Poreklo prezimena, naselje Ravno (Ravno)

Poreklo stanovništva naselja Ravno, opština Ravno. Prema knjizi Milenka S. Filipovića i Ljube Mićevića „Popovo u Hercegovini“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj naselja.

Naselje je pri strani, u poširokom sedlu među brdima Mukušinom i Gradcem, i ima amfiteatralan izgled. Živa voda je Spile, na granici sela sa Dvrsnicom. Starih čatrnja ima pet: Kulinska, Lisičina, Strikina Čatrnja, Dubci i Mirje; Ponovo svaka kuća ima novu čatrnju. Sem toga, na železničkoj stanici je državna čatrnja, u koju se leti dovozi voda vagonima, pa se i seljani koriste tom vodom.

Zemlje i šume.

Glavne ziratne zemlje su u polju: Baćuše, Postijenice, Rivine, Raci, Moračina, Bulavice, Velike Njive, Koteški Virovi, Poljane, Struge, Podzelenje, Zaguvnice, Guvna, Okruglice, Jamica, Mula, Bran—Jaseni, Podoblatnice, Košutice i Otoci. To je sve zajedno Donja Luka. A u Gornjoj Luci su: Krst, Uzdrt, Rotne Grude, Pržnji, Bare, Vučinac, Peliješnice, Zadrečnice, Naplavi i Plužine. U brdu su: Ogumanje, Ljevakovi Vrti, Okleca, Prkutov Dolac, Kuževnice, Rusić—Dolovi, Nemiri, Plast, Prhinje, Rudin Plas, Kruševice, Vrtine, Podvine, Donji Doci, Lužnik, Gradca, Metvini Doci, Obale, Brestova Doca, Rimice, Kuževnica, Smokovi Doci i Danguba. Vinogradi su na mestima: Zamlenice, Zaslap i Jamutine. U poselju ima nešto “gore”, a u Mokrom Koritu je državni gaj. Brdo je razdeljeno za vreme austro-ugarske uprave. Stoku napasaju po stranama oko sela i krajem polja. Staje su na Prijevoru, Bratogošcu, Rupnom Dolu i Gajicu. Nad selom imaju Vilske ili Viline Stojine, nepristupačne.

Tip naselja.

Naselje se deli na mahale: Plasna Glavica, Osredina, Kojići ili Kojića Mahala i Donje Selo. Neke mahale su odvojene jedna od druge, a kuće u njima su na okupu. U naselju ima 107 kuća. Katolička crkva Porođenja Blažene Djevice je na sredini sela, a pravoslavna crkva Sošestvija sv. Duha (katolici je zovu Ivanja crkva) je južno ispod sela. (Pravoslavna crkva u Ravnom spominje se 1664. u izveštaju I. Matijaševića). Ima još jedna katolička crkva Sv. Mitra istočno od sela, na Ratoblatu ili Oblatu, oko 400 m od sela, i jedna katolička kapelica poviše sela. Crkva sv. Mitra je napuštena. Katoličko groblje je oko kapele na mestu Kuklježak, a pravoslavno kod njihove crkve.

Oko crkve je bila čaršija koja je propala 1943. Naselje ima izgled varošice i ono je centar za veći deo Popova.

Staro selo je bilo južno od današnjeg naselja, na mestu Drijenju, udaljeno oko 350 m. To selo je, zaista, bilo na prilično ravnom mestu. Niže toga sela su Prkutovi Dolovi, gde su živeli Prkuti, koji su sada u Rupnom Dolu. U Mihailovića Dolini u tom selu je bila crkva, Miholja Crkva. Pričaju da je stare stanovnike kuga pomorila, i po selu ima na više mesta kužnih grobova. Po predanju, posle kuge kao prvi naselili su se neki koji su došli iz Mitrovice u Sremu, iz “ravne zemlje”, pa da je i selo po tome prozvano Ravno, a crkva Mitrovica. Po drugoj verziji, posle tog  najstarijeg stanovništva su došli “Grci”, koji su odavde otišli u Nevesinje, a odatle opet nekud dalje. Neki, opet, govore da je selo osnovao neki došljak “iz Bosne ravne” ili iz Rame i da se po tome selo prozvalo Ravno. Poviše starog i jugozapadno od sadašnjeg sela ima jedna stara omeđina, koju zovu Gradac. Pričaju da je tu nekada bilo utvrđenje. Sadašnja katolička crkva Porođenja bl. Djevice sagrađena je 1864.–1868. na mestu stare, koja je bila osvećena 1579. (što svedoči očuvani natpis) i koja je bila tako sagrađena da se u nju silazilo u zemlju sa nekoliko stepenica. Crkva Mitrovica je vrlo stara, a pravoslavna Crkva je sagrađena 1896.

Grčkih grobnica ima na više mesta: Povrh Drijenja, kod Kulinske Čatrnje, kod Crkve Ivanja i na Oblatu kod crkve Mitrovice. Sa voza od Rijeke, ispod mlina, vodio je stari put do Drijenja u staro selo, koji se i danas mestimično poznaje, a odatle u Mirje i na Bogovicu i Lisičinu. Priča se da su Poljičani imali 70 rala zemlje ispod Ravnog i da su imali pravo ribarenja na Ravanskom Slapu.

Poreklo stanovništva.

Od ranijih stanovnika ovoga sela izumrli su Curići, Boškovići, Ivići i Đurići. Prkuti su se otselili u Rupni Do, Dobroslavići na Trebinju, Pikulinovići u Stolac. Izumrli su i Lepirovići, a njihovu zemlju drže Lučići. Bili su i neki Medići. Kažu da je od njih bio i jedan biskup. Sada ime Medića Do podseća na njih. Drače, muslimani u Mostaru, poreklom su iz Ravnog, gde su bili hrišćani. Milići su se otselili u Dubrovnik. Izumrli su Popovići. Pored Boška Kojića, 1690. pominje ce kao pretstavnik sela i neki Mileta Stjepanović (v. str. 64).

Mnogo se priča o knezu Iviću koji je živeo u Ravnom. Bio on siromašan čovek sa sedam kćeri. Kad su mu jednom došli neki Turci; on zakolje i ispeče svoju jedinu kravu da ih počasti. Onda mu oni dali na svaku kćer po jedno imanje. Zbog toga ga posle ppozvali knezom. Kćeri su mu se udala za Boroja, Prkuta, Đurasovića, Jovića i dr. U srednjoj mlinici pod Ravnim još se znaju “Ivića redovi”.

Danas u selu žive katolici, pravoslavni i muslimani.

Katolici.

-Šimunovići (10 k.) su u mahali Kojićima i to je verovatno njihovo staro prezime. God. 1690. pominje se Boško Kojić. Ne znaju inače ništa o poreklu. Ima ih iseljenih u Radoču kod Mostara.

-Bukvići (10 k.) su po ženskoj krvi iz Trnčine. Ne znaju da li su im rod Srbi Bukvići u Hrasnom, Vlahovićima i dr., ali ti Bukvići smatraju da su jedno sa popovskim Bukvićima, Iako su oni Hrvati.

-Burići (10 k.) su od Đurića po ženskoj krvi, a zvali su se Andrijaševići i Matkovići. Andrijaševići su bili znamenit pod; y Ravnom: kao što je već izneto ranije, braća Boško, Nikola i Nikola Andrijaši podigli su crkvu u Ravnom 1578, a veoma istaknuta ličnost bio je fra Dominik Andrijašević, biskup, rođen oko 1872. y Popovu. Neki vele da su oni starinom Matkovići iz Bjelopavlića. Od njih su i muslimani Burine u Kotezima. Burine, muslimani u Ljubinju, takođe znaju da su od Burića u Ravnom.

-Matijići (8 k.) su od Dobroslavića, koji su, po kazivanju nekih, bili od Boškovića. Ogranci Dobroslavića su došli u Ravno iz Dobroslavića međe pod Kotezima. Nekada su se Dobroslavići zvali Kovači. Od braće Ivana, Grgura i Mate vode poreklo Dobroslavići (u Trebimnji), Grgurevići i Matijići—Matići.

-Skaramuce (7 K.) su jedno s Matijićima, tj. od Dobroslavića. Skaramucama prozvani su, jer je jedan predak često isticao; “Ja sam skara (gord) i ostajem skara!” Neki se zovu Skarići. Od njih su muslimani Žustre u Grablju kod Ljubinja.

-Vlahinići (5 k.) su takođe Od Dobroslavića. Neka ženska bila ostala udovica sa decom. Beg došao da joj oduzme zemlju, a ona dohvatila kolac. On joj povikao: “Dur, Vlahinja!” Tako je ona prozvana Vlahinjom.

-Grgurevići (2 k.) su od Dobroslavića i jedno su s Matijićima, Ckaramucama i Vlahinićima. Priča se: oženio se neki od Grgurev Prica  se oženio devojkom iz Opuzena (Dalmacija) i, kad su došli u pohode, videli da je ona slaba i kazali da će zbog toga ubiti mladoženju, a ona to onda kazala njemu i on pobio njih, pa su se zbog toga preselili u Ravno.

-Rudinice (6 k.) su poreklom iz Riđana.

-Bubice (6 k.): za njih se kazuje da vode poreklo od deteta koje je jedna žena još davno donela iz Dalmacije.

-Lučići (4 k.) su poreklom iz Inotića–Trnove u Dalmaciji. Po drugim, oni bi bili poreklom iz Trebinjskog sreza. Po jednima staro im je prezime Gnjatići, a po drugima Miloševići.

-Boroje (4 k.) su poreklom od starih Borojevića (danas Brkića) u Orahovu Dolu, odakle su došli davno. Daljim poreklom su iz Crne Gore. Ima ih i u Mostaru.

-Vukići (3 k.) su se davno doselili iz Trnčine. Pre su se zvali Razmilovići. Jedno su sa Loncima u Trnčini. Od tog roda je i Zopac (1 k.).

-Brajići (3 k.): predak im je došao kao vojni begunac iz Dalmacije. Oženio se ćerkom kneza Ivića, čije je stanje bilo nasred sela: to mu je bila „domovina“. Nije imao sinova nego šest kćeri. Kćeri mu se poudale u Češljare, Trebinju, Rupni Do, Prijevor. Najmlađu oženio tim momkom koji se zvao Milinko Guzić, i koji je najmanje šesti predak Brajića. Knez Ivić je imao kulu na tri boja, koja, prepravljena, bez trećeg boja, stoji i sada. Neki kazuju da je knez Ivić pravio crkvu u Rupnom Dolu.

-Čokljati (3 k.) su se nekada zvali Đurići. Zajedničkog porekla s njima su i Blaževići (4 k.). Muslimani Poturovići na Mišljenju su od Čokljata. Čokljata ima iseljenih u Dolu.

-Vukovići (3 k.) su stari rod u selu. Po nekima, oni su bili od Vukića. Po drugima, oni su zaseban rod.

-Kneževići ili Kovači (2 k.) su došli iz Broćna oko 1860.

-Ljevaci (2 k.) možca su starinci. Odavde su bili selili u Velju Među pa se vratili.

-Žutac (2 k.): oni su od Kojića iz Grabovog Dola. Predak im bolovao “žućanicu” i po tome prozvani.

-Repeš (1 k.), Slovenac, bio se naselio pre 28 godina iz Zavale, a u Bajzale iz Kranjske.

Svi katolici u Ravnom slave Mitrovdan.

Pravoslavni.

-Salate (4 k., Mitrovdan), starinom Dragojlovići, su davno došli iz Riđana. Kada je predak došao u Ravno, došao je u naselje, jer je mesto bilo gotovo prazno: zatekao je samo dve katoličke kuće. Ne znaju da li su im rod Salate u Nevesinju i dr. (v. opis Galičića).

-Kralji (2 k., Mitrovdan) tvrde sami da su poreklom iz Crne Gore, a okolina da su od Šimunovića. Neki katolik Šimunović bio se oženio pravoslavkom, pa kad su deca ostala siročad bez oca, majka ih prevela u pravoslavlje. Kako su ih mnogi darivali, govorili su im: Darivaju ih k’o da su kralj, i tako im ostalo ime. Nisu im rod Kralji u Golubincu.

-Popović (1 k., Đurđevdan) je doselio sa Bjeloševa Dola za trgovinom pre desetak godina.

-Bakotić (1 k., Nikoljdan) se doselio posle Prvog svetskog rata iz Koteza, za trgovinom.

-Milić (1 k., Lučindan) se doselio iz Veličana posle Prvog svetskog rata, za trgovinom.

Muslimani.

-Bakšić (1 k.) se doselio iz Ljubinja kao cipelar, posle Prvog svetskog rata.

-Čokljat (1 k.), kovač, je došao iz Ljubinja pre 5 godina.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića i Ljube Mićevića „Popovo u Hercegovini“. Priredio saradnik Porekla Milodan.