Prikaz knjige “Od hana do hotela : Zemunsko ugostiteljstvo” autora Nikole Ilića Bate

24. decembar 2021.

komentara: 0

PIŠE: Saradnik portala Poreklo Snežana Aleksić

Istraživanje razvitka zemunskog ugostiteljstva koje je tokom 90-ih godina HH veka sproveo Nikola Ilić – Bata, pretočeno je u knjigu naslova ”Od hana do hotela : Zemunsko ugostiteljstvo”. Knjiga je publikovana 2021. godine pod pokroviteljstvom Gradske opštine Zemun, a u ulozi izdavača obeo se ”Klub matične kulture Zemun”.

Kroz sam naslov, autor upućuje na kulturni raspon istoka i zapada koji se susreće upravo tu, na mestu na kome se dodiruju obodi zatalasanog Huma i Panonskog beskrajnog horizonta.

Tokom vremena Vojne granice (1747-1873.) kada se Zemun obreo u statusu ”slobodnog kraljevskog grada”, ljudi koji su se u njemu trajno nastanili, ali i svi oni koji su kroz njega sticajem raznih okolnosti prolazili, stvorili su određenu mikro-kulturu koja se kao pravilo življenja u Zemunu zadržala i tokom HH veka, a što je primećivao i  R. Livada, konstatujući: ”u Zemunu živi svet”!

Taj ”zemunski svet” koji se u smislu filosofije življenja, prelivao i izvan gradskih palisada u široke sremačke atare i kićena sela, koja su od razvojačenja do posle Drugog svetskog rata pripadala Zemunskom kotaru, a potonjem Srezu, bili su kompaktna celina, koja je naročito u domenu izvozne trgovine koja se usko svodila na špekulacije poljoprivrednim proizvodima i šumskim resursima, i za današnje poimanje ekonomskog razvitka postavili visoke standarde. Upravo sa razvojem trgovine, zanatstva, transporta, u Zemunu dolazi do snažnog priliva stanovništva sa raznih strana Vaseljene. Od kraja 18. do sredine 19. veka Zemun postaje najznačajnije mesto trgovačkih veza i diplomatskih susretanja.  Ta dinamika, svakako, da je bila presudna za razvoj  ugostiteljstva u gradu Zemunu, koji je, na jednom od tada najvažnijih svetskih puteva koji je vodio od Carigrada do Beča, bio središnja tačka. Zemun je priliku trenutka iskoristio, a što Nikola Ilić – Bata svedoči u ovom radu.

Iako sa akcentom na istorijatu razvoja ugostiteljstva, autor ovim radom otvara vidike u smeru opšte ekonomske slike vremena o kome je reč. Iznoseći podatke u vezi sa pravilima ugostiteljskog poslovanja, koje je u duhu austrijske kameralistike direktno uplitalo državu u svakodnevicu, jasno je da je kroz izdavanje dozvola za krčmarsko pravo, isticanje cimera, dozvola za držanje bilijara, za igranke i sve druge dozvole, uz fiskalne namete koje autor nije propustio da pobroji, grad Zemun ostvarivao prihode koji su potom, omogućili razvoj samog mesta.

Uz nazive, a gde je to bilo moguće i opise ugostiteljskih radnji, njihovo ubiciranje u današnjem prostornom planu Zemuna, autor nije izostavio ni podatke u vezi sa ljudima koji se tokom vremena javljaju kao njihovi zakupci ili vlasnici. Svakako da ovi podaci pružaju nova saznanja, kojima se upotpunjuje opšta prosopografija Zemuna. Ujedno, autor ne propušta da pomene viđenije goste zemunskih lokala, koristeći pri tome izvornu arhivsku građu, mahom do sada neobjavljenu. Stoga,  knjiga ”Od  hana do hotela” može biti i  izvor podataka za Rodoslovce, pošto autor, pominjući određene ljude i porodice upućuje na mesto odakle se lice doselilo u Zemun.

Iako o Zemunu, njegovoj istorijskoj i kulturnoj prošlosti do sada postoji značajan broj publikovanih radova, ovaj rad se posebno izdvaja kako samom tematikom tako i načinom na koji se autor zadatom temom bavi. Ozbiljan istraživački rad koji pretočen u knjigu naslova ”Od hana do hotela” donosi nova saznanja o zemunskom ugostiteljstvu, ekonomiji, društvenim i socijalnim prilikama uopšte, autor upotpunjuje sjajnim odabirom grafičkih priloga, mahom zapretenih u depoima Istorijskog arhiva Beograda i Zavičajnog muzeja Zemuna, te na ovaj način upotpunjuje sliku o jednom vremenu i o ljudima koji su u tom vremenu živeli.

Knjiga naslova ”Od hana do hotela – Zemunsko ugostiteljsto” autora Nikole Ilića – Bate donosi nova saznanja iz prošlosti Zemuna, te ista može poslužiti naučnoj i stručnoj javnosti kao oslonac i putokaz u nekim budućim istraživanjima. Širokoj javnosti ova knjiga svakako da donosi novu, nesvakidašnju i uzbudljivu priču iz prohujalih vekova Zemuna, a Rodoslovcima, možda baš onu kariku u nizu, za kojom tragaju.

Ansambl koji je svirao u većim kafanama i gostionicama
Banket S.K. “Sparta” u “Centralu”
Kafana “Brašl” 30-tih godina
Kafana “Kod ruke” i zgrada “Zemunske štedionice”
Krčma “Amerika” na Gardošu
Krčma “Beli konj”
Krčma i trgovina D. Anokića
Krčma i trgovina J. Dragičevića
Mozerova vinarija
Bure za vino iz Mozerove vinarije – najveće u Kraljevini Jugoslaviji
“Orijent” (prva zgrada sa leve strane)
Zgrada “Orijenta” posle savezničkog bombardovanja 1944. godine
Pristanište kod Štrajherove “Venecije”
“Srpska kafana”
Stara kafana “Kod sedam knezova”
“Venecija” 1913. godine
Vidovdanska litija 1919. godine ispred hotela “Evropa”
Vlasnici Jenč i Saratori sa osobljem “Centrala”
Železnička stanica Zemun u kojoj je bila restoracija
Zlatni bunar u Bežanijskoj ulici

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.