Poreklo prezimena Zivgarević

12. oktobar 2024.

komentara: 2

Rod Zivgarevića potiče iz Istočne Srbije ili iz Bugarske. Jedna njihova familija sa Vitoševićima u Orahovcu je u srodstvu, odnosno, oni su Vitoševićima ujaci, pa se i sada tako oslovljavaju.
Porodično ime su dobili po ralu /drvenom plugu/ koje je njihov prvi predak–doseljenik nazivao “ziv”, jer po kazivanju Zivgarević Nikole iz Velike Hoče, ralo–ralica se tada na bugarskom nazivala tim imenom – “ziv”, a kasnije dodato je gar, odnosno “Zivgar”. Seljani su njegove potomke dugo nazivali “Zivgarima”, pa otuda Zivgarevići. Zivgarevići su bili vrlo bogati, ali i preki, pa su se često sukobljavali sa muslimanima u Hoči i iz susednih sela. Zbog toga su njihove kuće više puta paljene i pljačkane. Zbog takvih nasrtaja Zigarevići su se rano selili u druga mesta.

U Izveštaju Crvenkovića zapisano je gazdinstvo Petka Zivgarevića sa 5 čeljadi, 7 karlica njiva i 8 motika vinograda.

U leto 1966. godine zatečena su dva gazdinstva: Zivgarević Nikole Života sa 4 člana i Zivgarević Krste Trajka sa 10 ukućana ili 14 lica ukupno.

Po kazivanju Zivgarević Nikole /76 god./ više Od 10 kuća ovoga roda je krajem turske vladavine iseljeno. U Prizrenu su potomci Zivgarević Pante /2 kuće/, Zivgarević Krste /12 kuća/ i Zivgarević Milana. Tri porocice su, da bi izbegle krvnu osvetu, promenile prezime i prebegne u Prokuplje. To su sada 5–6 domaćinstava koji potiču od Zivgarević Stevana. Oni nose prezime Stevanović i potomci su Mijini, Stevanovi, Milanovi i Genini. Od ovoga roda potiču i Petar Janković koji živi u Bugarskoj i Slobodan Janković, u Beogradu. Stevanovići žive i u Kuršumliji i Nišu.

Krajem 1800. godine izbegli u Prokuplje. U ovom kraju promenili prezime. Od Zivgarevića potiču Vukašinovići u selu Mađere (opština Prokuplje) i Stevanovići u Prokuplju.

U selo Mađare (danas Mađere) kod Beloljina /Prokuplje/, posle 1873. godine, doseljena su dva brata Zivgarevića, Andrija i Marko. Njihovi potomci sada žive u 35 domaćinstava, ali je većina raseljena. Oni žive u sledećim mestima: Mađere, Beloljin, Prokuplje, Beograd, Inđija, Zaječar, Bujanovac, Niš i Kuršumlija.

Od Zivgarevića u selu Mađere su i Vukašinovići, koji slave Sv. Nikolu.

U Arhivu Srbije u Beogradu sačuvan je dokument od 5. juna 1885. godine u kome je opisano kako je horda Arbanasa od tri,
odnosno pet, barjaka divljački jurišala na jednu jedinu kuću Đurđa Zivgarevića Vukašinovića u Velikoj Hoči i srušila mu kuću i uništila celo imanje. Barjak su sačinjavali svi odrasli muškarci sa oružjem iz 40–50 porodica iz okolnih sela. U jednom izveštaju stoji: „u mesecu oktobru 1897. godine više Arnauta srušiše crkvu hočansku i odnesoše sve što u njoj nađoše”. Ljub. H. Spasić, učitelj iz Velike Hoče, objavio je 1900. godine u Carigradskom glasniku, koji je izlazio na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu u turskoj prestonici Carigradu, kraći opis tri očuvane crkve, ostatke ostalih crkvina i vinicu u kojoj su smeštene kace i burad sa sipanje grožđa”.

U jednom drugom izvoru, ovaj rod se naziva rod Zivgarevića Vukadinovića.

“Da bi izbegli krvnu osvetu i kada su im zbog “krvi” muslimani iz susednih sela, okupljeni u dva bajraka, najpre opljačkali, a potom i zapalili kuće i imanja, više domaćinstava familije Zivgarevića-Vukadinovića je prebeglo u Prizren, a kasnije i u druge gradove slobodne Srbije: Prokuplje, Kuršumliju, Niš i okolna sela. Sada u selu Mađare k0d Beloljina ima nekoliko kuća ovoga roda, dok ih je u Prokuplju 5 kuća, ali pad drugim prezimenom — Stevanović. Njihovih potomaka ima i u Inđiji, Zaječaru, Beogradu, Nišu, Gojinovcu i drugim mestima.”

Crkva Svete Ane, majke svete Bogorodice, nalazi se u sadašnjem školskom dvorištu. Sagrađena je 1912. godine na temeljima stare crkve. Po sećanju starih Hočana, Turci su crkvu srušili sredinom XIX veka i na njenom mestu podigli džamiju. Po oslobođenju 1912. godine Srbi su srušili džamiju i trudom žiteljke Hoče Vanke Zivgarević ponovo sagradili skromnu crkvu”. Vanka je bila udova Janka Zivgarevića.

U Hoči je postojala i Zivgarevića vodenica.

Pored prezimena Zivgarević, pominje se i prezime Živgarević.

Istaknuti pripadnici roda:

Prota Stoja J. Zivgarević iz Velike Hoče svršio je trorazrednu bogosloviju u Prizrenu. Bio je učitelj u manastiru Visokim Dečanima i u Prizrenu 11 godina. Rukopoložen je za sveštenika 1890. goline. Svojim zaslugama je uspeo da postane mitropolitski namesnik, a kao sveštenk bio je vrlo vredan i cenjen u narocu. Umro je u Prizrenu i sahranjen 1923. godine.

Živgarević Danilo, jeromonah, nastojatelj Manastira Banje, Eparhija raško–prizrenska. Tokom jeseni 1915. boravio u Manastiru Ostrog. Interniran u logor Nežider.

IZVORI: Informator Nikola Vukašinović; Krsto Vitošević, Velika Hoča, Narodna i univerzitetska biblioteka; NIP “Novi svet”, Priština, 1995, str. 35, 61, 94-95, 111-112; Borisav Čeliković, Velika Hoča, biser Metohije, Centar za očuvanje nasleđa Kosova i Metohije Mnemosyne, Beograd, 2003, str. 43, 68 i 106; Radmila Radić, Momčilo Isić, Srpska crkva u Velikom ratu 1914 – 1918, Srpsko prosvjetno i kulturno društvo “Prosvjeta” – Gacko, Beograd – Gacko, 2014, str. 256

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Zoran Živković

    Moja pokojna majka je Rastislava Zivgarević od oca Stevana Zivgarevića, terzije iz Prizrena. Bliže poreklo iz Velike Hoče, a dalje srednjevekovno iz doba Cara Dušana, koji je vladao i Grčkom, iz Egejskog sela Zivgar, naselili se u okolinu Prizrena. Posle su prešli u Prizren , postoji porodično stablo staro oko 300 godina.

  2. Zoran Živković

    Moja pokojna majka Rastislava dev.Zivgarević je bila ćerka Stevana Zivgarevića, terzije iz Prizrena. Poreklo prezimena je iz Egejske Grčke iz sela Zivgar, što na grčkom znači ralo. U to doba Grčkom je vladao Car Dušan. U to doba prešli su u Staru Srbiju, u okolinu Prizrena.