Prezime Babić u Hercegovini pripada jednoj od najstarijih porodica u Plani (Bileća). Prema “Hercegovačkim prezimenima” Rista Milićevića, Babići su se iz Plane raseljavali u druga bilećka sela: Fatnicu, Vrbicu, Meku Grudu, Trnovicu… Iz Trnovice su neke porodice prešle u Košutu (Nevesinje). Slave Lazarevdan.
Živeli su u Orašju (Površ, Trebinje). U ovom selu se nalaze neke omeđine, “za koje se priča da su u njima stanovali Babići, koji su tu i smrli”.
O postanku ovog prezimena predanje kaže da je jedan od trojice braće Kresojevića koji su doselili u Bilećke Rudine iz crnogorskog sela Šaranci bio malo poguren pa su ga meštani zvali baba. Od njega su nastali Babići.
Prema drugom predanju, dva brata Babića su bili hajduci u četi Janković Stojana. Jednog su Turci pogubili, a drugi je pobegao u Kotare, odakle je otišao u Vitinu, gde se Babići smatraju starosediocima. Ima ih i u Aladinićima, gde su se doselili iz Čavša, kao i u Trebimlju iz Dubrava (Stolac). Slavili su Nikoljdan. U Trijebanj su došli iz Jablanice. Slavili su Đurđevdan.
KRSNA SLAVA: Lazarevdan, Nikoljdan, Đurđevdan.
POZNATI:
___________________________________________
Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:
11. decembar 2017. u 19:08
Nebojša Babić
Nije izbrisano.
Ovako je teže naći neki koren.
Možda bi trebalo da potražiš neku vezu s Šarencima, gde ima Babića, a ima i islamiziranih ogranaka.
Pogledaj i naš forum gde imamo odličnu temu o Šarencima. A i druge izvore.
11. decembar 2017. u 22:55
Romanija
Evo listam i naišao sam na Bubiće, ali koliko vidim Babića nema. Izgleda da je vrlo teško zaključiti išta u mom slučaju bez DNK analize.
12. decembar 2017. u 08:20
Nebojša Babić
Apsolutno. Preporučujem testiranje, to u najvećem broju slučajeva daje potpun odgovor.
1. januar 2018. u 22:22
Nenad Babić
Moj pokojni otac je malo istraživao o Babićima. Došao je do nekih podataka da poreklo naše loze Babića vodi od Goluba Babića. Bežeći od Turaka naselili su okolinu Drvara – Trubar. Krsna slava nam je sveti Jovan krstitelj.
2. januar 2018. u 21:45
Tatjana Babić
Moji slave Đurđevdan, a slavili su i Svetu Petku. Sa Banije su, iz sela Svinice. Otac mi je Jovo pokojni, deda Pavle, pradeda Sava, a 7. koleno od mene bio je sveštenik Pavle, koji je 1846. sagradio crkvu Svete Petke na našem imanju u selu Svinici, Banija, i njegov brat Marko, učitelj, koji je sagradio školu u selu. Da li su došli iz Dalmacije, Crne Gore…ne znam?
2. januar 2018. u 23:07
Nebojša Babić
Tatjana, tvoja rođaka je monahinja Stefanida Babić iz Manastira Miholjska Prevlaka kod Tivta. Imao sam prilike da je upoznam i razgovaram s njom o poreklu. Zanimalo me zbog istog prezimena koje nosimo.
Prema njenim saznanjima, svinički Babići su iz Bjelopavlića. Ranije su slavili Svetu Petku kojoj su podigli i hram u selu.
23. mart 2018. u 07:08
Vojislav Ananić
BABIĆI
Babići su, vjerovatno, dobili prezime prema prastaroj, intemacionalnoj riječi baba “stara žena, djedova žena”. Moguće je kako je djecu koju je usljed izostanka roditelja odgojila baba (analogno Dedići). Prenjski su Babići sa dugim uzlaznim akcentom na prvom slogu, pa je moguće da oni vuku prezime od riječi baba – babo “otac”. U oba slučaja osnova je ista.
Babići (Srbi) su nastanjeni u Lokvama (Čapljina) i Prenju (Stolac). U spisku važnijih vlaških plemena Mulić bilježi Babiće kao pripadnike arbanaškog plemena Bjelopavlića. Prema porodičnom predanju, koje je zabilježio Željko Šakota, Babići su porijeklom iz Površi Trebinjske i nemaju rodne veze sa Babićima iz Plane kod Bileće. Imaju nadimak Dopelaši (oni koji su dopelali/doselili, op. a.). Živjeli su najprije u Lokvama, u zaseoku Doboj, ali ih je beg preselio tamo gdje su sada. Sa toga mjesta je prethodno otjerao Tojage, koji su se naselili na Pijeske na lokalitet Klještine. Beg Šunje je u Doboj doveo Svinjare iz zaseoka Smarlovina (Lokve).
Izvor: Alija Pirić, Dubravski leksikon, Stolac, 2013.
5. april 2018. u 09:45
Goran Babić
Ima i Babića koji slave Sv:Stefan.Moji pretci stigoše u selo Orubica pokraj Save, sadašnja opština Gradiška,RS,sredinom XIX vijeka.Nisu mjenjali ni prezime , slavu ni vjeru , od kad su na ovom prostoru.Prema predanju, došli smo iz Crne Gore,a neki su spominjali i Smederevo i Zeleznik.Ako neko zna više,molim da mi javi..Pozdrav svima..
11. april 2018. u 15:32
Vojislav Ananić
B A B I Ć I, na Krscu
Došao je Mirko Milovanov Babić iz Koleška, iz Nevesinja 1882. godine, kada je Stojan Kovačević digao ustanak protiv Austrougarske, tzv. “Stojanove godine”. Nastanio se na Krscu i oženio kćerkom Gavrila Lalovića. Odmah je počeo trgovati i ubrzo se obogatio. Kao dobar radiša, a još bolji štediša, počeo je kupovati zemlju po Krscu i Čarađu, napravio na Krscu dobru kuću i stane sve više trgovati. Kroz 20 godina postane najbogatiji domaćin, i sa novcem i sa imanjem, u Goliji.
Imao je četiri sina: Dimitrija, Milovana, Jovana (Joza) i Mihaila. Dimitrije je umro od “španjolske groznice”, neženjen. Milovan je bio viši finansijski inspektor, njegov sin sada živi u Beogradu. Jovan (Jozo) je imao dva sina — Slobodana i Mirka, a Mirko ima sina Jovana i Mihaila, četvrti Mirkov sin, građevinski je inženjer, živi u Nikšiću i nije se oženio.
Po dokazu, djed Mirkov, a otac Milovanov, utekao je od krvi, s Pivske planine u Nevesinje i naselio se u selu Kolešku, odakle je Mirko, kao što smo vidjeli, prešao u Goliju. Na Pivskoj planini i danas živi porodica Babića, od kojih oni potiču. Kuća Mirka Babića u Krscu, bila je jedna od najbogatijih i najotmenijih kuća u Goliji, sve do drugog svjetskog rata. U njoj su noćivali i najotmeniji glavari i službenici za vrijeme Crne Gore i bivše Jugoslavije. Iako se Mirko smatrao tvrdicom, u slučaju svake nužde i nevolje, svakome je pritekao u pomoć. Slavili su Šćepan dan, 8. januara.
Genealogija — pasovi: Jovan, Mirko, Jozo, Mirko i Milovan.
B A B I Ć I, u Srijedama
Negdje, oko 1820. godine, živio je u Bjelicama Živko Babić. Bio je hrabar, živ i otresit, a fizički neugledan, prava žurica. Na njegovu nesreću, oženi se izvanredno lijepom ženom; na nju, još u prvoj godini braka baci oko neki Šunda Krivokapić, Cuca. Momak kršan i naočit i najposlije je iza njega živa povede. Živko samac, u inokosnu bratstvu nije smio ništa da pokuša protiv Šunda, koji je uza se imao jako, junačko pleme Krivokapića. Pošto ne mogne da trpi takvu tešku moralnu uvredu, pobjegne iz Bjelica u Goliju, kod Kankaraša, koji su bili komšije u Bjelicama, njegovom ocu. Kankaraši, Vukić sa braćom, nagovore Živka da pozove Šunda na megdan, da bi oprao čast i uvredu. Obećavaju mu da će ga oni i svi Golijani pomoći. Živko rado pristane i pošalje Šundi pismo u kome ga pozove na megdan u Riječane. Kankaraši organizuju pratnju i nabave mu mač u Draga Peringića, koji je bio skoro jedini u Gacku i povedu oko 20-tak Golijana, najpouzdanijih momaka. Odrede mu dva djevera: Rada Kankaraša i Živka Višnjića. Kad Golijani stignu na Riječane, nađu i Cuce, sa Šundom. Bilo ih je oko 50. Vukić Kankaraš, kao pametan i uviđavan čovjek, prvi dan je pošao kod kneza Vasilja Baćova, na Kpenak i ispričao mu sve o čemu se radi. Zamopi Vasilja da mu dadne nekoliko Banjana, da bi posredovali ako dođe do pokolja između Cuca i Golijana. Knez Vasilj na brzu ruku skupi 50 momaka i na čelu sa Radom Božovim Miljanićem, pošalje im pomoć, na Riječane. Naredi im da se ne kazuju Cucama. Megdandžije sa svojim pratnjama zanoće sa dvije strane oko Riječanskog dola, na kome se trebalo odigrati megdan. Stanu se naprema se dozivati i razgovarati. Jedan Cuca zapita:
»Čiji je mač vašeg megdandžije?«
»Draga Perišića, iz Kazanaca«, odgovori Vukić.
»Koliko je do sada dobio megdana?«
Šesnaest, pa će i sedamnaesti, u nad boga i pravde!«
»A čiji je mač vašega megdandžije?«
»Petra Šainovića, od Kolašina«, odgovoriše mu.
»Koliko je do sada dobio megdana?«
»Četrnaest, pa će i petnaesti, u zdravlje našega Šunde«
Na to će mu, akobogda — stati i postati, naš je mač do sada vazda bio srećan na megdanu«, odgovori Vukić.
(Stari su ljudi vjerovali da je mač Perišića bio srećan na megdanu).
Čim svane, prije izpaska sunca, Živko isuče go mač i hitro se zaigra do na dno Dola. Pobode go mač u ledinu i zovne Šunda. Na veliko čudo, a na zadovoljstvo Živkove družine, meću Cucama nastane neko -komešanje. Šundo, pored svog fizičkog izgleda i konstrukcije nije bio junak, što se rijetko kome dešavalo u ovom junačkom bratstvu. Najposlije, hladna srca, odvoji se od družine i pođe Živku, samo sporo, a ne hitro i veselo kao Živko. Pošto mu priđe na nekoliko koraka, Živko trgne mač i reče mu: »Udri prije, da ti žao nije!« Šunda se ukoči kao kolac, ni da mrdne, a Žnvko mu oruži lijevu ruku da mu je poljubi i mač, kao pobjedniku. A Šunda, videći go mač i krvnički pogled svoga protivnika, krenu da poljubi i mač i ruku. U tom momentu iskoče dva Šundina djevera, sa noževima i zaviču: »Stoj, Šunda, ne sramoti nas!« U istom momentu dva Živkova djevera, polete sa isukanim noževima, u pomoć Živku. Sve Cuce skoče i late se oružja, a Vukić, svojijem, ne dadne. U istom momentu iskoči Rade Božov, sa 50 Banjana i strogo zaviče: »Stojte, svi!«
Sastale se obadvije stranke zajedno, da donesu usmenu presudu i Golijani zatraže za uvredu i čast, Šundine toke i džeferdar Draga Giljana. Drago to kategorički odbi. Rade Božov presudi: »Neka žena ostane Šundi, a Šunda da da Šivku toke, ledenicu i jedan lijep džeferdar, koji je imao neki Šundin bratstvenik. Obadvije strane na to pristanu i raziđu se, blagodareći Banjanima.
Po dokazu starih ljudi, ovo je bio posljednji megdan u ovim krajevima, a to se moglo desiti oko 1825— 30. godine. Pošto Živko primi zaloge od Cuca, odmah proda toke Vučiću Kankarašu. Nakon, nekoliko Godina, Vukićev sin Duka, ubije nehotično Andriju Radova Doknića, misleći da mu je krvnik Mumović, te Duka ove toke dadne za krv Milošu, bratu Andrijinu. Miloš ih poslije prodao svome roćaku Peju Lakovu Dokniću, a sada se nalaze kod sinova Ilije Doknića, u Vrbasu.
Živko se po drugi put oženi i imao je sina Todora. Todor je imao sinove Tripka, Đura i Blagoja. Od Tripka i Blagoja nema nikoga, a Đuro je imao dva sina — Petra i Novicu. Petar se nije ženio i ubijen je na pravdi boga a Novica živi sa sinovima, u Srijedama, ima trojicu: Rajka, Branka i Radomana.
Iako su došli u Goliju u tragu 150 godina i danas ih je samo jedna kuća. Slave Petkov dan, 27. oktobar.
Genealogija — pasovi: Rajko, Novica, Đuro, Todor, Živko.
Izvor: Obrad Višnjić – Golija i Golijani, Trebinje, 1987.
5. jul 2018. u 11:41
Vojislav Ananić
BABIĆ (Malo Dvorište, Donji Jelovac, Gornja Gradina, Čitluk), stara porodica porijeklom iz bilećkog kraja. Prema mnogim predanjima, Babići su nastali od imenice baba (očeva ili materina majka). Imenica baba postoji u grčkom, rumunskom, mađarskom i još nekim jezicima. Za razliku od muslimana Babića, prema turskom babo, Srbi Babići postajali su u onim slučajevima kada je baba bila prinuđena da preuzme starješinstvo u porodici ili rodu. Od slovenske riječi baba sreće se u dokumentima od XV vijeka porodica Babić (babina čeljad). Ima dosta i naselja Babića (34, 30-31). Babići iz Unca i Knešpolja “ulaze u red starijih rodova” (34, 31), a neposredno su se doseljavali iz Dalmacije. Iz Unca su se selili u druga krajiška sela, a Petar Rađenović navodi kako je otuda neka udovica (“baba”) povela osmoricu sinova, po kojoj se prozovu Babićima (12, 273). Babići slave Nikoljdan, a samo u Čitluku Jovanjdan, što znači da ipak nisu od iste loze.
29. januar 2019. u 11:34
Denis Babic
pomaze bog. ime mi je denis babic, zivim u austriji, a poreklom (sa oceve strane) sam iz dervente, tacno jedno malo selo mala socanica se zove. moj stric je slikar i pisac, i napisao je jednu knjigu o nasem selu, i kako je saznao, mi smo se doselili jednom iz crne gore – odaklen tacno nije ni on mogao naci. slavimo svetoga iliju, mada tu kod nas na selu, susedno selo ima isto babica, koji slave nikoljdan. ako neko nesto zna o babicama koji slave ilindan, nek mi se javi. moj otac bogoljub babic, njegov otac pokojni branko babic, a njegov otac je pokojni aleksa babic.