Poreklo prezimena, selo Miogost (Danilovgrad)

13. septembra 2021.

komentara: 0

Poreklo stanovništva naselja Miogost, opština Danilovgrad – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Zahvata sjeverozapadni dio područja Gornjeg Zagarača. Selo se nalazi između Veljeg Garča i Tvrdoša (brda y pravcu Barjamovice), odnosno između Đuričkovića i Markovina. Glavni dio sela razmješten je y središnjem, dolovitom dijelu tog predjela, a manji na znatno krševitom području, zvanom Rujišta, koje manjim dijelom pripada Musterovićima, a većim Đuričkovićima. Nadomak sela: prolazi put Cetinje–Danilovgrad; od ovog drugog naselja selo je udaljeno 14, Od Titograda 34 i od mjesnog središta u Petrovanu 6 km. Počev od Ivančeva dola granica atara vodi preko Tvrdoša (istočno od kote 930 m) y pravcu sjeveroistoka do Okrošja odakle povija prema sjeveroistoku i preko Gusarice i puta Miogost–Barjamovica dolazi na Bjelograb. Dalje u istom pravcu kod Starog guvna prelazi put Danilovgrad–Čevo pa uz Velji Garač do vrha (mjesto Vilin do), odakle se produžava preko kote 1316 m, i grebenom Garča izlazi na Petrovo guvno. Odatle skreće prema jugu i preko Erakovića silazi na put Danilovgrad–Čevo, te dalje ide na Jerinu prodo, a zatim, prelazeći put koji vodi od Musterovića za Bejlograb, produžava na vodu Cicmanovicu, pa na Sučku glavicu i Marine doline do na Ivančev do. Tako uokviren brdovito-doloviti i izvjesno planinski miogorski atar, sa dužinom (SZ–JI) od 5 i širinom (Z-·I) od 1,5 km, zahvata 7,57 km2 površine. Naselje je (kod crkve) na visini od 580 m.

Istorijat.

Zajedno sa susjednim nedručjima Musterovica i Đuričkovića i Miogost je bio u sklopu plemenske teritorije Malonšića, koji su ovdje vjerovatno najprije imali katune, a kasnije, uslijed množenja i širenja, i stalno naselje.

Erdeljanović je u selu evidentirao 54 d., a 1925. bilo ih je 48 sa 205 sganovnzilsa. Do 1948. broj prvih smanjio se za 6, a drugih se novećao za 10. Prema sljedećim popisima, bilo je: 1953 (44:232)., 1961 (39 : 197) i 1971. (27 : 116). Od zadnjeg broja te godine u selu je od rođenja živjelo 86, a 30 se doselilo, i to 16 do 1945, a ostavši poslije. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (2 : 3), sa 2 (4 :.2), sa 3—5 (8:9), sa 5–8 (18:11) i sa 8 i više (7:2). Ujedno je struktura glavnih starosno–polnih grupa bila: prve 95 : 39 (ž. 58 : 17), druge 73:55 (ž. 39:32) i treće 39:22 (ž. 17 :8).

Struktura stanovništva.

Prema obrazovanju mještani su bili: bez škole 66 : 35 (ž. 48 :24), sa četvorogodišnjom 81:56 (ž. 36 :25), sa osmogodišnjom 3 : 13 (ž. 0:4), sa srednjom 2:2 i kvalifikovani radnici (1 :1), a nepismepih je bilo 52 :25 (ž. 39 : 20).

Tada je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava izgledala ovako: bez zemlje (1:0), do 2 ha (22 :10), sa 2—5 (14 :7), sa 5-10 (2 :8) i sa 10–15 (0 :2), odnosno poljoprivredni: 23:15, mješovitih 15 :8 i nepoljoprivrednih 1:4.

U 1953. god. 93 aktivnih izdržavalo je 121 lice: u poljoprivredi 88 : 100, a sa ličnim primanjima bilo je 18. Taj odnos je u naredna dva popisa izgledao ovako: aktivnih je bilo) 69:46, izdržavati 119 : 58; u poljoprivredi 60:45 i 67:36, a sa ličnim primanjima 9 : 12.

Tip sela.

Selo je pravcem zapad–istok polukružno razmješteno; sastoji se iz glavnine sela sa 14 i zaseoka Rujišta sa 5 kuća. Pripada tipu polurazbijenih naselja. Ima 13 prizemnih i 6 kuća na izbi; sem 2 pod slamom, ostale su pokrivene tiglom; u 12 kuća je daščani plafon, u 5 malterisani, a 2 su bez plafona. U selu je popisano 27 stanova sa 1008 m2, od istih su 8 iz prvog, 5 iz drugot, 9 iz trećeg i 5 iz četvrtog perioda; u 20 je bilo ognjište, u 19 zemljani pod, a 12 je imalo električno osvjeggljenje. Prema vrsti su: 18 posebnih soba, 8 jednosobnih i garoonjera i 1 dvosobni. Tada su 4 svaka korišćena samo za vrijeme sezonskih radova.

Rodovi.

Septembra 1972. u selu su živjeli:

-Raičevići (11 d.),

-Kekovići (9) i:

-Đurišići (1).

Povremeno je dolazilo 13 d. (iz Danilovgrada, Nikšića i Titograda). Poslije 1945. iselilo se 5 d. sa 23 člana; u Vojvodinu je kolonizovano 5 d. sa 21 članom. Ranije su na rad y Ameriku išla 4 stanovnika. Sada y selu ima 16 lica sa preko 60 godina starosti i 9 penzionera.

Vode.

Selo se vodom opskrbljuje iz 22 privatne bistijerne, od kojih je 6 izgrađeno prije 1918; 14 u periodu 1918–41. i 2 poslije 1945. godine.

Ostali podaci o selu.

Poslije uvođenja električnog osvjetljenja 1966. t. mještani ou pribavili 1 el. šporeg, 1 frižider, 1 televivor i 10 radio-prijemnika. Ove relativno male promjene u standardu nešto više su nadomještene kupovinom stvari za pokućstvo i namještaj, naročito y renoviranim kućama.

Dvorišpa i obori sa pojatama, kao i okućnice, analogni su istovrsnim objekta u drugim brdsko–planinskim selima. Prave okućnice, odnosno obradive površine koje su neposredno uz kuće, obično su male, kao „zgrade“. dok su glavnice poniže kuća:, a druga imanja razbacana. Oranice i livade y prosjeku ou udaljene od 0,3 do 0,6 km, a pasišta, šume i branjeviie od 0,8 do 1,2 km.

Na plemenskoj planini u Lukavici mještani su do 1941. imali 10 staja, a sada 8. I prije i sada (1960–71) toliko je domaćinstava izgonilo stoku na planinu, a 8–10 je davalo drugima na čuvanje. Ranije su stada brojala od 40 do 70 na i više grla, a sada ne prelaze 20.

 IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.