bi ga po povratku u Bruvno, ubili njegovi dužnici. Imao je ćerku Milicu koja je živjela i umrla u Beogradu.
    2. Danetov (Danjin) brat Đuro također je imao svoju trgovinu u Bruvnu. Nije imao potomstva. 1941. godine ubile su ga ustaše u Bruvnu.
    3. Nikola Obradović (od Obrada). Ubile su ga ustaše za vrijeme 2. svjetskog rata u Bruvnu. Imao je 3 sina: Božu, Marka i još jednoga kojemu se ime ne zna.
    4. U selu su bile još 2 kuće Obradovića (od Obrada).

    Dmitrakovići, zaseok od 4 kuće Obradovića (slave Svetog Jovana Krstitelja), oko 6 kilometara istočno od Bruvna. Legenda kaže (a prenosi mi je moj otac Dušan, 1930. godište), da su Dmitrakovići najstarija porodica (kuća) Obradovića u okolini od koje su potom potekli svi ostali Obradovići u i oko Bruvna, a i šire. Rodonačelnik Dmitrakovića bio je Dmitrak.

    Krstače, zaseok od 4 kuće Obradovića (slave Svetog Jovana Krstitelja), oko 10 kilometara istočno od Bruvna.

    Graovo, zaseok od 4 kuće Obradovića (slave Svetog Jovana Krstitelja), oko 10 kilometara sjeverno od Bruvna.

    Ubovići (potiču od rodonačelnika Obrada) zaseok od 4 kuće Obradovića (slave Svetog Jovana Krstitelja), oko 5 kilometara sjeveroistočno od Bruvna.

    Klapavice, zaseok od 5 do 6 kuća Bijelića, oko 5 km sjeverozapadno od Bruvna (staro prezime Obradović, slave Svetog Jovana Krstitelja).

    Trivunčići, špicname 1 kuće Obradovića, oko 5 km sjeverozapadno od Bruvna.

    Dolovi – zaseok od 4 kuće Obradovića, 6 kilometra istočno od Bruvna prema Donjem Lapcu (svi slave Svetog Jovana Krstitelja) a čine ih:
    1. kuća Ilerinih (rodonačelnik Ilija – Ilera Obradović). Iz kuće Ilerinih moj prapradjed Sava je sa sinom Nikolom i ostalom porodicom, prvo preselio u štalu da bi se oko 1870. g. preselili u novu kuću na brdu. Tada nastaje:
    2. kuća Savetininih (rodonačelnik Sava – Savetina Obradović – moj prapradjed s očeve strane, koji se oko 1870, zajedno sa svojim sinom Nikolom, odlučio iz kuće Ilerinih i preselio u novu kuću na brdu. Po legendi moj prapradjed Savetina je bio visok preko dva metra i toliko snažan da je sam mogao da rukama prevrne i baci volovska kola). Bio je jedinac u roditelja. Njegov sin Nikola, moj pradjed bio je seoski knez za zaseoke Ubovići, Radakovići, Krajnovići, Plećaši, Krstače, Dmitrakovići, Graovo i Dolovi). Bio je visok oko 2 metra.
    3. kuća Miljanovih (rodonačelnik Miljan Obradović, koji se rodio negdje između prapradjeda Savetine i pradjeda Nikole, dakle, oko 1860. godine), i
    4. kuća Pepičinih (rodonačelnik Petar – Pepica, bio je sitnog stasa).

    Vodena glava, zaseok od 4 ili 5 kuća Obradovića (slave Svetog Jovana Krstitelja), oko 1 – 2 kilometara zapadno od Bruvna, uzvisina od brda Opčuva koja se nastavlja na Rudo polje prema Gračacu.
    Tu su živjeli:
    1. kuća mog pradjeda Ilije Obradovića – Bajguta gdje je sa njim živio i moj djed Jovo (Jović) Bajgut;
    2. kuća tzv. Krivovrata Obradovića – Bajguta, čije nam ime nije poznato. Isti je bio ubica i razbojnik, hajduk osuđen na robiju koju je izdržavao u zatvoru u Gospiću. Oslobođen je početkom 2. svjetskog rata i nije nam poznata njegova dalja sudbina. Zna se da mu se sestra zvala Marta i da je sa njim učestvovala u zločinima.
    3. 1 ili 2 kuće tzv. „Kuburaca“ Obradovića (nisu Bajguti);
    4. 1 ili 2 kuće Jazića (staro prezime Obradović).

    Paklarić, zaseok od dvadeset do trideset kuća, oko 7 km sjeverozapadno od Bruvna, u velikoj udolini između brda Ljutoča i Sovra, u kojem nam je poznato da su živjeli:

    1. kuća Ilije Obradovića – Bajguta (slave Svetog Jovana Krstitelja) – moj pradjed po majci. Živio je tada sa svojom porodicom od 7 djece i sa ženom Martom Jakšić; Njegovi sinovi Jovo (Jović – moj djed po majci) i Dmitar su tada već bili oženjeni a Jovo je do 1940. godine već imao šestero djece sa svojom ženom Jekom (baka Jelom), od Samardžija (moja pokojna majka Milka bila je najstarija, 1928. godište, zatim slijede Marta (Mara, 1930.), Milan (1931.), Bogdan (1933.), Ilija (1935) i Anka (1938.). Tokom rata rodili su se još Đoko i Jovanka (Jojka).

    2. kuća Luke (Lukice) Obradovića – Bajguta koji je imao sina Milu. Mile je, 1927. ili 1928. godine, nesrećno poginuo a nekoliko godina kasnije je nesrećno stradao i Lukica Obradović – Bajgut.

    3. Pored Obradovića – Bajguta, u Paklariću su još živjele i porodice Dautovića, Uzelaca i Bandića, a vjerovatno i još neki rodovi koji nam sada nisu poznati.

    Pored svih gore nabrojanih zaseoka koji imaju veze sa Obradovićima koji slave Svetog Jovana Krstitelja, treba napomenuti i porodice onih rodova koji su sa Obradovićima, u periodu između 1690. i 1700. godine došli na područje Bruvna iz Divosela (udaljenost oko 60 km).
    To su zaseoci: Krajnovići (7 kuća, oko 6 km sjeveroistočno od Bruvna), Plećaši (18 kuća, oko 8 km istočno od Bruvna) i Radakovići (7 kuća, oko 7 km sjeveroistočno od Bruvna).

    Nešto dalje od Bruvna, prema sjeveru, odnosno prema Mazinu, nalazila su se još 3 zaseoka: Vojići (2 kuće Vojića i 1 kuća Radakovića), Krivošije (5 do 10 kuća) i zaseok Crni Lug (4 ili 5 kuća Bulja). Pored Vojića bile su, u Vojića Gaju, još 3 kuće Radakovića, odakle je i otac moje supruge Dragane. Crni Lug se nalazi negdje između Krivošija i Vojića, sjeverno od Bruvna.

    Sjeverno od Bruvna, pod brdom Kremenom, bile su kuće Čubrila, Guteša, Pokrajaca, kao i još nekih rodova.

    Zapadno od Bruvna (uz samo Bruvno) bila je draga (udolina) Radišina gdje su bile po jedna kuća Kolundžića, Obradovića i Popovića i 2 do 3 kuće Pokrajaca.

    Brdo Radakovića, zvano Bijelo brdo, bio je zaseok na pola puta između Dolova i Bruvna. Tu je bilo 7 kuća Radakovića.

    Zaseok Krajnovića nalazio se tik pored Bruvna, rasut kućama na tri mesta (ukupno oko 10 kuća Krajnovića).

    Jugozapadno od Bruvna, prema Gračacu, bile su 4 kuće Ćukova.

    Draga Radakovića, uz sam put od Bruvna prema Gračacu, bile su 4 kuće Radakovića.

    Uz samo brdo Opčuv, prema Klapavicama, bili su zaseoci Radakovića, Đukića, Guteša i još nekih rodova (ukupno 6 kuća).

    LITERATURA:
    Usmena kazivanja mog oca Dušana Obradovića, rođenog 1930.g. u Bruvnu;
    Stjepan Pavičić, „Seobe i naselja u Lici“, 1962;
    Radoslav Lopašić, „Spomenici hrvatske Krajine III“, 1894;
    Radoslav M. Grujić, „Plemenski rječnik Ličko-krbavske županije“, 1915;
    Karl Kaser, „Popis Like i Krbave“, 1712;
    Rudolf Horvat, „Opis Like i Krbave“, 1941;
    Milan Karanović, „Pounje u Bosanskoj krajini“, 1925;
    Milan Radeka, „Gornja Krajina ili Karlovačko vladičanstvo“, 1975;
    Mirko Marković, „O etnogenezi stanovništva Like“.

    • Mirjana Obradovic

      Zdravo Žarko! 🙂

      Moj pra-pradjed je Miljan Obradović (1860-1945). Imao je 1 ćer i 3 sina:
      Milica (1894-1984)
      Rade (1897-1985)
      Dane (1899-1943)
      Jovo (1901-1985)

      Njegov sin Dane je otac mog djeda Mile. On i moja baba Mira ( Dragica Čubrilo) su imali 3 sina. Moj tata Jovo (1957-2020) je bio njihov naj stariji sin.

      • Žarko Obradović

        Jesu li vaši od Bruvna Mirjana, s obzirom da vam je baba od Čubrila. Pozdrav.

        • Mirjana Obradovic

          Žarko,

          Da. Vjerujem da ste se čuli s Danom, mojim stricom. Kad sam pročitala vaš opis (ispod) znala sam da #3 zaključila sam da je to naš Miljan. Izvinite ako jezik nije naj bolji (živim u USA od kad sam bila mala).

          “Dolovi – zaseok od 4 kuće Obradovića, 6 kilometra istočno od Bruvna prema Donjem Lapcu (svi slave Svetog Jovana Krstitelja) a čine ih:
          1. kuća Ilerinih (rodonačelnik Ilija – Ilera Obradović). Iz kuće Ilerinih moj prapradjed Sava je sa sinom Nikolom i ostalom porodicom, prvo preselio u štalu da bi se oko 1870. g. preselili u novu kuću na brdu. Tada nastaje:
          2. kuća Savetininih (rodonačelnik Sava – Savetina Obradović – moj prapradjed s očeve strane, koji se oko 1870, zajedno sa svojim sinom Nikolom, odlučio iz kuće Ilerinih i preselio u novu kuću na brdu. Po legendi moj prapradjed Savetina je bio visok preko dva metra i toliko snažan da je sam mogao da rukama prevrne i baci volovska kola). Bio je jedinac u roditelja. Njegov sin Nikola, moj pradjed bio je seoski knez za zaseoke Ubovići, Radakovići, Krajnovići, Plećaši, Krstače, Dmitrakovići, Graovo i Dolovi). Bio je visok oko 2 metra.
          3. kuća Miljanovih (rodonačelnik Miljan Obradović, koji se rodio negdje između prapradjeda Savetine i pradjeda Nikole, dakle, oko 1860. godine), i
          4. kuća Pepičinih (rodonačelnik Petar – Pepica, bio je sitnog stasa).”

          • Žarko Obradović

            Čuo sam se sa Danetom prošle godine. Drago mi je da ste se javili. I dalje radim na rodu ličkih Obradovića s namerom da utvrdim starinu našeg roda. Veliki pozdrav i svako dobro.

    • Ilija Obradović

      Žarko pozdrav. Nisam naglasio da sam poreklom iz Dolova, od Miljanovih Obradovića. Djed mi je bio Ilija Obradović, rodjen 1892. godine, a otac mi je Vlado rodjen 1957. Otac ima sestru po ocu Djuju, brata od strica iz Gracaca ( pre rata 90ih ) Milu Obradovica ( pokojnog ) i njegove sinove Jovinu, Žarka (R.I.P.) i Daneta. To je sve što pamtim od rođaka sa očeve strane. Plus jedan ok lik Dado Kos koji nam je bio rodjak preko njegove majke koja je bila od Obradovića ako se ne varam. Pozdrav. Živi bili.

      • Žarko Obradović

        Drago mi je Ilija da si se javio. Eto ja sam po ocu iz Dolova, iz kuće Savetininih a po majci sam od Obradovića (Bajguta) iz Paklarića (Rudopolje Bruvanjsko). U Dolovima su bile 4 kuće Obradovića, Miljanovi i Pepičini ( dve srodne kuće) te Savetinini i Ilerini koji su srodni. Danas u Dolovima živi samo tvoj stric Dane sa dva sina. Njegovog pok. Takođe znam da imaš dve tetke (ili sestre) Gordanu iz Banjaluke i Mirjanu iz SAD. Naš rod pripada haplo grupi R1a tako da sa Bogunovićima nismo u srodstvu. I moj pok. otac je tvrdio da smo starinom od Dubrovnika pa sam pomno proučio prošlost Stona i Pelješca (Rata). Na popisu iz 14.veka nije bilo Obradovića. Bilo je jedno prezime Obradinović? Meni se čini da nam su bliži Konavli gde je u selima Močići, Dunave i Stravča, 1536.g bilo Obradovića. Svako dobro i potraži me na fejs buku.