Poreklo prezimena, selo Baljci (Bileća)

Poreklo stanovništva sela Baljci, opština Bileća – Hercegovina. Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografska studija“ u izdanju “Kulturno nasljeđe” izdavačke kuće “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1991. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Baljačka su sela u širokoj uvali, koja se između Hadžibegova Brda (888 m.) s jugo–zapada i između Kovčega (1219 m.) i Kokota (1251 m.) sa sjevero–istoka pruža u pravcu SZ–JI i postepeno se spušta u istom pravcu Na SZ uvala se diže do 300 m iznad rudinjske zaravnji, a s JI komunicira s Mirušama veoma uskom i dubokom jarugom, koja ide u pravcu SJ . Sela su većijem dijelom s osojne strane, a po dnu uvale su iradn. Velik dio dna je go i krševit, samo ovdje ondje ima brdskijeh nanosa i na njima su njive. U baljačkom ulutu rijetka su stalna vrela. Kod Okolišta ima dva vrela, koja ni ljeti ne presušuju; zovu se ljućen i Ogorač. U Donjijem Baljcima voda se pije sDrinjakova Ubla, u kome ima malen izvor. Ostala sela dobavljaju vodu iz čatrnja.

Veći dio sela izložen je prema sjeveru; Okolišta, Radmilovića Dubrava i Podosoje u Donjijem Baljcima okrenuti su prema jugu, a Vranja Dubrava prema zapadu. Sela, koja su okrenuta prema sjeveru, postala su na aginskijem čitlucima; ne zna se kako je postalo Podosoje i Vranja Dubrava, a za Okolišta i Radmilovića Dubravu priča se, da su ih zasnovali pretci današnjeg stanovništva. Iz toga se vidi, da su slobodni seljaci zasnivali sela na osojnijem stranama.

Iradi i mera.

Najviše irada imaju pojedina sela u blizini kuća. Osim toga sela imaju i po brdima malijeh dolina, koje se obrađuju. Najviše zemlje ima na istoku do crnogorske granice, i to na mjestima, koja se zovu: Potkaporje, Jabuke, Dolovi za Crnom Kamenicom, Bogdašini Doli, Plavča Dolina, Drenovci, Šipovače, Dedovci, “ćetkovo Kućište, Katunište, Mliništa, Barbati, Zemlja oko Ljućena i Zemlja do Marić Granice. Glavna zemlja, od koje su živjeli Baljčani, danas je u Crnoj Gori. Do 1878. god. cio Vučiji Do bijaše baljački i u njemu bijahu glavni iradi. Od okupacije Baljčani ne smiju ni prelaziti preko granice.

Svi seljaci u Donjijem Baljcima i danas su kmetovi. U ostalijem selima ima više slobodnijeh seljaka, naročito svi Muslimani imaju svoju zemlju. Kmetovi žive na čitlucima pojedinijeh Muslimana iz Trebinja i iz Bileće (kao Arslanagići, Defterdarevići iz Trebinja i Šakambeti iz Bileće). Zemlja u Donjijem Baljcima rađa slabo, dok zemlja pod Kaporom na sjevernoj strani sela rađa sasvijem dobro. Isto je tako plodna zemlja na Okolištima i na Vranjoj Dubravi.

Većina sela na Baljcima ima sasvijem malo mere i šume. U tome se izdvajaju Okolišta, oko kojijeh ima sasvijem dobre ispaše. Isto tako ima malo više hrastove šume na Vranjoj i Radmilovića Dubravi. Prije okupacije baljačka je mera zahvatala sve do Bratonošai Tisca u Crnoj Gori. Danas njihova stoka ne smije ni preći granicu. S juga je baljački udut veoma sužen bilećskijem udutom, te i na toj strani ima vrlo malo mere.

Tip sela.

Baljačka sela imaju većijem dijelom razbijen tip. U Donjijem Baljcima kuće su poređane s južne i sa sjeverne strane uvale u dva niza. Daljina između kuća može biti 50–100 m. U tijem nizovima žive porodice: Ždraln (9 kuća), Albijanići (7 kuća), Kapetinići) 3 kuće), i Leri (2 kuće). Na SZ od ovijeh kuća su Grubačića kuće, koje su dosta razređene. Obično je rastojanje između njih 70–100 m. Razbacane su bez reda i u tome se razlikuju od ostalijeh kuća, koje čine jedan niz.

Na SZ od ovijeh kuća, u daljini oko 500 m je selo Čardak u komu su kuće dosta razrijeđene, a čini dvije odvojene grupe. Kod Čardaka ima svega 7 kuća, u kojima žive porodice: Kukići, Bajevići i Šagovnovići.

Od Čardaka je na zapad selo Sliva u kojoj ima 7 kuća. Selo je razrijeđena tipa; kuće čine dvije male grupe, koje su u daljini od 200 m. U Slivi žive: Vujovići, Mirkovići i Kukići. Sjeverno od Slive je Ovsište, u komu žive dvije porodice: Komar (1 kuća) i Kisić (1 kuća). Od Slive na SI, u daljini oko 800 m, je selo Radmilovića Dubrava, u kojoj živi samo porodica Radmilovići (10 kuća). Selo je razbijena tipa; kuće čine dvije male grupe.

Sjeverno od Radmilovića Dubrave, u daljini od 1500 m, su Okolišta, y kojima su kuće jako zbijene. Pojedine kuće su tako zbijene, da se dotiču zidom. Najveće rastojanje između kuća u tome selu je 10–15 m. I taka rastojanja čine pojedine avlije i sokaci. Ovo selo ima tip male varoši. I na gradnji kuća i na životu stanovnika vidi se velik uticaj varoškog života. To je lako razumjeti, kada se zna, da su to selo zasnovali Muslimani Jaganjci, koji su doselili iz Herceg Novoga.

Na zapadnom kraju ove oblasti je selo Vranja Dubrava, u kojoj su kuće veoma raštrkane. Najmanje udaljenje između njih je 50 m, a obično je više i od 100 m. Kuće su izdvojene u tri grupe. Na S su kuće porodice Šehovića (5 kuća). Južno od ove u daljini oko 500 m. živi porodica Šagovnovići (4 kuće). U blizini ove grupe su dvije kuće Radmilovića. Većinom su baljačka sela razrijeđena tipa. Jedno je selo jako razbijenog (Vranja Dubrava), a jedno jako zbijenog tipa (Okolišta).

Torine i planina.

Seljani imaju svoja janjila i torine pod Kaporom (po sata na sjever od kuća). Mjesta na kojima su janjila, zovu se: Šipovača, Mliništa i Prosina. Na janjila se izgoni u proljeće i jesen, a katkad i zimi, kada nema snijega. U proleće se stoka izgoni iz sela radi toga, da stoka ne bi štetila mlade usjeve. U zadružnijem kućama u to vrijeme čeljad se raspolove: jedan dio ode da stalno živi kod janjila, a drugi ostane u selu. Inokosnije kuće izvedu svu čeljad na janjila i tu stalno žive; radnici preko dan slaze u selo da obrađuju njive, pa se u veče vraćaju janjilu. Ostala sela nemaju svojijeh janjila. Mnoga su sela do 1875. godine imala janjila na Vučijem Dolu. Danas nemaju njiva po udaljenijem mjestima, pa nemaju ni janjila. Siromašnije i inokosnije porodice ljeti ne gone stoku u planinu, već s njome ljetuju u selu. Ostale izgone na Čemerna, gdje su mnogi pokupovali atinske čitluke, pa stoku pasu i gnoje zemlju. Do pred bunu (od 1875 g.) Baljčani su imali svoju planinu u Bijelijem Dolima, više Dobrelja u Gacku. Danas je ta planina u Crnoj Gori, te Baljčani više ne mogu na nju izgoniti. Isto tako Jaganjci, s Okolišta imali su planinu Braniloviće. Danas nemaju nikakve planine i ne izgone stoku nikuda.

Ime sela.

Po pričanju seljana, Baljci su se nekada zvali Ovčipolje. Baljcima su se prozvali po banu Pilatu s Pilatovaca, koji je ovdje gradio torine i držao stoku. Kako su postala imena Sliva i Okolišta, ne zna se. Selo Čardak dobilo je ime po čardaku Muslimana Resulbegovića iz Trebinja, koji su imali čitluke u ovom selu. Radmilovića Dubrava dobila je ime po gustoj hrastovoj šumi i porodici Radmilovićima. Isto tako dobila je ime i Vranja Dubrava, samo što seljaci ne umiju protumačiti, odakle onaj epitet Vranja.

Starine u selu.

U ostatke od starine u ovom selu računamo: stara groblja, kojijeh ima na više mjesta, jedno selište i jednu crkvinu. Starijeh grobova najviše ima na Radmilovića Dubravi i na Vranjoj Dubravi. Na nekima ima i natpisa sačuvanijeh. (Vidi: Starine u opštem dijelu). Na Vranjoj Dubravi ima jedna crkvina, koja je gotovo do temelja srušena. U Donjijem Baljcima ima mjesto, koje se zove Kljenci. Na tome mjestu ima staro selište i na njemu mnogo omeđina od starijeh kuća. Priča se, da je tu bilo najstarije selo. To se selo po narodnom pričanju održalo sve, dok se nijesu počeli u okolna sela doseljavati Novljani. Tada se cijelo selo zavjeri, da će seliti. Kada budu na Čemernu, jednome se razžali za starijem selom, pušti ostale da idu, a sam se vrati na Baljke. Od njega je današnja porodica Grubačići.

Postanak sela u porijeklo stanovništva.

Po narednom kazivanju i ovo je selo postalo na mjestu starijeh stočarskijeh stanova. Narod priča o nekakvu banu Pilatu, koji je živio na Pilatovcima (u Oputnoj Rudini), a stoku držao na Baljcima. Narod misli, da na Baljcima u to vrijeme nije ni bilo pravijeh sela, već same Pilatove torine. Na Radmilovića Dubravi bile su torine porodice Predojevića iz Prijevora. Radmilovići kao jedan ogranak te porodice, naselili su poslije to mjesto.

Najstarije su porodice:

-Grubačići i:

-Kukići.

O njihovom porijeklu ne zna niko ništa pričati. Svaki tvrdi, da su oni starjenici. Zna se, da su njihovi bili svi Baljci, a živjeli su na Kljencima i na Vranjoj Dubravi. Oni su gradili i crkvu na Vranjoj Dubravi i oko nje su se posvadili. Jedan se brat naljuti i ode u Carigrad, izvadi od cara ferman, da može graditi crkvu i donese ga na Baljke na tojazi. Od tada se prozovu:

-Tojažići.

Grubačići i Kykići prozvali su se po jetrvama, od kojijeh je jedna bila ružna – gruba, a drugoj se peo poganac (vrsta rane) na nos, te je ostala kukasta nosa. Priča se da su oni dugo živjeli sami na Baljcima, pošto se raselilo selo na Kljencima. Njihovo su pleme Komlenići (u Mirušama i na Pilatovcima), Šekarići (u Počekovićima) i Radovanovići (u Fatnici, Podgorju i Davidovićima). Slave Đurđevdan.

Na Vranjoj Dubravi živjela je porodica:

-Šindiši, o kojima se priča, da su dobro živjeli i da su imali svoju zemlju. Ta je porodica samrla.

-Radmilovići i:

-Bajevići

su porijeklom iz Prijevora od porodice Predojevića. Na Baljke su se naselili kao stočari. Već je rečeno, da su oni još od starine ovdje imali svoje staje. Slave Nikoljdan.

-Jaganjci su doselili prije 200 godina iz Herceg Novoga, kada je ovaj grad pao y mletačke ruke.

-Šehovići su starinom na Risna u Boki. Otuda su doselili, bježeći ispred Mlečića. Živjeli su u Korjenićima u Panjevića Omeđinama. Tu im popali kuće Bajo Pivljanin i arambaša Limo, te Šehovići doseliše na Baljke.

-Šekovići su jedna od čuvenijih muslimanskijeh porodica u južnoj Hercegovini.

-Šagovnovići su ovdje doselili iz Orovca od Korjenića, a porijeklom su sa Zubaca od bratstva Spaića. Za njih se priča, da im se je neki od starijeh turčio (to jest bio primio Islam), pa se opet vratio u Hrišćanstvo. S Orovca su se preselili radi tjeskobe na Torič, a otolen ih je preselio Hasan–beg Resulbegović na svoj čitluk kod Čardaka. Slave Jovanjdan.

-Mirkovići su porijeklom od plemena Martinovića iz Crne Gore. Ovdje su doselili iz Banjana. O njihovom porijeklu govori se u opisu Mirilovića (porodica Bajčetići). Slave Jovanjdan.

-Ždrale je doselio odmah poslije zadnje kuge na Banjana iz sela Prigredine. Zvali su se Mićovići. Doselili su se radi siromaštva. Slave Đurđevdan.

-Albijanići su porijeklom iz Trebijova u trebinjskom kotaru. Isto su pleme s Jokanovićima i Dutinama. Došli su početkom XIX-or vijeka radi siromaštva. Slave Šćepanjdan (po Božiću)

-Kapetinići su doselili iz Banjana radi siromaštva. Zaboravili su mjesto stanovanja. Slave Nikoljdan.

-Leri su ovdje doselili prije osamdeset godina iz Čepelice, na aginski čitluk. Slave Nikoljdan.

-Vujovića su porijeklom od onijeh Vujovića u Preracima. Doselili su se prije pedeset godina kao kmetovi. Slave Nikoljdan.

-Komari su doselili iz Mirotinjskijeh Dolova radi siromaštva. Slave Aranđelovdan.

-Kisići cy doselili iz Zakutine u zauškoj općini. Oni misle da u Zakutinu nijesu ni odakle doselili, to jest da su starjenici. Slave Nikoljdan.

-Cuca je prije trideset godina doselio iz Krivošija radi siromaštva.

-Salatići su doselili prije trideset godina s Bijele Rudine. (O njihovom porijeklu vidi Salatiće na Granici.)

Iz ovoga pregleda o porijeklu porodica vidi se, da je stanovništvo u ovoj općini raslo mnogo više doseljavanjem nego li priraštajem. Većina porodica doselila je u XVIII i HIH vijeku. Pored njih žive dvije porodice, za koje se veli da su starinci. Među doseljenicima imaju tri porodice, za koje se misli, da su starinci iz susjednog sela Prijevorja.

IZVOR: Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografska studija“ u izdanju “Kulturno nasljeđe” izdavačke kuće “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1991. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.