O poreklu blaženopočivšeg patrijarha srpskog gospodina Pavla

17. februar 2023.

komentara: 0

Uzevši kao polaznu tačku rezultate istraživanja objavljene na portalu Porekla u tekstu Ekskluzivno otkriće Porekla: Patrijarh Pavle je nosio majčino prezime Stojčević. Njegov otac se prezivao Okrajnov uspeli smo da pronađemo dodatne podatke o precima blaženopočivšeg patrijarha srpskog gospodina Pavla i da još jednom potvrdimo napisano u pomenutom članku.

Dakle, u tekstu je dokazano da je patrijarh Pavle sin Stefana Okrajnova i Ane rođene Stojčević, i da je on nosio devojačko prezime svoje majke.

Porodica Okrajnov potiče iz Bačkog Brestovca. Prvi put se pominje u popisu iz 1768. godine kada je ubeležen dom Jovana Okrajnova. Porodica je zabeležena i u popisu iz 1828. godine kada je bilo dva doma Okrajnovih: dom Sime Okrajnova u kojem je živelo četiri punoletne osobe i jedan sin; i dom Petra Okrajnova u kojem je bilo dve punoletne osobe. Oba doma su bila zemljoradnička.

Patrijarhov pradeda Jovan Okrajnov bio je oženjen Terezijom Vrbaški (1819-1878) sa kojom je imao sedmoro dece: Micu, Savu, Nikolaja, Julijanu, Evfimiju, Miloša i Milicu.

Jovanov sin Nikolaj (4. decembar 1850) je deda patrijarha Pavla.

Nikolaj se oženio 2. novembra 1869. godine Draginjom Volić (rođ. 9.3.1850), ćerkom Davida Volića iz obližnjeg Stapara. Godinu dana nakon venčanja rodila im se prva ćerka Hristina (26.12.1870), a zatim su sledili Ksenija (16.7.1872), Marija (7.10.1874-24.11.1874), Lazar (26.3.1876), Stana (3.11.1878), Stefan (18.2.1881), Stefanida (22.8.1883), Desanka (9.5.1887-9.5.1887), Milica (15.6.1888-21.6.1888) i Ilija (29.7.1890-2.8.1890). Ubrzo nakon smrti sina Ilije, Nikolaj se sa porodicom seli u Slavoniju, u selo Budimce (danas Republika Hrvatska). Tamo im se već naredne godine rodila ćerka Katarina (Budimci, 1891 – Kućanci, 1898).

Za sada nisu poznati razlozi preseljenja porodice. Zna se da su sa Nikolajem u Budimce i potom Kućance prešla i njegova braća od strica.

Avatar photo

Autor članka:
Radovan Sremac

Radovan Sremac je rođen 1982. godine. Osnovnu i srednju školu je završio u Šidu. Diplomirao na Odeljenju za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. U periodu 2009-2013. bio je zaposlen kao kustos-arheolog u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid. Obavljao funkciju direktora pomenute ustanove 2011-2012. god. U periodu od 2014. do 2017. godine bio je zaposlen u Zavičajnoj arheološkoj zbirci pri Narodnoj biblioteci „Simeon Piščević“ Šid kao kustos-arheolog, a od 2018. godine u Muzeju naivne umetnosti „Ilijanum” Šid. Zvanje višeg-kustosa je stekao 2017. godine. Član je Srpskog arheološkog društva od 2007. godine. Istraživačko interesovanje se kreće od arheologije rimskih provincija Centralnog Balkana, preko istorije Vojvodine 18-20. veka do genealogije. Autor je izložbi: „Gradina na Bosutu“ namenjene za gostovanje u zemljama regiona (2017), muzejske postavke Crkvene riznice Srpskog pravoslavnog arhijerejskog namesništva Šidskog (2016), „Gradina na Bosutu“ u Zavičajnom muzeju u Rumi (2015), „U zaleđu prestonice – Opština Šid u kasnoj antici“ u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid (2012), „Sava Šumanović – lično, porodično, nacionalno“ u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid (sa gostovanjem u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci i u Domu vojske Srbije u Beogradu) (2012), „Nit koja nas veže" u Muzeju naivne umetnosti „Ilijanum" Šid itd. Autor je 33 monografije i preko 90 radova u serijskim publikacijama. Za svoj rad je nagrađen Višnjićevom nagradom u kategoriji mladih stvaralaca u kulturi za 2010. godinu, Šestodecembarskom Zahvalnicom Opštine Šid (2015), priznanjem gradonačelnika Haife (Izrael) za naučno-istraživački rad o istoriji jevrejskih zajednica u Srbiji (2015) i priznanjem Ministarstva spoljnih poslova Izraela za širenje i unapređivanje srpsko-izraelskog prijateljstva (2016).

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.