Preci Gece Kona (1873-1941)

3. avgust 2021.

komentara: 0

Geca Kon, čuveni srpski knjižar i izdavač jevrejskog porekla, rođen je 2. avgusta 1873. godine u Čongradu kao Geza Kon, sin rabina Bernata Kona i Lujze rođene Dojč.

Geca Kon
Upisano rođenje Geze – Gece Kona, 1873. g.

Porodica Kon potiče iz Ade, gde su rođeni Gecin otac Bernat i deda Gašpar Gerson Kon.

Gašpar Gerson Kon je sa suprugom Beti Vajs iz Čongrada (ćerka Filipa Vajsa) imao sina Bernata (24.10.1841), i ćerke Fani (18.11.1844) udatu 9.10.1866. godine za Hermana Vajsa iz Čongrada, i Reginu (16.2.1846) udatu 29.8.1870. godine za Jakoba Kona iz Čongrada. Nakon smrti Gašpara Gersona 1851. godine, Beti rođ. Vajs se preudala 10.11.1851. godine za Adama Lampela iz Čongrada.

Upisano rođenje Bernata Kona, Gecinog oca, 1841. g.

Bernat Kon (24.10.1841 – 21.12.1913) se venčao 25. oktobra 1870. godine sa Lujzom Dojč (3.11.1850 – 1.12.1916) iz Čongrada, ćerkom Jakoba i Leonore rođene Štajner.

Upisano venčanje Bernata Kona i Lujze Dojč, 1870. g.

Prema sačuvanim podacima, Bernat i Lujza Kon su imali Blanku (12.12.1870. Čongrad), Gezu (2.8.1873. Čongrad) i Šandora (15.3.1880. Zemun). Porodica Kon se preselila u Zemun nakon 1873. godine gde je Bernat radio kao direktor osnovne škole.

Bernat i Lujza Kon su preminuli u Zemunu gde su i sahranjeni.

Grobovi Bernata i Lujze Kon na jevrejskom groblju u Zemunu

Majka Gece Kona, Lujza Dojč je rođena u Dabašu, u porodici Jakoba i Leonore Leni rođene Štajner. Pored Lujze imali su i Ciporu (1.4.1852), Šandora (1.1.1854) i Leonoru (5.3.1859).

Epitaf na spomeniku Lujze Kon rođ. Dojč:

“Ovde počiva
važna, skromna i povučena žena
sa gorčinom u srcu zbog nesreće koja se desila njenim sinovima za vreme njenog života,
blagoslovena vrlinama u velikoj meri
u dubokoj žalosti za gospođom
Rahel, kćerke pokojnog Jakova Dojča
umrla 6. kisleva 5677.”

 

Geca Kon je sa suprugom Elzom Vajs imao dve ćerke: Malvinu (1905) udatu za Leopolda Hercoga, i Elviru udatu za Franju Baha. Geca Kon, njegova supruga, obe ćerke, jedan zet i četvoro unučića stradali su u Holokaustu.

Avatar photo

Autor članka:
Radovan Sremac

Radovan Sremac je rođen 1982. godine. Osnovnu i srednju školu je završio u Šidu. Diplomirao na Odeljenju za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. U periodu 2009-2013. bio je zaposlen kao kustos-arheolog u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid. Obavljao funkciju direktora pomenute ustanove 2011-2012. god. U periodu od 2014. do 2017. godine bio je zaposlen u Zavičajnoj arheološkoj zbirci pri Narodnoj biblioteci „Simeon Piščević“ Šid kao kustos-arheolog, a od 2018. godine u Muzeju naivne umetnosti „Ilijanum” Šid. Zvanje višeg-kustosa je stekao 2017. godine. Član je Srpskog arheološkog društva od 2007. godine. Istraživačko interesovanje se kreće od arheologije rimskih provincija Centralnog Balkana, preko istorije Vojvodine 18-20. veka do genealogije. Autor je izložbi: „Gradina na Bosutu“ namenjene za gostovanje u zemljama regiona (2017), muzejske postavke Crkvene riznice Srpskog pravoslavnog arhijerejskog namesništva Šidskog (2016), „Gradina na Bosutu“ u Zavičajnom muzeju u Rumi (2015), „U zaleđu prestonice – Opština Šid u kasnoj antici“ u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid (2012), „Sava Šumanović – lično, porodično, nacionalno“ u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid (sa gostovanjem u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci i u Domu vojske Srbije u Beogradu) (2012), „Nit koja nas veže" u Muzeju naivne umetnosti „Ilijanum" Šid itd. Autor je 33 monografije i preko 90 radova u serijskim publikacijama. Za svoj rad je nagrađen Višnjićevom nagradom u kategoriji mladih stvaralaca u kulturi za 2010. godinu, Šestodecembarskom Zahvalnicom Opštine Šid (2015), priznanjem gradonačelnika Haife (Izrael) za naučno-istraživački rad o istoriji jevrejskih zajednica u Srbiji (2015) i priznanjem Ministarstva spoljnih poslova Izraela za širenje i unapređivanje srpsko-izraelskog prijateljstva (2016).

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.