Poreklo prezimena, selo Poljani (Kakanj)

Poreklo stanovništva selo Poljani s pripadajućim naseljima Riešnjaci, Kovačići, Gajine, Šeperci, Bogaljići, Vodarići i Papratno, opština Kakanj. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Visočka nahija“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Poljani su vrlo izrazita i ako sasvim malena predeona celina oko donjeg potoka rečice Bukovice. Stanovnici Poljana se zovu Poljanari. U Poljanima su naselja: Riešnjaci, Kovačići, Gajine, Šeperci, Bogaljići, Vodarići i Papratno; ta su mesta do 1927. sačinjavala i zasebnu opštinu Poljane.

Od sastavaka Bukovice i Trstionice, granica Poljana ide uz kosu Ježevicu na brdo Rid, s Rida se spušta na Sastavke pod Bobovcem. Odatle se granica penje uz kosu Krša, pa ispod Kruškovaca na Brdo, zatim ispod Tisovica u Lijepi Do, pa na Šaški Do, Veokovac, Perun (voda, potok i brdo), te preko kose Sridica i Strana na Slavinsku Rijeku i njom do Pod Bunar. Odavde ide granica uz Bunar na Mekotu, pa „niza Suodola“ u Ajdžanovac do Lučića, i onda preko kose Papratnog na sastavke Bukovice i Trstionice. Ovom je granicom obuhvaćena dolina donjeg toka Bukovice, od klisure ispod Bobovca do ušća, koja je vrlo pitoma, i jedan deo planine Liešnice, koja je većinom pod livadama.

Poljani se pominju u sutješkom letopisu 1768. godine. Verovatno je, da se najpre jedno naselje zvalo Poljanima, pa njegovom deobom stvoreno više manjih naselja sa zasebnim imenima, a taj prvobitni naziv ostao kao naziv predela.

Kroz Poljane vodi put iz Sutjeske preko Ježevice na Bobovac. Put je delimično kaldrmisan. Pod Bogaljićima se od tog puta odvaja jedan krak i ide niz Bukovicu u dolinu Trstionice.

RIEŠNJACI

Riešnjaci su jedino poljansko naselje na desnoj obali Bukovice. U selu su sada samo dve nastanjene kuće, i obe su na jednoj vrlo maloj zaravni, usečenoj u prisojnu stranu kose Ježevice, a na putu iz Sutjeske za Bobovac.

Njive su raštrkane, a oko njih je šuma. Zovu se: Vrsad, Zavina, Grab, Kupjenišće i Potkuća. Ispaša i šuma ima po Ridu nad selom.

Sada u selu žive samo Franjičići–Pranjičići. Ranije je selo bilo veće. Izumrli su Karasići, Silajdžići i Markanovići. Svi su bili katolici, kao i preostali Pranjičići.

-Pranjičići (2) su se ranije zvali Riešnjaci, a selo se zvalo Rieka. Smatraju se najstarijim rodom u Poljanima. Prema tome, ovaj se rod prozvao po selu u kom je živeo, .a docnije se selo prozvalo po prezimenu tog roda.

Groblje je kraj kuća, nad putem.

KOVAČIĆI

Na selom je, od istoka, strana Vijalje ispod Liešnice. Za nju veže, prema zapadu, kosa Dolina, do Dolina, pa stene Peć i Duga Stijena. Ispod Vijalje je, a uporedan s njom, do Kovačići, kog od doline ljutog Potoka deli kosa Gaj—Brce—Podbrce. Selo je y strani, u vrhu dola Kovačića, a njive mu se pružaju do Rijeke. Vodu nose s Česme u selu.

Zirati su sa svih strana sela. Zovu se: Poselom, Zabrdo, Gornje Brce, Donje Brce, Vince, Kurtići, Glavica, Latina, Bregovi, Zavinje, Luka, Miškovina, Podliješće, Dolac, Gvozdevina, Dolovi, Ravan, Velika Njiva, Zajasičja i Pasvice.

Krša pod Liešnicom su pod sitnom a delom i pod pravom šumom; tu je i seoska ispaša. Kosnice su po Liešnici i Poljicu.

U Kovačićima žive samo katolici. U jednom su čoporu kuće: 1 Jozepovića, 6 Mandića, 3 Anđelića, 2 Katičića, 4 Rodjakovića, 1 Mijatovića, 2 Bakarija i 1 Babića. Iznad sela, na Močalima su dve kuće: Katičića i Čokare. Pod selom, u Kurtićima je 1 kuća Matića.

U katoličkom je groblju jedan stećak, a više stećaka ima iznad „Kurtić Greblja“, na kraju Podbrceta. Kuća pok. Ilije Perića (sada su u njoj Anđelići) sagrađena je od kamena s Bobovca. U Kurtićima su živeli muslimani Čovrlje koji su izumrli. Ostalo je groblje tog starog sela na putu za Bobovac, zove se Kurtić Greblje. Izumrli su i katolici Perići.

-Jozepovići (1) se zovu i Markanovići. Jedan rod čine s njima Bakarije (2) i Mandušići na Kutlima. Starinci su.
–Katičići (3) su starinci.

–Mandići (6) su takođe starinci. Ranije su se prezivali Blekići.

–Mijatovići (1) su došli iz Kučukovića još za turske vlade.

–Babić (1) je doselio pre 4 godina iz Bjelavića na ženovinu.

–Čokara (1) je doselio 1926. iz Vodarića na ženovinu.

Nepoznatog su porekla: Anđelići (3), Rodjakovići (4) i Matići (1).

Groblje je na sredini kose Brceta.

GAJINE

Selo je pod brdom Liešnicom, koja mu čini severnu granicu. Istočnu granicu čini kosa Kračići, koja spaja Lučiće i Kraljevo Guvno. Ljuti Potok deli od Šeperaka na
jugu. Zemljište je nagnuto jugu i zapadu, i pod Gajinama su odmah Kovačići.

Gajine su u strani među polovima; levo (istočno) od. kuća je Veliki Do, i njim teče Ljuti Potok. Između sela i Liešnice je Gornja Voda; otiče plitkim dolom u ljuti Potok.

Zemlja za obrađivanje je oko sela. Njive se zovu: Bara, Kruševice, Krčevine, Zagajnica, Potok, Njivina, Potkuća, Obradov Laz, Brajkovica, Dolina. Sitne šume ima iznad sela, po Glavici, Karauli, Velikom Dolu i Podlazi. Tu je
i ispaša. Kosnice su po Liešnici, i dopiru gotovo do Vareša (Poljice).

U Gajinama su na okupu 7 kuća Zubonja, 2 Đanana i 2 Brčina. Iznad sela su, na Kutlu, donjoj ivici površi Liešnice, po jedna kuća Katičića, Škorića i Markanovića-Mandušića. Svi su katolici.

Gajine su staro selo. Iznad sela bilo je “kužno greblje”. Mesto se i sada tako zove. Kutao je krčevina; tu se počelo krčiti nešto pre okupacije Bosne.

–Zubonje (7) su bili u Kučevcima kod Bobovca. Kad su Turci zauzeli Bobovac, proterali su ih ovamo.

–Đanani (2) su doselili pre 100 godina iz Orahova kod Fojnice. Bila su ih tri brata; jedan se naselio u Zgošći, a dva ovde.

–Brčine (2) su takođe iz Orahova, a došli su pre Đanana.

–Katičić (1) je došao iz Kovačića.

–Marinovići–Mandušići (1) su takođe iz Kovačića.

U kući Škorića nema sada nikoga. On je umro, a žena mu je c decom u Sarajevu. Zemlja je prodata. Starinom su iz Hercegovine.

ŠEPERCI

Selo je na zaravnjenom gornjem delu manje poprečne kose izmeću doline Ljutog Potoka, odnosno njegovog levogsastavnog dela Udičja, i Dola. Uz kišu, potok teče niz Udičja i saliva se u Ljuti Potok. Između Udičja i Ljutog Potoka je kosica Vrtlići. Iznad sela, prema istoku je Kraljevo Guvno, za koje vežu Grižđa, kosa.

Vodu nose s Česme kraj sela. Na Kraljevu Guvnu, nad selom je Kraljeva Voda.

Njive su većinom ispod kuća, prema jugu i zapadu, i zovu se: Gologlava, Međujažva, Studenac, Velika Njiva, Gornje i Donje Marino Selišće, Diljka, Šeperci, Šljivik, Prosišće, Udičje, Sač, Bara, Zavoda. Kosnice su im Dubrave,

Kujundžinica i Zabukva na Liešnici, zatim Tisovice, Medjedjak, Poljnce i Površje u „poljanskoj planini Poljicu“.

U jednom čoporu su 7 kuća katolika Ćorića i 2 muslimana Husića.

-Ćorići (7). Bila su ranije četiri brata Ćorića, i sva četiri su hodala po najmu. pa tako jedan ostane u Bjelavićima, jedan u Volarićima (od njega su Tunjići), a dvojica se, nasele na Šepercima, pošto su ih prethodno iskrčili. Ne znaju iz kog su kraja starinom.

-Husići (2) ne znaju odakle su. Već im je deveto koleno na Šepercima.

Katolici se kopaju u Vodarićima, a muslimani na Kopitcu.

BOGALJIĆI

Bogaljići su malo selo pod Šepercima, na donjem okviru ravni, a levo od Ljutog Potoka, koji im nanosi veliku štetu. Kuće su oko raskršća. Levo (južno) od kuća je do Livola—Bogaljići. Među kućama je bunar.

Oko sela su njive: Sionica. Brajkovica, Makva, Kopitac, Bogaljići i Ispod Bogaljić. Ispaša je po šumi Velikom Dolu. Kosi i Grižđima nad Šepercima.

U Bogaljićnma su 1 kuća Durmiša i 2 prazne kuće Nazifa Semića s Kračića. Uz Bogaljiće pripada i kuća Topalovića „na Grebaca“ iznad Vodarića. Svi su muslimani.

Izumrli su u selu katolici Đanani i muslimani Crnalije.

-Durmiši (1) su rod s Durmišima u Visokom. Nepoznatog su porekla.

-Topalovići (1). Nepoznatog su porekla. Možda su iz Sutjeska, jer se neki Topal pominje 1812 g. u Sutjesci. Ima ih i na Nažbilju.

Groblje je na mestu Bešlićima kraj sela.

VODARIĆI

Brdo Podguvna i Suodola dele Vodariće od Lučića na jugu, a gaj Podbara od Papratna na jugozapadu. Bukovica čini severozapadnu granicu. Prema Bogaljićima i Šepercima na severoistoku nema izrazite granice; ta su sela međusobno vrlo blizu i zemlje su im izmešane. Ispod sela je strma strana Bare, koja se spušta u reku. Nad kućama je breg s grobljem, a pored sela su dolovi: Barice, desno, i široki do Repoša, levo.

Voda je dovedena sa Selišća na korito u selu.

Nad selom su njive Selišća i Ravan. Zapadno od sela su Repoša, Selišća, Potput, Zagajce, Klašnice, Krčevine i Lazine, a istočno: Barice, Bare, Šaine, Rutkovi, Ametovine, Diljke, Vinike, Do, Kubanjevice, Sječe, Luke, Brkanovac, Voznik i Zakuće. Čaire su na Liešnici i u Poljicu. Podguvna, Suodola, Srednje Brdo, Bukanjevac, Kosa i Igrišća, strane iznad sela, poc sitnom su šumom i služe kao ispaša.
Zapadno od sela je strana Klašnice ili Riđi Šljive do šume pod Kani Lazinom; tu su mali čairi s mnogo voća.

Selo se deli na dve grupe, rastavljene putem, a u selu žive samo katolici. U Donjoj su Mahali kuće: 5 Kovačevića, 2 Tunjića, 3 Šušnjića, 1 Martinovića, 1 Tomića, 1 Borovičkića i 1 Andrića, a u Gornjoj su Mahali: 2 Kovačevića, 4 Šušnjića, 4 Borovičkića, 1 Kivića i 1 Vidića-Katičića. Vodarićima pripadaju i dve kuće Čokara na kosici Orašcu pod brdom Guvnima, a među dolićima Vrbama (desno) i Podgajem (levo).

Na jednoj humci iznad sela je veliko srednjevekovno i u njemu katoličko groblje. Stećci su razne veličine i oblika; imaju i dva dečija, od kojih je jedan dug samo 70 cm., i to je najmanji stećak u okolini Visokog. Samo jedan veliki stećak ima izdubene po dve niše na dve duže strane; svi su ostali bez ikakvih ukrasa. Za Orašcem je bilo „kužno greblje“. U selu je za vreme kuge bio toliki pomor, da nije imao ko kopati mrtve.

–Kovačevići (7) su starinci. Preci su im bili kovači.

–Tomići (1) su starinci. Kao i Kovačevići, i Tomići su se poslednjih godina brojno znatno smanjili.

–Čokare (2),Borovičkići (5) i Šušnje ili Šušnjići (7) čine jedan rod i starinci su.

–Tunjići (2) su od Ćorića. Opširnije u opisu Šeperaka.

–Martinović (1) je doselio pred okupaciju iz Borovice.

–Andrić (1) je doselio posle okupacuje s Teševa. Došao je na zemlju, što je dobio od tetka.

–Kivić (1) je doselio posle okupacije s Pogari kod Vareša. Bio je najamnik u selu, ovde se oženio i nastanio.

–Vidić ili Katičić (1) je doselio „pria sedam godin iz Kovačić“.

–Matić (1) je doselio pre tri godine iz Riešnjaka na ženovinu.

PAPRATNO

Selo je na zaravnjenoj kosi među Šćitarskim Potokom i Bukovicom. Bukovica ga deli od Sutjeske na severu. Od ušća Bukovice granica ide preko mesta Lukovače, zapadno od sela i izbija na Šćitarski Potok, koji deli Papratno od Pavlovića na jugu. Gaj iznad sela deli od Lučića na istoku, a potočić Metala od Vodarića na severoistoku.

Leti nose vodu s vrela Jablana pod selom, a zimi s bunara u selu. Kraj Bukovice je vrelo Kraljevac. Sva je zemlja za obrađivanje pod selom. Njive i kosnice se zovu: Do, Rastovi, Tukovi, Ledine, Gazdini Dolovi i Bašče. Kosnica imaju i u Lučićima.

Po stranama Klašnici i Podzapadi (Podzapodi) je sitna šuma, koja služi i kao ispaša. Prava šuma su Gaj i Pržanj.

U jednom su čoporu 2 kuće Ravlija i Maračića. Svi su katolici.

–Ravlije (2) su starinom iz Kozica u Dalmaciji. Davno su došli. Bili su najpre na Slapnici, i kad ih je beg Zečević oterao sa Slapnice, naselili su se na Papratnom. U
kući Joze Ravlije je Pavlović, koji je došao pre sedam godina iz Pavlovića kao domazet.

–Maračić ili Matijević (1) je doselio 1914. na ženovinu sa Šošanja, a rodom je sa Slapnice.

Svi se sahranjuju u Vodarićima.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Visočka nahija“.  Pripremio saradnik Porekla Milodan.