Poreklo prezimena Ćelap

7. januar 2024.

komentara: 0

Prezime Ćelap prisutno je na Kordunu, Baniji, Slavoniji i Sremu.

Prema popisu 1948. godine, prezime Ćelap popisano je u sledećim mestima:

Batina Kosa (Vrginmost) 1

Crni Potok (Vrginmost) 1

Donje Selište (Glina) 2

Dragotina (Glina) 1

Drenovac (Glina) 5

Gejkovac (Vojnić) 4

Glina 2

Mala Vranovina (Vrginmost) 78

Mirkovci (Vinkovci) 4

Osijek 1

Podravski Sokolac (Virovitica) 1

Slavonska Požega 1

Staro Selo (Vrginmost) 53

Topusko (Vrginmost) 5

Vukovar 1

Zagreb 4

Krsna slava: Na Kordunu slave Sv. Jovana.

Etimologija: ćelap = kapa

Istaknuti pripadnici roda:

Lazar Ćelap (Sremske Laze, Vinkovci, 30.05.1887. – Zagreb, 17.10.1967)

Rođen u braku Simeona Ćelapa, profesora, i Mileve rođene Crnobarić. Osnovno obrazovanje stekao u Srpskoj osnovnoj školi u Vinkovcima (1892—1897) i u tom gradu završio gimnaziju. Višu klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet završio u Zagrebu (do 1909). Radio kao profesor gimnazije u Zemunu i Bjelovaru, bio direktor gimnazije u Slavonskom Brodu i Sremskim Karlovcima i Ženske učiteljske škole u Novom Sadu. Tokom Drugog svjetskog rata, od 1945. godine reaktiviran i zaposlen u Državnom arhivu Srbije, a 1946. imenovan za upravnika Istorijskog arhiva grada Beograda, na kojoj dužnosti je ostao do ponovnog penzionisanja 1954. godine. Tokom svoje radne karijere boravio je (1914) na naučnom radu u Minhenu. Kao istaknuti arhivski radnik obavljao je odgovorne funkcije u arhivskim asocijacijama: potpredsjednik Arhivskog saveza Srbije, prvi predsednik Društva arhivskih radnika Srbije, član Izvršnog odbora arhivskih radnika, član redakcije časopisa Arhivist. „Istaknuo se sakupljanjem i pohranjivanjem u ratu rasute i oštećene arhivske građe iz javnih i privatnih beogradskih arhiva, te obrazovanjem mlađih arhivista. Objavljivao je dokumente iz više arhiva Srbije, posebice građu o Vojvodini i Vojnoj krajini u XVIII i HIH st. U književnosti se pojavio svojim prvim radom O Tolstoju (Kalendar Srbobran, Zagreb 1911). Na osnovu arhivske građe objavio je brojne radove iz istorije srpske književnosti. Svojim radovima pojavljivao se u više savremenih publikacija, ali mu je ostao u rukopisu znatan broj radova iz istorije. Posljednje godine života proveo je u Zagrebu, gdje je obrađivao povijesnu građu u Arhivu Hrvatske. U toku toga posla je i umro.

 

IZVORI:

Leksik prezimena SR Hrvatske, Matica hrvatska, Zagreb, 1976, str. 118

Jovan S. Radojčić, Biografije, Srbi zapadno od Dunava i Drine P-Š, knjiga 3, Prometej, Novi Sad, 2009, str. 879

Milan Radeka, Gornja krajina ili Karlovačko vladičanstvo, Savez udruženja pravoslavnih sveštenika SR Hrvatske, Zagreb, 1975, str. 366

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.