Znameniti Gružani: Jeromonah Jelisej Popović

13. februar 2022.

komentara: 0

Jeromonah Jelisej je rođen je kao Mihailo Popović u gružanskom Borču, 16. marta 1908. godine, kao dete siromašnih roditelja. Kako nije imao sredstava za školovanje, istovremeno je, radeći izučavao abadžijski zanat i večernju osnovnu školu. Posle toga je završio srednju trgovačku školu, zatim šestogodišnju bogosloviju. U manastiru Treskavcu kod Prilepa je na Malu Gospojinu 1930. godine primio monaški čin i novo monaško ime Jelisej, da bi nakon toga upisao i Teološki fakultet u Beogradu, koji je takođe završio.

Njegov životni put nije bio lak, ali ostalo je sećanje da je bio izvanredno plemenit i blag čovek, upamćen među svojim bližnjima kao veoma poseban i jedinstven. Često je pre Drugog svetskog rata dolazio vladici Nikolaju u Žiču, gde je služio svetu Liturgiju i propovedao. Upamtili su ga kao mladića višeg rasta, mršavijeg izgleda, dugog lica i isposnički bledog, smeđih i bistrih s naočarima očiju, visokog čela i retke male brade i isto takve do ramena smeđe kose. Veoma okretan i živahan, lako je i prijatno govorio i ne tako glasno. U školi je kažu bio smeran, vedar i omiljen. Posle završenih studija je rukopoložen 1939. godine za đakona i jeromonaha, a zatim i za katiheta u Čačanskoj gimnaziji, kao sabrat manastira Blagoveštenje. Jeromonah Jelisej je kao suplent Gimnazije u Čačku, objavio je u „Misionaru“, 1940. godine, interesantan članak pod naslovom: „Bogomoljački pokret i naše monaštvo“. Otac Jelisej je smatrao da Srpska pravoslavna Crkva ima tu sreću da svoj monaški kadar regrutuje i obnavlja članovima Bogomoljačkog pokreta, iz koga ona dobija, po broju i po kakvoći, najbolji deo.  Godine 1940. je postavljen za starešinu manastira Trojice, gde je doveo svog bolesnog prijatelja iz studentskih dana, Gojka Stojčevića. Baš tu, u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, Gojko, kasniji patrijarh srpski gospodin Pavle je pored našeg Gružanina provodio teške dane rata.

Jeromonah Jelisej je teške godine krvavih sukoba provodio pomažući narodu, često udružen sa svojim učiteljem, velikim avom Justinom Popovićem. Ravnogorski pokret je 1944. godine u gružanskom selu Borču organizovao Verski kurs u okviru programa svetovnog i duhovnog uzdizanja stanovništva. U Borču, a zatim i u manastiru Kalenić, septembra i oktobra  1944. godine, sa jeromonahom Jelisejem predavač je bio i otac Jovan Rapajić. Jelisejeva hrišćanska misionarska delatnost se nije dopala novim vlastima, pa je nekoliko puta hapšen i privođen. U početku ga vlast nije dirala, činilo se čak i da ga uvažava. Vlasti su ga pozvale da prisustvuje svečanom otvaranju mosta u Ovčar banji 25. III 1945. godine. Potom, 18. IV 1945, da bi Jeliseja privoleli na saradnju, opštinska milicija mu šalje pismo u kom mu traže da pošalje jednu ovcu, jedno kilo masti, 50 komada jaja i 50 kilograma krompira, jer se vojska muči i gladuje. I od tada kreće progon, hapšenje i privođenje jeromonaha Jeliseja.

Jelisej je poslesdnji put viđen 5. novembra 1945. godine, kada je pošao na železničku stanicu u Ovčar banji. Od tada mu se gubi svaki trag. Postojala su dva  svedočenje o njegovoj smrti, gde prvo kaže da su ga agenti OZNE besomučno maltretirali i mučili tražeći od njega da se javno odrekne Boga i hrišćanstva. Kako jeromonah Jelisej nije hteo da se odrekne pravoslavne vere i crkve, sa železničkog mosta iznad Morave su ga masakriranog bacili sa kamenom vezanim oko vrata u reku. Druga verzija kaže da je odvežen u Beograd, ubijen i zakopan u masovnu grobnicu na mestu gde se danas nalazi stadion JNA.

Misterija o smrti Jeliseja Popovića razrešena je tek posle 50 godina. Pred svoju smrt, na ispovedi kod igumana manastira Svete Trojice, Varnave, jedan od trojice ubica priznaje da su na putu od manastira do železničke stanice, tog 5. novembra 1945. godine, presreli Jeliseja, mučili ga i ubili ga batinama, nakon što su ga sva trojica, jedan za drugim, jahali.

Jedan od najvećih Srba XX veka, patrijarh srpski gospodin Pavle ga je često po dobru pominjao. Moglo bi se slobodno reći da su jednu od najvećih uloga u početku monaškog života patrijarha Pavla imali upravo dva Gružanina, jeromonah Jelisej i jeromonah Makarije, koji ga je kao njegov duhovnik priveo na monašenje u manastiru Blagoveštenju 1947. godine.

U znak večnog poštovanja i sećanja na jeromonaha Jeliseja, koji je dao svoj život ne želeći da se odrekne od Hrista, njegovo ime su ponele crkvena biblioteka pri crkvi arhangela Gavrila u Borču i jedna ulica u istom selu.

 

Autor: Saša Zarić, saradnik portala Poreklo

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.