Poreklo stanovništva naselja Baltići, opština Sokolac. Prema knjizi Milenka S. Filipovića “Glasinac”, antropogeografsko-etnološka rasprava, SANU, Beograd, 1951. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj naselja.
Sva su sela ovoga naselja — Puhovac, Gornji i donji Baltići, Hai Ćivša ili Han Baltići i Šulajin Do — u prisojnim stranama brda Puhovca i njegova nižeg dela Borovika.
Vode.
Selo obiluje vodom: na Puhovcu gotovo svaka kuća ima svoju živu vodu. Te su vode: Pavlovac. Ploče, Grabovik, Motika (u dolu Motikalju) i Drobnjačka Voda (pod stranom Petreševcem brda Sumljena). Po Baltićima je i dosta plitkih bunara, koji leti presuše.
Zemlje i šume.
Mesta na kojima su „zirati“ (njive i livade) zovu se: Potkućnjica, Donja Njiva, Torine, Korita, Stublić, Baščnca, Crno Brdo, Grujičina Bara, Motikalj ili Motikalje, Borovik, Rvać, Brdo, Bara, Nišani, Arapovac. Kao glavna ispaša služe sada Puhovac i Romanija.
Tip sela.
Naselje je razbijenog tipa: kuće pojedinih rodova su u odvojenim grupama, a u takvim grupama su opet kuće razređene.
U svemu su u Baltićima 34 slemena sa 35 kuća. Pod selom je bio han, koji su držali Ćivše, pa se to mesto i kuće i sada zovu po njima. Groblje je na Boroviku, iznad baltićskih kuća.
Starine u selu.
Na Puhovcu je bila velika preistorijska gradina. Groblje na Boroviku je produženje srednjevekovnog groblja, u kom su mnogi stećci. Kraj puta koji prolazi između Ražanog i Crnog Brda je drugo srednjevekovno groblje, zvano Mramorje: tu su dva ogromna stećka u obliku sarkofaga. Na jednoj glavici u blizini Mramorja je staro pravoslavno groblje, u koje su se do kuge kopali pravoslavni stanovnici iz Brajakovića i susednih sela.
Blizu Drobnjačke Vode leži jedan nedovršen stećak. Pol Donjim Baltićima je veliko starinsko muslimansko groblje. Ima i nekoliko starinskih bunara s pločama.
Poreklo stanovništva.
Po predanju, begovi:
-Tankovići-Malićevići su bili prvi koji su se naselili u Baltićima. Priča se da su poreklom iz Azije i da im je predak bio došao kao seiz uz nekog pašu. Oni su posle u Baltićima naseljavali čivčije. Oko 1880, Tankovići (Hadži Hasib–beg, Murat-beg, Ahmet-beg i Emin-beg) su se iselili u Rogaticu i Rakitnicu, a čivčije su im se, posle toga, počele da otkupljuju. I u Gornjim i u Donjim Baltićima bio je po jedan begovski odžak, a u Gornjim Baltićima se to mesto i sada zove Odžak.
-Đurkovići (8 slemena sa 9 kuća, Nikoljdan i “prikađuju” Tomindan) su starinom iz Brežaia u Riđanima. Doskora su održavali veze sa rođacima u Riđanima. Iz Riđana su krenuli zbog nasilja: pljačkali su ih i Turci i Crnogorci. (Pričaju o nevesti, koja je precima donela ručak i plakala dok su oni ručali, a onda oni zaklali zadnjeg svog vola i krenuli). Na Glasinac su došla braća Simo i Jovan ili Šoko, u vreme prvog srpskog ustanka. Simin sin Pero rodio se je u Baltićima, a on je ded Jovi Đurkoviću, koji se je rodio 1860. Jovini su potomci u Gazivodama. Đurkovića ima i u Drobnjacima.
-Batinići (3 K., Đurđevdan) su starinom iz sela Komarnice u Drobnjaku. Odavna se zovu Batinićima, a pripadaju grupi Omakalovića. Došli su na Glasinac oko 1830. Kao Batinića ima ih i u Primčićima, Baljačkovu Dolu, Prači, Beregu (u Rogatičkom srezu), po Sarajevskom Polju i dr., kao Zečevića u Vražićima, kao Tošića u Sajicama i kao Jankovića u Krnijama.
-Renovice (Z k.): v.. opis Gazivoda.
-Onogoštić (1 k., Lučindan). Doselio mu se je „praiđed Pero Nogošta iz Crne Gore”. Samo prezime i slava kazuju da je starinom od Nikšića. Od tog roda ima i jedna porodica na Romaniji.
-Kovačevići (4 k.): v. opis Pariževića.
-Tomići (4 k.) su jedan rodsTomićima na Gromilama.
-Stanišići (1 k., Pantelijevdan). Došli su im dedovi, Tane i Trifun, iz Vinića u Bjelopavlićima.
-Mačari (Z k., Đurđevdan). Vele da su im stari bili kovači i kovali mačeve. O poreklu opširnije u opisu Ozerkovića.
-Rosnići (2 k., Arhanđelovdan). Zovu ih i Mačarima, jer im je ded Jovo odrastao u kući Mačara, pošto mu se je mati bila preudala za Šćepana Mačara. Starinom su iz „Crne Gore“.
-Vujadinović (l k., Đurđevdan). Otac mu se je doselio iz Bosanske Krajine.
-Ćivše (Z k., Arhanđelovdan) se zovu tako po pradedovu nadimku, a inače su starinom Kočovići iz Hercegovine. Ima ih još u Foči i u Sarajevu.
-Jovanovići (1 k., sv. Stevan) su došli na Glasinac iz Stare Gore (Borike, Rogatički srez).
IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića “Glasinac”, antropogeografsko-etnološka rasprava, SANU, Beograd, 1951. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)