Порекло презимена Марковић

3. фебруар 2012.

коментара: 205

[toggle title=”ТЕСТИРАНИ МАРКОВИЋИ НА СРПСКОМ ДНК ПРОЈЕКТУ”]

Марковић

Хаплогрупа: I2a

Порекло: Била, средња Босна

Крсна слава:

Контакт:
________________________

Марковић

Хаплогрупа: I2a

Порекло: Станојевићи, Бела Црква, Крупањ, Србија

Крсна слава: Томиндан

Контакт:
_________________________

Марковић

Хаплогрупа: R1a

Порекло: Србија

Крсна слава:

Контакт:
_________________________

Марковић

Хаплогрупа: R1a Z280 L1280

Порекло: Крижевићи, Олово

Крсна слава: Аврамијевдан

Контакт:
_________________________

Марковић

Хаплогрупа: J2b M205 род Годијеља

Порекло: Крупице, Пљевља, Црна Гора

Крсна слава: Ђурђевдан

Контакт:
_________________________

Марковић

Хаплогрупа: Q

Порекло: Панчево, Србија

Крсна слава: Аранђеловдан

Контакт:
_________________________

Марковић

Хаплогрупа: I2a DS род С

Порекло: Кожуар, Уб, Србија

Крсна слава: Митровдан

Контакт:
_________________________

КОМПЛЕТНЕ РЕЗУЛТАТЕ ПОГЛЕДАЈТЕ ОВДЕ[/toggle]

Стојан Караџић, Вук Шибалић: „Дробњак и породице у ДРОБЊАКУ и њихово поријекло“, II допунско издање, Београд, 1997, ИШ ‘Стручна књига’

МАРКОВИЋИ

(у Јелиној Гори)

Доселили су се у Јелину Гору из Плане колашинске у другој половини 19. вијека. Од овог братства неки су се одселили у пљеваљски крај, у Водно и Крупице, а једни у Буковицу. У Шаранце су се доселили Мића и Радуле, с породицама, и населили се у Јелиној Гори. Неки од њих су прешли на Луку Перовића.

Једно вријеме су били бројни, све до 1938. године, када се дио овог братства одселио у пљеваљску Буковицу, а у Јелиној Гори су остали браћа Ненад и Милика, са породицама.

Ненад је учесник НОР-а 1941-1945. године, када и гине 1941. године, у борбама против непријатеља на Липову. Остала су му три сина – Радојица, Бошко и Војислав. Од Милике је остао син Милорад.

Далека старина Марковића је из Марковине, одакле су се доселили у Плану колашинску, међу Шаранце, који су у то вријеме ту живјели. Од овог братства су се међу Шаранцима истакли као познати ускоци и јунаци Милутин и Мића у многим бојевима против Турака.

Сада од овог братства нико не живи стално у Јелиној Гори, већ долазе повремено на своја имања, која одржавају сезонски-љети.

Славе Ђурђевдан.

 

ИЗВОР: Стојан Караџић, Вук Шибалић: Дробњак и породице у Дробњаку и њихово поријекло, 1997, приредио сарадник портала ПОРЕКЛО Војислав Ананић

__________________

Ваш прилог оставите у коментару или пошаљите на и-мејл:

[email protected]
Пишите нам

Претходни чланак:

Коментари (205)

Одговорите

205 коментара

  1. Rade

    Poštovani,
    U knjizi Sokolska nahija od Ljube Pavlovića lijepo piše o porijeklu prezimena sa desne strane Drine,konkretno za ljuboviju i sela ispod Trešnjice,Grčić,Rubeže,Nemčeviće i druga.
    On pominje sveštenika’ Miladina i Krsta kovača’ Rubeźića-Jakičića koji su došli 1720.god.iz Rubeža-Nikšić i tu se pominju njihovi potomci prvo kao Kovačevići,Miladinovići,Krstovići,Grujičići,Matići,Jovanovići,Mitrovići,Perišići,Stjepanovići,Nenadovići,Đurđevići,Markovići,Tomići,Milanovići,Aleksići,Gavrilovići,Jakovljevići,Jokiĉići..drugi,kasnije ukupno 15 prezimena( zbog zakona Obrenovića sa oca na sina)od Krsta i Miladina Rubeźića.
    Miladin i Krsto su za vrijeme prve razure Trebjese(1710-1740.god.) bili u zbjegu na Čevu pored Čeva-opšt.Cetinje ima mjesto Papratna u pravcu Pješivaca. Oni i njihovi rođaci su bili uskoci’ u Klisu,Senju -Hrvatska a kasnije su preseljeni u Ogulinsku kapetaniju kao graničari-vojnici. Tada 1715.god.je doślo do pobune u Ogulinu zbog loših uslova, Miladinje bio vođa pobune i on je pokušao da prevede nezadovoljne u Pečujsku županiju(danas u Mađarsku) kod rođaka koji su prije bili tamo naseljeni,ali je Austro Hrvatska vlast to sprijeĉila i dala nalog da se vođe pohapse,ali oni nijesu ĉekali hapšenje nego su prebjegli nazad u Tursku.Vlast je raspisala nagradu( među državni ugovori su poštovani) i janičararii su uzeli nagradu( 300talira) za Miladinovu glavu 1720.god.
    Njegovi sinovi i Krstovi su ostavili brojno potomstvo u širom Maĉve,oko Osečine,u Jakalj između Bajine bašte i Kosijeriça,Tulari kod Koceljeva,Crvena Jabuka,Brović kod Lončanika,Rubibreza,Radiljevi,Brgule kod Lajkovca,Zagrade na Rudniku,Podgorini između Valjeva i Rogaĉice,Zvečka,Progar,i naravno neka brastva su u Ljuboviji stalno ostala.
    Ako je neko zainteresovan za porodiĉno stablo ili neke informac. možemo popričat na tel: +38164 6123106,ili e-mail: [email protected].
    Poz.Rade Rubežić

  2. Rade

    Poštovani,
    I da dodam da u Županjcu i Divnu je postojala brojna porodica Marković (Crnomarkovići Žutoarkovići),kao i Kovačevići ( Matoš,Matekelo od njih) koji imaju zajedničko porijeklo od Rubežića- Ćalića-Jakičića (sve jedno brastvo) odnosno Rubića ( kako Hrvati pišu Rubeže’) između ostalih Petra Rubića (1753-1828.god.) i njegovog sina harambaše Deli Marka Rubića.
    Svako dobro..

  3. Stefan Markovic

    Cisto da znate apsolutno nije tacno da su se Markovici doselili iz Crne Gore ili Bosne,to su budalastine. Ja sam Stefan Markovic od oca Miodraga Markovica,dede Miladina Markovica,pradede Milorada Markovica,cukundede Svetozara Markovica,nisam isao do crkve da trazim dalje,jer ove spomenike odrzavamo,pa na njima pise,a i pradeda mi je ziveo 95 godina tako da znamo sve o nama… Mi smo Moravski Srbi i veze nemamo sa bilo kakvim Crnogorcima,Bosancima itd….