Poreklo stanovništva sela Mala Gostilja, opština Višegrad. Prema knjizi Jelisija Ješe S. Novakovića „Višegradska župa i Borička visoravan“ iz 2008. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj i ime sela.
Selo je jugoistočno od Pozderčića, a severno od Višegrada. U turskom popisu iz 1604. godine imamo Dolnji Gostilj i Gornji Gostilj. Sada su to Mala Gostilja i Velika Gostilja.
Prema predanju, selo je dobilo ime po gostionici koja je tu postojala, na jednom od važnih puteva, u srednjem veku.
Poreklo stanovništva.
Mala Gostilja je veće muslimansko naselje sa samo dve pravoslavne porodice.
Muslimanske porodice su:
Bajići, Memići, Šehići, Ferići, Spahići, Huremi, Alijaševići, Mujkići, Polje, Jojići, Varnice, Šabanovići, Liske, Bajramovići, Muratagići, Čauševići, Murtići, Čekići, Hodžići, Alići, Pecikoze (Hasan, rođ. 1917. g. i Huso, rođ. 1959. g.).
Ukupno 36 domaćinstava.
Srpske — pravoslavne porodice su:
-Andrići (Stjepanjdan) i
-Bajčetići.
Ukupno 6 domaćinstava.
Izvesno vreme i po nekim kriterijumima tokom HH veka nekoliko prvih muslimanskih domaćinstava (porodica) pripadalo je selu Dubovo, što za naše posmatranje nije bitno.
Ostale napomene.
* U ovom popisu (na strani 458 i 460) imamo tri interesantna podatka koja ćemo delimično doslovno prepisati:
- „Mulk umrlog velikog vezira Mehmed–paše (Sokolovića, prim. J.N.) — neka mu Bog oprosti grijehe:
Vakuf imareta ymrlog Mehmed–paše: selo Donji Gostilj, Lipovik, čifluk Bahtijar–bega, akindžije spomenutog sela i čifluk Vukdraga. Spomenuta sela su vakuf spomenutog imareta i u tim mjestima prihodi se sastoje…“ i dalje se objašnjavaju izvori i struktura tih prihoda.
- U selu Donji Gostilj (sada Mala Gostilja), pored ostadih poreskih obveznika u popisu se nalazi i „Baština Radaka Tripkovog, u posjedu Nesuha Ivaniševog, potom u posjedu Mahmuda, rođaka časnog Mehmed–paše, sada u posjedu Nesuha“.
3. Posle popisa pripadajućeg sela Lipovik, jednog čifluka (Rustem–bega, a to je mezra poznata kao Milin Lug i akindžije sela (baština Vukića, u posjedu njegovog sina Džafera…), stoji i ovo objašnjenje: „Budući da je u starom defteru zapisano da je spomenuti (Mehmed–paša) vlasnik spomenutih sela i čifluka od 16. ramazana 982. godine po hidžretu (odnosno avgusta 1574. godine, prim. J. N.), to je na osnovu izdoženog tako upisano i u ovi sultanski defter.”
U selu postoji dobra izvorska voda, kao i muslimansko i pravoslavno groblje.
IZVOR: Prema knjizi Jelisija Ješe S. Novakovića „Višegradska župa i Borička visoravan“ iz 2008. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)