Nacionalna struktura ratnih žrtava istorijskog Sreza Zemun

15. jul 2021.

komentara: 0

PIŠE: Saradnik portala Poreklo Snežana Aleksić

Beograd, 15.07.2021.

Na osnovu objavljenih podataka  popisa stanovništva u vremenskom rasponu od 1890. do 1953. godine, moguće je pratiti kretanje broja stanovnika u granicama istorijskog Kotara, potom Sreza Zemun. Drastični pad broja stanovnika uočava se nakon Velikog rata, a fenomen demografskog pada  zvanične institucije kao i nauka Kraljevine SHS, potom Jugoslavije nisu objasnile. Tema demografskog gubitka stanovništva Srema u Kraljevini Jugoslaviji obrađena je u svega jednom radu Toše Iskruljeva (Raspeće Srpskog naroda u Sremu i Madžari, 1936, reprint IK Prometej 2014.). Ista tema sa naglaskom na deo bivšeg Sreza Zemun, danas u okvirima Opštine Surčin, u savremenom dobu našla se u fokusu još jednog rada (S. Aleksić, Ilijina priča, IK Prometej, 2018.), što je ukupno dva rada (nedopustivo!) sa temom stradanja jugoistočnog Srema u Veliko ratu.

Grafikon 1: Kretanje brojnog stanja stanovništva u Kotaru i Srezu Zemun 1890-1953.

Izvor: Popisi stanovništva 1890, 1900, 1910, 1921,1931, 1953. Za 1941 i 1953. god S.Aleksić, ”Dobrovoljno silom naterano”, 2020, 134

Socijalistička federativna republika Jugoslavija se stradanjem stanovništva Srema tokom Velikog rata nije bavila, a demografske gubitke nastale tokom Drugog svetskog rata država ”pravde i jednakosti” prikazivala je shodno dnevno-političkim potrebama, naročito od 50-ih godina HH veka.

Popis žrtava Drugog svetskog rata u Jugoslaviji izvršen je novembra meseca 1964. godine. Ovim popisom je trebalo da se obuhvati svaki državljanin Jugoslavije koji je u periodu od 6. aprila 1941. do 15. maja 1945. godine, kao žrtva fašističkog terora, odnosno žrtva rata, prema određenim kriterijumima razvrstanim u pet kategorija, koje su profilisane u odnosu na stavove tada  vladajuće ideologije. Kako izvori navode, prvi zvanični rezultati Popisa obznanjeni su 1966. godine, te kako su rezultati  ovog popisa davali značajno manje kvantitativne pokazatelje o broju stradalih ljudi u odnosu na prethodne procene, zaključeno je da ovaj Popis nema potreban nivo kvaliteta, te je  stavljena zabrana na njegovo korišćenje. Sa raspadom SFRJ, Savezno izvršno veće tada već ratom zahvaćene Savezne Republike Jugoslavije,  1992. godine  donelo je odluku o prestanku zabrane korišćenja Popisa  i naložilo da Savezni zavod za statistiku pomenuti materijal uredi i obradi. Ovi podaci  su danas  javno dostupni, isti su uglavnom u svim savremenim bazama podataka ”Žrtava Drugog svetskog rata” uzimani kao polazna osnova pri formiranju  evidencija stradalih ljudi. (Žrtve rata 1941-1945. (Popis), SFRJ Jugoslavija, Savezni zavod za statistiku, Beograd, avgust, 1966,5; www.muzejgenocida.rs; www.poreklo.rs ; itd.)

Međutim,  novoformirane evidencije nisu donele neki naročiti pomak u odnosu na Popis 1964. godine. Razlog uglavnom neuspelih savremenih Popisa žrtava Drugog svetskog rata naročito treba tražiti u primenjenoj metodologiji, koja je (nedopustivo!) ostala nepromenjena, odnosno, jednaka metodologiji Popisa 1964. godine.

Nažalost, i danas istraživači u žrtve rata ubrajaju isključivo ona lica koja su živote izgubila kao pripadnici NOV i POJ ili savezničkih vojnih formacija do 15. maja 1945, kao i ona lica koja su kao pripadnici rečenih formacija preminula od posledica ranjavanja, povreda ili bolesti zadobijenih u ratu, zaključno sa 15.5.1946. godinom.

Nastojanja da se realnije sagleda epilog Drugog svetskog rata u odnosu na stvarne rezmere stradanja ljudi u Republici Srbiji rezultirala je 2009. godine formiranjem ”Komisije za tajne grobnice”, koja je tokom godina koje su usledile  načinila spisak žrtava stradalih posle 12. septembra 1944. godine. Na ovom spisku  našli  su se oni ljudi koji su stradali  kao žrtve komunističkog terora. ( www.komisija1944.mpravde.gov.rs)

Do danas, nažalost, ne postoji pouzdan podatak o ukupnom broju stradalih ljudi tokom Drugog svetskog rata, ne  postoje evidencije koje se bave svim stradalima, stoga, radi spoznavanja konačne istine o tragediji Drugog svetskog rata na prostoru današnje Republike Srbije, bilo bi uputno promeniti metodologiju, koja je, nedopustivo, i danas  ostala nepromenjena u odnosu na metodologiju koju je za potrebe neuspelog Popisa 1964. godine postavila Komunistička partija Jugoslavije.

Ujedno, važno je naglasiti da Popis iz 1964. godine ne može biti reprezentativni reper za savremene istraživače, već se radi konačnog spoznavanja stvarnih događanja i realnih demografskih gubitaka pažnja mora usmeriti na arhivsku građu (za Istorijski srez Zemun  u Istorijskom arhivu Beograda).

Analizom  dva objavljena popisa Žrtava rata i  originalne arhivske građe IAB dolazi se do zaključka da se Popis iz 1964. godine ne može smatrati referentnim izvorom.

U prilog rečenoj tvrdnji svedoči  analizirani slučaj  jevrejske porodice Sason. Holokaust koji je nad Jevrejima sproveden  u našoj naučnoj, stručnoj ali i širokoj javnosti prilično je dobro obrađena tema, te će se otuda, poznavaoci iste zasigurno složiti sa tvrdnjom da su u Popisu 1964. godine unošeni podaci onako kako je to odgovaralo nametnutoj ideologiji ”bratsva i jedinstva” pod čijim okriljem su zataškavani zločini NDH u Sremu – sa predumišljajem ili bez predumišljaja, ostaje otvoreno pitanje savremenim istraživačima.

 

Sason Josipa BukicaIzvor
U popisu za mesto Batajnica, rođ. 1892, Hrvatica, ubijena od ustaša 1942. u logoru Jasenovac (2766068002).[1]
U popisu za mesto Zemun, rođ. 1896, Židov, ubijena od ustaša 1942. u logoru Jasenovac[2]
U prijavi prebivališta na adresi Kralja Petra 24/I kod stanodavca Jelisavete Karamate,  koju je 15.02.1934. podneo Sason Josip po zanimanju činovnik, Jugoslovenskog državljanstva, rođen 07.11.1878. godine u Smederevu, od oca Avrama i majke Stele rođene Musaerije,  zavičajan u opštini Zemun, vere Mojsijeve, oženjen. U prijavi su navedeni  podaci u vezi Josifove porocite, za ženu Bukicu da je  rođ. Monvijas (ili Molvijas) u Beogradu, 23.10.1894. i  decu ispod 18. godina: Avram, rođ.16.10.1916. u Beogradu; Stela, rođ.22.10.1920. u Zemunu, Mirjam, 19.10.1927. u Zemunu[3]
Sason (nepoznato) JosipIzvor
U popisu za mesto Batajnica, rođ. 1884, Hrvat, ubijen od ustaša 1942. u logoru Jasenovac  (2766068003).[1]
Sason Josipa StelaIzvor
U popisu za mesto Batajnica rođ.1913, Hrvatica, ubijena od ustaša 1942. u logoru Jasenovac (2766068007)[1]
U popisu za mesto Zemun, rođ.1913, Židov, ubijena od ustaša 1942. u logoru Jasenovac[2]
U prijavi Upravi grada Beograda od 17.06.1942. prijavljena na adresu ulica Adolfa Hitlera 26, ime stanodavca nečitko. U komentaru navedeno da je prvi put prijavljena na karton oca 15.2.1934. Od ličnih podataka: rođena 22.9.1920 u Zemunu, od oca Josipa i majke Bukice rođ. Mantijaš. Po zanimanju kućna pomoćnica. Vere mojsijevske, neudata[3]
Sason MoricIzvor
U popisu za mesto Batajnica bez imena oca, rođ. 1884, Hrvat, ubijen  od ustaša 1942.  u logoru Jasenovac (2766068008)[1]
U popisu za mesto Zemun, rođ. 1894, Židov, ubijen od ustaša 1942. u logoru Jasenovac[2]
U prijavi Upravi grada Beograda od 6.12.1933 prijavljen na adresi Strahinjića Bana 18/ III kod stanodavca Karić Borivoja, Potom, 6.11.1935. prijavljen na adresi Dositejeva 44/I, stanodavac Savčić Mara, i poslednja prijava od 6.5.1936. na adresi Princa Evgenija 2/III, stanodavac Društvo Svetog Save. Od ličnih podataka navedeno je da je rođen u Zemunu 28.2.1880, u rubrici roditelja upisana je Majir Estera Farli, državljanstvo Jugoslovensko, po zanimanju trgovac bivše direktne banke, sa napomenom da je 6.5.1936. promenio zanimanje. Isti je udovac, vere Mojsijeve[3]
Sason Josipa JuditaIzvor
U popisu za mesto Batajnicu, rođ.1907, Hrvatica, ubijena od ustaša 1942. u logoru Stara Gradiška (2766068005)[1]
U popisu za mesto Zemun, rođ.1907, Židovka, ubijena od ustaša 1942. u logoru Stara Gradiška[2]
U prijavi Upravi grada Beograda evidentirana 10.2.1934. na adresi Kralja Petra 24 kod stanodavca Nede Nikolić. Potom 7.7.1939. prijavljena na adresi Nikolajevska 4 stanodavac Vitaše Beheroko, sa ove adrese odjavljena 4.4.1941, nakon čega je prijavljena dana 8.5.1941. na adresu Zmaj Jovina 22 kod stanodavca Marijane Sason. Od ličnih podataka navedeno je da je rođenja u Zemunu 29.7.1907, od oca Jozefa i majke Marjane, državljanstvo Jugoslovensko, zanimanje: trgovac duvana. Vere mojsijevske, neudata[3]
Sason Josipa MarijanaIzvor
U popisu za mesto Batajnicu, rođ. 1882, Hrvatica, ubijena od ustaša 1942. u logoru Stara Gradiška (2766068006)[1]
U popisu za mesto Zemun, rođ. 1892, Židovka, ubijena od ustaša 1942. u logoru Stara Gradiška[2]
U prijavi Upravi grada Beograda evidentirana 10.2.1934. na adresi Kralja Petra 24 kod stanodavca Nede Nikolić, potom 7.6.1939. na adresi Zmaj Jovina 22 kod stanodavca dr. Subotić, odakle se odjavljuje 4.4.1941. nakon čega se na istu adresu prijavljuje 8.5.1941. Od ličnih podataka navedeno je da je rođena u Smederevu 22.5.1878. od oca Avrama i majke Stele rođ. Musateja, zavičajna u  oštini Zemun,  državljanstvo Jugoslovensko, po zanimanju domaćica, vere Mojsijeve, udovica[3]

Izvor: [1] Popis žrtava rata 1941-1945, www.muzejgenocida.rs, pristupljeno 19.08.2020 [2] Poimenični popis žrtava KL Jasenovac 1941-1945www.jusp-jasenovac.hr pristupljeno 19.08.2020 [3] Uprava grada Beograda – Kartoteka žitelja  grada Beograda i Zemuna, www.digitalni.arhiv-beograda.org  pristupljeno 20.08.2020.

Izvor: Uprava grada Beograda – Kartoteka žitelja  grada Beograda i Zemuna, www.digitalni.arhiv-beograda.org  pristupljeno 15.07.2021.

Iako se savremenim Popisima nastoji doći do što preciznijih podataka u vezi sa stradalim licima tokom Drugog svetskog rata, u poslednjem objavljenom popisu Žrtava Srema (www.arhivvojvodine.rs),  za određeni broj popisanih žrtava zavičajaca Zemunskog sreza,  u opciji nacionalnosti unet je opis ”nepoznato”. Jedna od takvih žrtava je i  Žika Mirkanović, rodom iz Kupinova, od oca Krste i majke Zore (rođ. Aleksić), koji je ubijen u ustaškoj akciji Viktora Tomića (S.Aleksić, Dobrovoljno silom naterano, Novi Sad, 2020.). U IAB fondu ”Kartoteka žitelja grada Beograda i Zemuna”, u kojoj se obreo i Žika Mirkanović tokom godina školovanja u Beogradu, upisan je sa ”verom pravoslavnom”.  Na osnovu zaostavštine porodice Mirkanović, sasvim pouzdano se može tvrditi da je Žika Mirkanović po nacionalnosti bio Srbin.

Svadba Žike Mirkanovića 1941. Izvor: privatni arhiv porodice Aleksić

Kao i u navedenom slučaju Žike Mirkanovića,  za žrtve koje su u ranije formirane Popise uvedene sa opisom nacionalnosti  ”nepoznato” izvore za utvrđivanje tačne nacionalnosti treba tražiti u arhivskoj građi i na terenu, u porodičnim sećanjima i arhivama,  a ne u ranije objavljenim nepouzdanim Popisima, kao i u posleratnoj literaturi, koja je ogledalo jednog vremena i jedne ideologije.

Za Popise žrtava rata istorijskog Sreza Zemun, za sve žrtve do sada evidentirane sa opcijom nacionalnosti ”nepoznato”, trebalo bi upisati nacionalnost SRPSKA – arhivska građa IAB to i potvrđuje.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.