Poreklo stanovništva naselja Preraca, opština Bileća – Hercegovina. Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografska studija“ u izdanju “Kulturno nasljeđe” izdavačke kuće “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1991. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Međe preračkog uduta zahvatile su veoma krševito zemljište između Velikog Planika (1069 m.) na zapadu i Ercegove Gradine (1306 m.) Nakića (1327 m.) i Ravne Gradine (oko 1300 m.) na istoku. Teren, na kom je većina seoskijeh kuća, ima oblik pošire prodoli. Dno te prodoli sastavljeno je od brdskijeh nanosa, po stranama su jedri krečnjaci s jako razvijenijem osobinama karsta. Ta predo pruža se u pravcu S–J ; počinje kod Golobrđa, pa se postepeno prema jugu spušta. Na jugu zatvara je krš, koji se u obliku kose pruža sjeverno od Trnovice, u pravcu I–Z. Pred kršom prodo je jače raširena i tu su najviše staležni brdski nanosi. Više toga proširenja je najveći dio seoskijeh kuća. Na sjeveru prodo je zatvorena ljuti, koja se kao kosa odvaja s Velikog Planika. ljut, je kao što se vidi i po samom imenu, sasvijem krševito krečnjačko zemljište karsnijeh osobina.
Vode.
U seoskom udutu nema nijednog izvora. Seljaci piju vodu na čatrnja, kojih ima svega četiri. Tri su čatrnje načinjene u novije vrijeme a jedna je veoma stara. Voda u čatrnjama je od kišnice.
Iradi i mera.
Preračko zemljište mnogo je zgodnije za stočarsko zanimanje stanovništva nego li za zemljoradnju. I stočarstvo je glavni izvor, kojijem se hrani stanovništvo. Zemlje za obrađivanje ima dosta, ali je vrlo neplodna. Najviše zemlje ima oko kuća u pojedinijem dolovima. U seoskom udutu ima je najviše na istoku od sela. Najveći su komadi kod Pitome Gradine, u Sjevercu, u Vučkovu Biljegu, u Pandurici, u G rabovom Osoju i y Pašinu Dolu. Do pred okupaciju Preračani su imali zemlje oko sela Kapavice, Kovača i Jasena. Kako su ta sela danas u Crnoj Gori, tu zemlju Preračani ne mogu obrađivati. U to vrijeme ostalo je na ovoj strani mnogo zemlje onijeh sela, koja su danas u Crnoj Gori. Tu zemlju Preračani obrađuju za se i ne daju s nje nikakva haka, a njihovu zemlju u Crnoj Gori obrađuju oni seljani, čija je zemlja u okupacionom dijelu preračkog uduta.
Iradna zemlja u Preracima većinom je atinska. Do pred okupaciju agama su plaćali seljaci polovinu i trećinu reda prema tome, jesu li age davale seljacima sjeme ili su seljaci sijali svoje sjeme. Danas je sva zemlja „ukontraćena“ i seljaci plaćaju agama svake godina istu sumu novaca. Age su: Čengići i Pašići iz Nevesinja.
Krševiti prerački udut obrastao je sitnom gorom (zanoveti i jasenovinom), a iz pojedinih škripova u krečnjaku raste veoma oštra trava, koja i zimi ostane zelena. Zemljište, na komu raste zanovet, smatra se u Rudinama kao najzgodnije mjesto za tojenje stoke. U tome je pogledu prerački udut veoma zgodan za stočarstvo i ono je glavni način zanimanja seoskog stanovništva. Stoka preračka na prodaji uvijek ima dobru cijenu.
Ispaše su po cijelom neobrađenom dijelu uduta. Na sjever ide do Korita, na jugu do Trnovice; na istoku je zahvatila crnogorska granica, a na zapadu ide do u Krmča Poda prema Mekoj Grudi.
Šuma je u preračkom udutu veoma kržljava i rijetka. Ona se najviše sastoji iz jasenovice i zanoveti. Većijeh hrastovijeh drveta ima nešto u selu, u zgradama. Osim ove šume ima je nešto i oko staroga trgovačkog puta ispod Planika. Tuda je u prvoj polovini XIX—or vijeka bila veoma gusta hrastova šuma i iz nje su češće ajduci i ustanici napadali na Turke. Poradi toga turska je vlast dijelom izsjekla, dijelom popalila šumu. I do danas se održao oko puta samo gdjekoji veći hrast. Po panjevima, što vire iz zemlje vidi se, da je prije ovoga požara vilo tuda veoma mnogo velikijeh i starijeh hrastova.
Tip sela.
Općinu preračku sačinjavaju dva sela: Preraca i Golobrđe. Preraca su južnije i počinju gotovo odmah od južne udutske granice. Idući od juga prema sjeveru najprije sretamo tri kuće Babića, koje su jako udaljene jedna od druge. Iza njih dolaze pojedine grupe porodičnijeh kuća. Sve su te grupe u plićijem ulegnućima jedna pored druge. To je pravo selo Preraca. Kod ovijeh grupa to je osobito, što se nigdje kuće ne zbijaju blizu jedna druge, već su sve razbacane i u znatnoj udaljenosti. Najmanje odstojanje između kuća iznosi više od 50 m, a ima gdjegdje rastojanje između kuća i od 200 m.
Osim spomenute tri Babića kuće u selu Preracima izdvajaju se sve grupe: Ateljevića kuće (3 k.), Bjeletića kuće (7 k.), Budalića kuće (7 k.) i Vujovića kuće (20 k.). Vujovića kuće raspadaju se na više manjijeh grupa; na nekoliko mjesta Vujovića kuće po dvije dolaze jedna uz drugu, a na jednom mjestu imaju u jednoj grupi tri kuće, koje su jedna do druge zbijene. Inače je cijelo selo razbijenog tipa.
Na S od Preraca a u daljini oko 3 km. je selo Golobrđe. Kuće u ovom selu su jako raštrkane. Dijeli se na četiri dijela. U najsjevernijem dijelu sela dolazi pet kuća Budalića. One prema ostalijem selima čine najzbijeniji dio Golobrđa. Odstojanje između kuća je poprečno oko 40–50 m. Kuće su po okrajcima pliće vrtače.
Od Budalića kuća prema JZ u daljini oko 300 m su dvije kuće Bjeletića. One stoje jedna prema drugoj u pravu Z–I, u daljini Od 80–100 m. Od ovijeh na 3, u daljini od 150—200 m su tri kuće Bjeletića. One suhsve tri u znatnom međusobnom odstojanju (poprečno 40 M.). Prema istoku od ove tri kuće, u udaljenosti do 80 m su opet dvije Bjeletića kuće.
Kao što se vidi iz ovoga rasporeda seoskijeh kuća u ovoj općini imamo tip jako raštrkanog sela. Osobito su kuće razbijene u Golobrđu. Neki dijelovi sela Preraca odstupaju malo od ovoga tipa, ali ipak znatna većina kuća i u tome selu čini tip jako razbijenog sela. Vidjeli smo, da su Preraca na prvom mjestu stočarsko selo. To bi se moglo vidjeti i po samom tipu sela.
Kolibe u planine.
I u ovom selu u proljeće i u jesen izgoni se stoka iz sela na udaljenije njive u seoskom udutu. Samo ove se njive razlikuju od onijeh mjesta, na kojima su u drugijem udutima stalna janjila i torine. Ovdje se te njive mijenjaju svake godine. Na njih se izgoni stoka više radi toga, da se one nagnoje nego li radi toga, da se stoci nađe bolja paša. Pošto su ove njive često veoma udaljene od sela, obično tada sa stokom izađu sva čeljad iz sela. U tome slučaju kod njive se načini mala koliba, u kojoj spava planinka i djeca i u kojoj se kupi mrs. Te su kolibe načinjene od suvomeđine, a pokrivene su mlađevivom. Neki dio seljaka ljeti nagoni stoku na Prijevor između Volujaka i Perućice. Pošto na toj planini nema više od tri kolibe, na Prijevoru ima cijelog ljeta trave, te se Preračani zadrže duže na planini nego ostali Rudinjani.
Ime sela.
Seljani ne znaju, poradi čega je njihovo selo prozvano Preracima. Golobrđe se zove po tome, što je okolo svuda go krš bez šume.
Starine u selu.
Kao ostaci od starina u ovom selu smatraju se: selište pod Pitomom Gradinom, stara seoska crkva i grobnice oko nje. Po Pitomom Gradinom ima i danas više omeđina od starijeh kuća i staja. O tome selištu seljaci pričaju ovo. To je selište starije nego sva ova današnja sela. Selo je bilo pod Pitomom Gradinom, a torine i janjila bila su po Preracima. Jedanput dođu Muslimani Novljani i učine u jednoj kući zulum. Cijelo se selo radi toga iskupi i pobije zulumćare. Radi toga cijelo selo naprtlja i Odseli nekud. Koje su porodice živjele u tome selu, ne zna se.
Na polovini puta između sela Preraca i Golobrđa je razvaljena stara seoska crkva. Ona je bila uzgor do 1880. godine. Tada se u ovom selu sukobiše austrijski vojnici i ustaši. U tome boju crkva bi srušena. Pored crkve ima blizu četrdeset grobnica, od kojijeh većina uzgor stoji, a druge su položene po zemlji. Na nekijem ima veoma starijeh natpisa, koji se golijem okom ne mogu čitati. Na nekima mogu se pročitati samo prve riječi: „Ase počivaet rabv boži Mićanv“ „Ase leži rabv boži Andria“. Prezimena pokojnika ne mogu se nikako pročitati.
Postanak sela i porijeklo stanovništva.
Narod priča da su u najstarije vrijeme u Preracima bile zimske torine pojedinijeh crnogorskijeh plemena. U to vrijeme nije bilo u Preracima ni jednom sela. Istom poslije toga nastalo je selo pod Pitomom Gradinom. Vidjeli smo, kako seljaci pripovijedaju, da su i ovi seljaci u Preracima imali svoje torine. Poslije toga, priča se, u Preracima je živjela porodica Đurice. Ta se je porodica raselila radi turskog zuluma i danas živi u Dabru, u Mostaru i po nekijem selima u Humnini.
Poslije Đurica doselila su se u jedan mah iz okoline Nikšića tri Petra i to:
-Petar Vujović, Petar Bjeletić i Petar Budalić. Sva tri su dotle živjela u okolini Nikšića. Sve tri porodice su različita porijekla. Budalnći su, prije nego su živjeli u Riđanima, doselili iz plemena Ozrinića. Bjeletići su porijeklom iz Trebese kod Nikšića, a Vujovići vele, da su porijeklom iz samog Nikšića. Ovi Vujovići nijesu ista porodica s plemenom Vujevićima u Vranjskijem i Dabru. Njihove porodice ima u mnogijem selima u Humnini, koji se zovu Preradi i Dokići.
Da su ove tri porodice raznoga porijekla, vidi se i po tome, što nemaju ista krsna imena. Bjeletići slave Lučindan. Vujovići Nikoljdan, a Budalići Gospođindan.
Misli se, da od doseljenja ovijeh porodica nema više od sto i dvadeset godina.
U prvoj polovini XIX. vijeka doseljeni su;
-Ateljevići iz Ljubomira (slave Aranđelov dan) i:
-Babići iz Trnovice. Slave Lazarev dan.
Kao što se vidi iz narodnog propovijedanja, preračka sela su dosta mlada i postala su na mjestima starijeh torina. Sudeći po starijem grobnicama, (za koje seljaci vele, da su ih njihovi pređi podizali) u ovijem selima ili u njihovoj blizini moralo je biti dosta starijeh naselja. Samo ove bi grobnice mogle biti groblje selišta pod Pitomom Gradinom.
Iz pregleda o doseljavanju porodica vidi se, da je stanovništvo porijekom od doseljenika. Poslije prvog doseljavanja stanovništvo je više raslo priraštajem nego doseljavanjem.
IZVOR: Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografska studija“ u izdanju “Kulturno nasljeđe” izdavačke kuće “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1991. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)