Poreklo stanovništva naselja Podromanija, opština Sokolac. Prema knjizi Milenka S. Filipovića “Glasinac”, antropogeografsko-etnološka rasprava, SANU, Beograd, 1951. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj naselja.
Sela ovoga naselja su delom po planini Romaniji, a delom u polju, oko raskršća puteva za Sarajevo, Beograd i Rogaticu—Višegrad, i većinom su pored i u blizini tih puteva. Sredinu naselja čini raskršće Podromanija. Ostala su sela: Dikalji, Plandište, Bregovi, Brezjak i Gromile.
Vode.
Sela oskudevaju živom vodom. Ima mnogo „suhih bunara“. Glavni su zirati: Prebiša, Bunari, Sijerkovina, Međuteste, Gornja Ograda, Donja Ograda, Gromnle, Poljine, Babina Koliba, Pod Kosom, Crvena Zemlja. Bara, Vlagija.
Zemlje i šume.
Veliki su prostori pod četinarskom šumom i ispašom: Dikalj, Kosa, Čapolja ili Čapulja, Strašivi Do, Brezjak, Glavučina, Lisine, Rasolina, Živa Voda (bunar pod Rasolinom), Ivovac, Crni Vrh, Pliješ, Smajin Čair, Jeliševac i Lučevnik.
Tip sela.
Oko raskršća na Podromaniji su kuće i dućani na okupu. Tu su stočarska stanica i nadzorništvo puteva. Sva ostala sela su s raštrkanim kućama. U naselju su svega 60 slemena sa 62 kuće.
Kosa Bunari (između Strašivog Dola i Sijerkovine) prozvana je po tri stara bunara na njoj. Naziv za selo Gromile, koje je u strani ispod brda Pliješi i po kom se je doskora zvalo i čitavo naselje, gubi se i zamenjuje imenom Podromanija, jer je selo neposredno pod pomenutim raskršćem.
Starine u selu.
Na Plandištu je srednjevekovno groblje, iznad kuća Debelnogića. Priča se da je na Podromaniji bila nekada crkva, pa da je od nje načinjena džamija, koja je preneta u Novoseoce, 1928. Džamiju pod Romanijom gradio je i snabdeo velikim vakufom Ibrahim alajbeg Tanković. U blizini je, na malom uzvišenju, „Groblje“, veliko a starinsko muslimansko groblje. Sem na kosi Bunarima, starinskih bunara ima i oko sadašnje stočarske stanice. Malo dalje je veliko kameno korito Hazna. Na Podromaniji je stolećima bilo važno raskršće i odmorište na putu kojim se je iz Sarajeva išlo u Carigrad, a baš tu se je odvajao od tog glavnog puta i put za Zvornik i Srebrenicu i dalje u Srbiju.
Kako odatle u pravcu prema Sarajevu i nastaje penjanje uz Romaniju, tu je bila turska karaula s menzilanom, a odatle ka Sarajevu su bili česti hanovi. Još i sada stoji na raskršću Han Gromile, ali on ne radi, a Hana Podromanije nema više nikako.
Ostali podaci o selu.
Hanovi su zamenjeni kafanama i gostionicama. Za vreme austrijske uprave u Bosni, na Podromaniji je bio manji odred vojske. Kasarna je upotrebljena 1926, za stočarsku stanicu. Za vreme prvog svetskog rata, Podromanija je mnogo stradala, i tada su izgorele mnoge kuće i neki hanovi (Han Obođaš, han Jove Đukića). Na Dikaljima nije bila ostala ni jedna kuća. Selo Brezjak nastalo je u toku poslednjih dvadeset godina naseljavanjem na krčevinama, i sada već ima osam kuća.
Poreklo stanovništa.
-Radovići (3 K., Jeremijevdan), starinom iz Banjana, naselili su se pre osamdeset godina. Rod su im Jokići u Mulaluku.
-Tomići (8 K.). Opširnije u opisu Donjeg Odžaka.
-Tomovići (2 K., Jovanjdan) su starinom iz Golije odnosno iz Šaranaca, odakle im se je doselio ded Đuro. Ima ih i na Buljukovini (Kula).
-Golubovići (2 k., Trifunjdan) su starinom Baturani iz Nedajnog u Pivi.
-Abazovići (1 k.) i:
-Gošići (2 k.), koji su takođe Od Abazovića. Opširnije u opisu Kule.
-Živkovići (b k., Lučiidan). Zovu se i Perovići, po ocu. Starinom su Žižići iz Trebjese, odakle su se krenuli u Bosnu kad je bila „razura“. Krenuli su dedovi im, braća Živko, Marko i Janko. Bili su najpre u Lisičinama Kon Prače. Od Janka su:
-Jankovići iza Kosmaju kod Bogovića, a od Marka;
-Markovići ili Pređe na Crkvini.
-Debelnogići (4 k., Jovanjdan) su starinom Miloševići iz Pive, Nekada su se zvali i Srdanima, a u Sarajevskom Polju ih ima kao Mimića. Doselio se je ded Mićo, kom je bila obolela noga, i po njemu su dobili sadašnje prezime.
-Šobići (3 K., Đurđevdan), koji se zovu i Šobajićima, starinom su iz Drobnjaka, a Šobići u Drobnjaku, u selu Gornjoj Bijeloj, su ogranak Vulovića, koji pripadaju grupi najstarijih drobnjačkih rodovapa. Iz Drobnjaka su prešli u Gacko, a iz Gacka, zbog nekog zla s muslimanima, u Žulj (Vlasenički srez), odatle su došli pod Bukovaču (Pariževnći). Ima ih i u Gacku, u Nikšiću, u Žabljaku i u Preljubovnćima. Ima ih i u Bilećskim Rudinama.
-Mirjanići (3 slemena sa 4 kuće): v. opis Vidrića.
-Iiđići (2 K., Arhanđelovdan) se zovu po majci Inđiji. Starinom su iz „Crne Gore“.
-Čajovići (Z k., Đurđevdan) su došli od Prače, gde ih još ima. Rod su im Čajovići kod Jezera u Primčićima.
-Radosavljević (1 K., Jovanjdan). Otac mu se je doselio iz Bos. Krajine.
-Marići (1 k.), zvani i Vojinovići i Beatovići: opširnije u opisu Đavarina.
-Boškovići (1 k., Jovanjdan) se zovu tako po ocu, a inače su Kurdulije i starinom iz Banjana. Od istog su roda i Gajovići u Vidrićima.
-Pržulji (1 k.): v. opis Brajakovića
-Gutalji (2 k., Jovanjdai) su došli s Ponora kod Prače, odmah posle okupacije. Ima ih i u Prači.
-Pavići (1 k., Arhanđelovdan) su starinom iz Hercegovine, od ljubuškog (?). Na Podromaniju im je došao otac, oko 1880, kao sluga.
-Đukići (7 slemena s 8 kuća, Đurđevdan) i:
-Kapetinovići (1 k., Nikoljdan). Njihov praded je došao u Bosnu baš one godine kad je kuga morila (ali koja?), a na Glasinac su došli Đukići oko 1884. iz Bjelogoraca (Mokro) u Sarajevskom srezu. Starinom su svi Kapetinovići ispod Durmitora, verovatno iz Banjana, kao i Kapetine i Kapetinići po Sarajevskom Polju i u Bilećskim Rudinama. Slično je u pogledu slave i kod njihovih ogranaka u Sarajevskom Polju: iako se smatraju jednim rodom, Kapetine u Rogačićima slave Nikoljdan, a oni na Vrelu Bosne Đurđevdan.
-Adamović (1 k., Đurđevdan) se je rodio u Martonošu (Bačka), a naselio se je na Podromaniji 1884, kao isluženn vojnik.
-Marići ili Maričići (1 k., Lučindan) se zovu tako po majci, jer im je otac bio gluh i prosjak. Bio je iz Pive, a ovamo je došao iz Goražda. Naselili su ga Ćivše.
-Janjići (1 k., Arhanđelovdan). Došao im je otac iz Burata iza Stjenica, 1910. Ima ih još u Buratima, Preljubovićima i u Staroj Gori (sva tri sela su u Rogatičkom srezu).
-Grajić (1 k., Šćepanjdan) je došao iz Kadinog Sela (Mokro) u Mulaluku, 1917.
-Pavlovići (1 k.) su se doselili iz Miošića, 1924, a starinom su iz Jamića kod Foče. V. i opis Pediša (Delići).
-Klisare (1. k., sv. Vrači) žive na Podromaniji i u Mokrom (u selu Prutinama). Na Podromaniju im je izišao otac na nekoliko godina pre prvog svetskog rata. Starinom su iz Hercegovine.
Bez muških članova su porodice: Krajina ili Obradović (bili su starinom iz Bos. Krajine) i Rakić.
IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića “Glasinac”, antropogeografsko-etnološka rasprava, SANU, Beograd, 1951. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)