Poreklo stanovništva sela Pejovići, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalaze se na krajnjem zapadnom dijelu bjeličkog područja, između Prediša, Vilinjaka, Velje gradine i Prosenog Dola. Naselje je razmješteno pri stranama brda i bregova, koji okružavaju dolove i manje vale. K njemu se krčanikom preko Prediša, dugim oko 5 km, dolazi od puta Cetinje – Čevo. Od prvog je udaljeno oko 25, a od drugog 8 km.
Topografski položaj i relativno znatna udaljenost od komunikacije, bilo prema Čevu ili Trešnjevu, čini Pejoviće dosta izdvojenim i zabitim naseljem. Granica seoskog atara počinje sa sjevera od Ponorina na vodi na istok do na Ljeskovac, Odakle skreće na jugozapad, te preko Miljkovih dolova obuhvata Vučji Do (gdje prelazi stazu za Prediš) i Jasen Pejovića i izbija na Vilinjak. Dalje se pored Dobre vode nastavlja prema sjeveru i preko Deše izlazi na Ponorine. Taj prostor, čija je dužina (S–J) 3,2, a širina (Z–I) 1,6 km, zahvata površinu od 4,50 h2. Naselje je (kod crkve) na visini od 850 m.
Istorijat:
Kao prigranično bjeličko naselje prema Cucima (selu Proseni Do) Pejovići su, po nalazima Erdeljanovića, staro naselje. On kaže da se i y Cucama i u Bjelicama kazuje, da su znatan dio zemljišta starih Prosedoljaca, na jugoistočnoj strani njihova atara, oteli bjelički Predišani (Pejovići) i ,pregnali’ Presedoljce odatle. Cio južniji dio prosedoljskog hatara zove se opštim imenom Dobra voda. U tom predjelu je bilo nekad staro, omanje selo . Južno od njega jedan vis se zove Krst, te je bez sumnje na njemu nekada i bio krst tu je i do sada održana dosta velika gomila, tako da bi smo mogli i ovaj slučaj smatrati kao jedan Od onih mnogih primjera za prvobitno tijesan odnos između napuštene mnogobožačke i primljene hrišćanske vjere kod našeg naroda y ovim krajevima. Na drugoj strani, iako naselje pod tim imenom nije zavedeno u turskim defterima, činjenica da je uveden Prediš, čijim se dijelom zbog, pored ostalog, male razdaljine mogu smatrati i Pejovići (tako ih je opravdano tretirao i Erdeljanović) dosta pouzdano potvrđuje prethodne „indikacije“ o ranoj naseljenosti ovog prostora.
Erdeljanović je u selu popisao 26 d., a prema podacima iz 1925. bilo ih je 18 sa 120 stanovnika. Na dalje: 1948 (10:44), 1953 (16:50), 1961 (9:29) i 1971 (7:23). Sastav domaćinstava, prema broju članova u zadnja dva popisa bio je: sa 1 (3:2), sa 2 (1:1), sa 3—5 (2:4) i sa 5 i više (3:0). Ujedno je struktura glavnih starosno–polnih grupa bila: prva 9 :7 (ž. 2:1), druga 16:10 (ž. 8:7) i treća 4:6 (ž. 2:3).
Struktura stanovništva.
A obrazovna obilježja mještana su bila sljedeća: bez škole 16 : 12 (ž. 9:7), sa četvorogocišnjom 10 :7 (ž. 3 : 1) i nepismenih 11 : 8 (ž. 7:5).
C druge strane je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava bila: bez zemlje (0:0), do 2ha (0:2), sa 2—5 (1:1), sa 5–10 (3:1), sa 10—15 (0 : 1) i sa 15 ha i više (5 :2), odnosno oljoprivrednih 7:4, mješovitih 20 : 0 i nepoljoprivrednih 0:3.
U 1953. gocini 26 aktivnih izdržavalo je 20 lica; u poljoprivredi 25:19, a sa ličnim primanjima bilo je 4. Za naredna dva popisa taj odnos se izmijenio ovako: aktivnih je bilo 16 : 6, izdržavanih 11 : 14, y poljoprivredi 13:6 i 11 : 3 i sa ličnim primanjima 2:3 lica.
Tip sela.
Pejovići su polurazbijeno naselje, u kome pored glavnine sela sa 6 kuća postoje i 3 podvojena mjesta sa kućama: Mojkarica (2 kuće), Kruška (1) i Ponorina (1). Srednja udaljenost kuća od središta naselja je oko 300 m. Prizemnih kuća je 9, a na izbi 1; sa tiglenim krovom je 5 i sa slamenim 5. Sa daščanim plafonom su 2, malterisanim 2 i bez njega 6. Samo su dvije kuće obnovljene poslije 1945. U selu je popisano 9 stanova sa 362 m2, od kojih su 4 iz prvog, 2 iz drugog, 1 iz trećeg i 2 iz četvrtog perioda. Ognjište ima 8, a zemljani pod 3 stana. Prema vrsti su: 5 posebnih soba i 4 jednosobna, a prema korišćenju: 3 su napuštena za duže vrijeme, a 6 je nastanjeno.
Vode.
Selo se vodom opskrbljuje iz izvora, ublova i bistijerni. Izvori su Jasen, u podnožju Vilinjaka, i izvor u Dugom dolu. Ublovi su – 2 napravljena y đeru, blizu su i nazivaju se Ulićevi ublovi, zatim još 3, zvana Lješnik, Voda u Do i Lijeska, i 2 bistijerne od kojih je 1 privatna. Ovo malo selo sve Bone, što se tiče njihovog korišćenja, drži y zajedništvu – „niko nikome ih ne brani, niti ih je branio“, bez obzira na to koliko je ko truda y njih uložio. Naravno, pojedine od njih se koriste u srazmjeri zavisnoj od njihove udaljenosti od pojedinih dijelova sela. Takođe su zajednička i dva gumna.
Stanovništvo.
U selu je avgusta 1973. živjelo 5 domova:
-Pejovića i 1 d.
-Jovanovića.
Poslije 1945. iselilo se 6 d. sa 21 članom. U Vojvpdinu je kolonizirano 7 d., od kojih su se 3 vratila. Povremeno dolazi 5 d. Napuštene su 4 kuće. Ranije je na rad y Ameriku išlo 10 mještana.
Ostali podaci o selu.
I iz takoreći prvog pogleda na Pejoviće može se zaključiti da su siromašno selo. Oronuli izgled kuća koje su do juče bile sve pod slamom i izjedna, male i niske, dotrajale pojate i nadasve mršave i male parcele obradivog zemljišta u krševitom pejzažu ukazuju na male mogućnosti i nemaštinu. U tom pogledu liče nekim dijelovima Gornje i Donje Zaljuti, Ržanom i Prosenom Dolu i nekim drugim selima. U takvim uslovima sitno stočarstvo (osobito koze) moglo je biti „jedina“ osnova privređivanja. Takve okolnosti su, normalno, i ovdje uslovile emigraciju, koja je u novije vrijeme najviše izražena. Za ovakva, izdvojena naselja nema izgleda da će se u dogledno vrijeme stanje u njima bitnije popraviti.
Ovdje nema ni električnog osvjetljenja ni puta. U pokućstvu i uopšte u unutrašnjoj opremi i izgledu kuća ovdje se, sem nekih sporednih pojedinosti, praktično ništa nije promijenilo. Ognjište se zadržalo u svim kućama, a stari namještaj, decenijama nemijenjan, koristi se i sada. Ostava po kući, bez reda ili zgomilana na „petru” i po gredama daščanog ili dijelom od pruća prepletenog plafona, zadržala se na starinski način. Starim vrstama kreveta, stolovačima, niskim soframa i stolicama tronoškama i skrinjama služi se 8 domaćinstava, a samo dva imaju novije ormane, itd.
Oko kuća su imanja, dvorišta i obori sa pojatama, u kojima se pored stoke drže svinje i živina. Odmah do njih su „zgrade“ i okućnice ali i glavni dijelovi imanja. Poviše sela na okolnim brdskim stranama steru se privatne površine mahom krševite ispaše, brsta i listobera. Srednja udaljenost oranica je oko 0,8 km, livada do 1 km, a pasišta šuma i branjevina i do 2 km.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)