PIŠE: Saradnik portala Poreklo Aleksić dr Snežana
Graničarske kućne zadruge do razvojačenja granice, bile su temelj vojno-graničarskog poretka. One su bile osnovna ćelija društva i vojno-graničarske privrede. Iako je seljaštvo u provicijalnom delu Srema, još od 1848. počelo da ispoljava težnju ka napuštanju patrijarhalnog modela življenja – zadrugarstva, i osnivanju samostalnih, inokosnih gazdinstava, u Granici, razdeobe porodičnih zadruga pre razvojačenja bile su retke.
Popis iz katastralnog parcelarnog zapisnika iz 1874. godine pruža informacije o graničarskim porodicama i njihovim kućnim numerama u Krnješevcima, ali daje i jasnu sliku o promeni vlasništva nad određenim graničarskom kućom. Iz popisa se doznaje da je od 90 evidentiranih kućnih numera četiri bilo prazno (br.: 58, 68, 83, 85). Ove kuće u trenutku razvojačenja nisu bile naseljene graničarima, i kao takve bile su u vlasništvu vojnih vlasti. Kućna numera broj 17 bila je škola u Krnješevcima. U 1874. godini u Krnješevcima je bilo svega 85 graničarskih kuća koje su baštinile sva prava u pogledu vlasništva nad imovinom a koja su proistekla iz procesa razvojačenja Vojne granice.
Popis kućnih numera i njihovih vlasnika u 1874. g. sa promenama vlasništva
kućni broj | vlasnik | zanimanje/ stalež | novi vlasnik |
1 | Jovanović | kraišnik | Nikolić |
2 | Vuin | kraišnik | |
3 | Jovanović | kraišnik | |
4 | Marković | kraišnik | |
5 | Čavić | kraišnik | |
6 | Branković | kraišnik | |
7 | Nikolić | kraišnik | |
8 | Raičević | kraišnik | |
9 | Nikolić | kraišnik | Sebešanović |
10 | Trifunović | kraišnik | |
11 | Popović | kraišnik | |
12 | Živanović | kraišnik | |
13 | Popović | kraišnik | |
14 | Popović | kraišnik | |
15 | Radojević | kraišnik | |
16 | Velikić | kraišnik | |
17 | pučka učionica | kraišnik | obćinska učionica |
18 | Bursać | kraišnik | |
19 | Reis | kraišnik | Nikolić |
20 | Golubović | kraišnik | |
21 | Veselinović | kraišnik | |
22 | Savić | kraišnik | |
23 | Ignjatović | kraišnik | |
24 | Popović | kraišnik | Andrić |
25 | Veselinović | kraišnik | |
26 | Nedelković | kraišnik | |
27 | Landhofer | kraišnik | |
28 | Savić | kraišnik | |
29 | Milovanović | kraišnik | |
30 | Savić | kraišnik | |
31 | Latković | kraišnik | |
32 | Gruić | kraišnik | |
33 | Marković | kraišnik | |
34 | Zarić | kraišnik | |
35 | Ivanković | kraišnik | |
36 | Vuičić | kraišnik | |
37 | Kovačević | kraišnik | Mihajlović |
38 | Putniković | kraišnik | |
39 | Mihajlović | kraišnik | |
40 | Jeftić | kraišnik | |
41 | Kretić | kraišnik | |
42 | Pupovac | kraišnik | |
43 | Milosavljević | kraišnik | |
44 | Mirić | kraišnik | |
45 | Belivuk | kraišnik | |
46 | Marić | kraišnik | |
47 | Milosavljević | kraišnik | |
48 | Ćirić | kraišnik | |
49 | Niketić | kraišnik | |
50 | Pitan | kraišnik | |
51 | Niketić | kraišnik | |
52 | Dražić | kraišnik | |
53 | Vrcalin | kraišnik | |
54 | Dukić | kraišnik | |
55 | Gruić | kraišnik | |
56 | Rastović | kraišnik | |
57 | Andriević | kraišnik | |
58 | prazna | ||
59 | Gruić | kraišnik | |
60 | Stojanović | kraišnik | |
61 | Radovanović | kraišnik | |
62 | Utvić | kraišnik | |
63 | Janković | kraišnik | |
64 | Kerečki | kraišnik | Gr. ist. crkv. obć. |
65 | Bogosavljević | kraišnik | |
66 | Trifunović | kraišnik | |
67 | Marković | kraišnik | |
68 | prazna | ||
69 | Vidaković | kraišnik | |
70 | Janković | kraišnik | |
71 | Vuić | kraišnik | |
72 | Latković | kraišnik | |
73 | Vidaković | kraišnik | |
74 | Stojadinović | kraišnik | |
75 | Vidaković | kraišnik | |
76 | Simić | kraišnik | |
77 | Lapčević | kraišnik | |
78 | Vešić | kraišnik | |
79 | Lukić | kraišnik | |
80 | Grivić | kraišnik | |
81 | Lešić | kraišnik | |
82 | Krtinić | kraišnik | |
83 | prazna | ||
84 | Veselinović | kraišnik | |
85 | prazna | ||
86 | Jeftić | kraišnik | |
87 | Ratković | nadničar | |
88 | Tukelić | kraišnik | |
89 | Janković | kraišnik | Lešić |
90 | Ćirić | kraišnik |
IAB – Kotarski sud Zemun – Katastralni parceralni zapisnik Krnješevci, 1874. god.
Iz Katastralnog parcelarnog zapisnika iz 1874. godine može se zaključiti da je deobi pre 1874. godine pristupila zadruga Trifunović, koja je u navedenoj godini posedovala dve numere, svoju staru numeru 10 i novu numeru 66.
Popovići su u 1874. godini upisani na četiri numere: 11, 13, 14, 24, što upućuje da je zadruga razdeljena pre navedene godine.
Zadruga Nikolić u 1874. godini evidentirana je na numerama 7 i 9, potom je numera 9 prešla u vlasništvo Sebišanovića (sveštenika), a numere 1 i 19 u vlasništvo Nikolića, tako da je u svemu ova porodica posedovala tri kuće u Krnješevcima.
Zadruga Lešić je sa stare numere 81 razdenjena posle 1874, nakon čega je u Krnješevcima bila na numerama 81 i 89.
Iz Parcelarnog zapisnika doznaje se i da je vlasništvo nad kućom broj 64 od zadruge Kerečki po nekom osnovu, preuzela Srpska pravoslavna crkvena opština. Verovatno da je ovo ta jedna kuća koja je u popisu iz 1874. uvedena kao porodična kuća – nastanjena, u godini 1880. bila je ne nastanjena, te je zato u Krnješevcima 1880. bilo 84 kuće, što potrđuje i Popis iz ove godine.
* * *
U Mitrovici je 1881. godine načinjen popis promena vlasništva nad određenim zemljišnim česticama u Katastarskoj opštini Krnješevci. Iz ovog dokumenta uočava se da su određene porodične zadruge u periodu od 1874. do 1881. godine sprovele zadružne deobe, te da su u svojstvu vlasnika na određenim starim graničarskim kućnim numerama u 1881. godini umesto zadruga upisani samovlasnici, odnosno, starešine novoformiranih porodičnih zadruga.
K.br. 7, vlasnik Petar Nikolić
K.br. 11, vlasnik Jovan Popović – Zuban
K.br.13, vlasnik Nenad Popović
K.br. 30, vlasnik Nikola Savić
K.br.36, vlasnik Mitar Vuičić
K.br.37, vlasnik Stefan Mihailović (1874. god. kuća zadruge Kovačević)
K.br. 39, vlasnik Stefan Mihailović
K.br.41, vlasnik Stefan Jeftić (1874. god.kuća zadruge Kretić)
K.br. 49, vlasnik Stefan Niketić
K.br. 51, vlasnik Živan Niketić
K.br. 55, vlasnik Lazar Gruić
K.br.77, vlasnik Teja Lapčević
K.br.81, vlasnik Svetozar Lešić
K.br. 84, vlasnik Arsenie Veselinović
Tokom 1888. godine u Krnješevcima je sprovedena deoba graničarske zadruge Ivanković, kućni broj 35 iz Krnješevaca.
Deoba porodičnih zadruga tokom poslednje dve decenije XIX i prve dve decenije XX veka, uglavnom je vršena tako što su se iz velikih porodičnih zadruga, u kojima su živeli članovi preko IV i V stepena srodstva, odvajale porodične grane kao inokosne porodice. Ovako razdeljene porodične grane formirale su nove porodične zadruge. Ove porodične zadruge imale su manji broj članova unutar zadružnog domaćinstva, i raspolagale su sa manjim zemljišnim posedom. Starešina zadruge u pravnom saobraćaju se javljao i kao njen predstavnik, a vlasništvo nad imovinom porodične zadruge i dalje je pripadalo svim članovima zadruge.
* * *
Novi Zakon o zadrugama donet 1889. godine, u osnovi je imao za cilj zaustavljanje raspadanja kućnih zadruga. Dopunjen je Zakonom 1902. godine. Međutim, seljačka prezaduženost nije se isključivo javila zbog usitnjavanja seoskog poseda zadružnim deobama. Ona se javlja i kao posledica elementarnih nepogoda koje su seljačkom staležu pričinile značajne materijalne štete. Uz to, nestabilna monetarna politika, rast fiskalnih nameta, i uopšte, nepovoljne ekonomske prilike u Austrougarskoj monarhiji, direktno su uticale na seosku ekonomiju. Iako je u 1889. godini stupio na snagu Zakon o zadrugama, seljački zadružni posed ostao je prezadužen još iz vremena pre 1889. ali, usled loših ekonomskih prilika i nakon 1889. godine, kada su se seljački dugovi progresivno uvećavali.
Nemogućnost namirenja dospelih obaveza rezultirala je prinudnim naplatama. Ovoj neveseloj slici Srema s kraja XIX veka doprineli su zajmovi podignuti kod špekulanata, štednih i zadružnih ustanova. Do nemogućnosti otplate dugova došlo je sa jedne strane zbog nepovoljnih uslova pod kojima su zajmovi podignuti, a sa druge strane, zbog elementarnih nepogoda, u prvom redu poplava.
Poplave su tokom poslednje dve decenije XIX veka uništavale useve i pašnjake u istočnom Sremu, te je tako, stanovništvo kome je osnovna delatnost bila poljoprivreda iz godine u godinu ostajalo bez prihoda. No, tragične poplave od kojih se stanovništvo nije moglo odbraniti, već je sa njima sve dublje tonulo u propast, nije zaustavilo poverioce.
U brojnim sudskim postupcima koje je vodio Kr. kotarski sud u Zemunu i Kr. kotarski sud u St. Pazovi, u svemu u skladu sa važećim zakonodavstvom, poverioci su dobijali pravosnažna rešenja za pokretanje prinudne naplate od dužnika. Tako je veliki broj razvojačenih graničarskih zadruga u Sremu ostao bez svoje imovine.
Komentari (0)