Prezime Tokmanović prisutno je u različitim oblastima – u Pljevljima, istočnoj Bosni, kumanovskom kraju. Ima ga među Srbima i muslimanima.
Zabeleženo je još početkom 15. veka. U arhivskoj građi pominje se Radič Tokmanović, za kojeg se navodi da je 1414. godine u Deževici (kod Srebrenice) kao carinik “sprečavao dubrovačke trgovce u nabavljanju srebra”.
U kumanovskom kraju pominje se krajem 19. veka pop Bajko Tokmanović kao iguman manastir Karpine (bio je iguman ovog manastira pet godina). On je, kao učesnik u srpske pobune u kumanovskom kraju 1878. godine, bio uhapšen i robovao u solunskoj Jedi-kuli.
“Kad je izašao iz apsa, prevari ga i zadobije za se bugarski vladika u Skoplju, te on u društvu novog igumana manastira, pop Anđela Ristića, preda bugarskoj egzarhiji karpinski manastir, u kome odmah otvore bugarsku školu. Dozvola škole glasila je doduše na selo Ora, ali je škola ostala i dalje smeštena u manastiru gde i sada radi. Pop Bajko se posle tog izdajstva propio, grizla ga savest što se ogrešio o svoje drugove iz ustanka, s kojima je tamnovao i koji su mu neprestano prebacivali za to izdajstvo i neverstvo prema srpskoj stvari. U knjizi Usudovoj beše “zapisano, da pop Bajko bude kažnjen. On je svoj život završio na čudan način. Vraćajući se jednom iz Kumanova sklizne se niz jednu stenu, surva se u provaliju, gde mu posle nađoše leš i sahraniše”.
IZVORI:
Vukota Miljanić i Akim Miljanić, Prezimena u Crnoj Gori, Beogradska knjiga, Beograd, 2007, str. 433
Bogumil Hrabak, Iz starije prošlosti Bosne i Hercegovine, knjiga VII, Arhivar, Beograd, 2010, str. 215
Ivan Ivanić, Srpske manastirske škole u Turskoj, Objavljeno u Godišnjici Nikole Čupića, knj. 32, Zadužbina Nikole Čupića, Beograd, 1913, str. 259, 260.
Komentari (0)