Danilo Kiš (Subotica, 1935 – Pariz, 1989), jedan od najznačajnijih srpskih književnika 20. veka, rođen je u jevrejsko-srpskoj porodici.
“U tom su se gradu [Subotici], dakle, zbile dve krucijalne činjenice moga života što ih je udesio Bog ili Slučaj: tu su se susreli moj otac Eduard Kiš, viši inspektor državnih železnica i pisac Jugoslovenskog reda vožnje železničkog, autobuskog, brodskog i avionskog saobraćaja, i moja majka Milica Dragićević, crnogorska lepotica, prvi put daleko od svog rodnog Cetinja, u poseti kod svoje sestre. Susret redak, možda jedinstven u ono vreme.” (Skladište, 325).
Budući da se o porodici Kišove majke više – manje dosta toga zna zbog njegovog ujaka, istoričara Rista Dragićevića, u ovom tekstu će akcenat da bude na istorijatu porodice Kiš, odnosno Kon.
Ede Kiš (Kerkabarabaš, 1889 – Aušvic, 1944) rođen je 11. jula 1889. godine kao Ede Kon, sin Markusa Kona i Regine rođene First. Ede je nastradao u Holokaustu 1944. godine zajedno sa pola miliona Bačkih Jevreja.
Ali da se vratimo 180 godina unazad, u Austriju, u regiju Burgenland. Burgenland je u kontektu jevrejske istorije i kulture poznat kao Sedam Zajednica, odnosno područje sedam velikih i značajnih jevrejskih zajednica u gradovima Dojčkrojc, Ajzenštat, Frauenkirher, Lakenbah, Kobersdorf, Kitse, Matersburg. Ova zajednica je uspostavljena 1670. godine kada je princ Paul Esterhazi primio Jevreje iz Beča proterane od strane Leopolda I.
Za priču o porodici Kon bitan je Dojčkrojc. Počeci jevrejske zajednice Dojčkrojcu bili su prilično skromni: 1478. godine prvi put su zabeležena dvojica jevrejskih zanatlija. Veliki broj Jevreja se doseljavao u grad počevši od 1670. godine. Privilegija iz 1720. godine garantovala je Jevrejima Dojčkrojca kneževsku zaštitu, veliku nezavisnost u praktikovanju njihove religije i osigurala im političke i ekonomske slobode. Jevreji u Dojčkrojcu su bili strogo ortodoksni. U mestu se nalazila škola za Talmud. Godine 1785. u gradu je bilo 535 Jevreja, 1802. 585 a 1836. godine oko 1000. Tokom 18. veka Jevreji Dojčkrojca su privređivali trgovinom stokom, kožom, vinom itd. U novom ugovoru koji su kneževske vlasti zaključile sa Jevrejima 1813. godine, oni su bili obavezni da godišnje plaćaju „porez na zaštitu“; Pored toga, zajednici je naređeno da ne sme da prima nove jevrejske doseljenike, niti im je bilo dozvoljeno venčavanje bez prethodno dobijene kneževe dozvole. Ova ograničenja uvedena 1813. godine su verovatno bila razlog da se porodica Kon preseli iz Dojčkrojca u mađarsko selo Zalaleve. U pitanju je Ašer Anton Kon (1766-1854) sa sinovima Majerom (1811-1879) i Emanuelom (1808-1861). Selo Zalaleve se nalazi blizu grada Zalaegerseg, čijoj je jevrejskoj opštini i pripadalo.
Majer Kon (1811-1879), pradeda Danila Kiša, imao je tri braka. Prva supruga mu je bila Ester Friderik (1814-1846). Drugi put se oženio 1847. godine sa Antonijom Lang, a treći put 1864. godine sa Neti Betelhajm. U prvom braku sa Ester je imao Fani (1839), Mozesa (1844-1844) i Markusa (1841). U drugom braku sa Antonijom imao je sinove Morica (1847) i Antona (1863).
Markus (Miksa, Maks) Kon rođen je 5. novembra 1841. godine. Venčao se 7. januara 1874. godine sa Reginom First iz susednog mesta Kerkabarabaš, i potom se preselio tamo. U Kerkabarabašu, Markusu i Regini su se rodili Neti (1874) udata za Ignaca Vajnstingela, Albert (1879), Bela (1881), Malvina (1884), Berta (1885), Ede (1889-1944) i Olga (1894). Cela porodica je 1902. godine promenila prezime u Kiš.
I da kažemo po koje slovo o porodici Regine First, babe Danila Kiša. Josef First (1813-1881), sin Abrahama Firsta, venčao se 1847. godine sa Hani Kon, ćerkom Mozesa i Cili. U braku su imali Reginu (1850), Morica (1854) i Cili (1860) udatu za Lajoša Kona.
Komentari (0)