Poreklo stanovništva sela Petrov Do, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalazi se na krajnjem jugu ćeklićke oblasti, odnosno južnije od Milijevića. Naselje se uglavnom razvilo oko dolova Ponora i Velje zgrade. Krakom puta dugim 2 km i izgrađenim 1934. god. vezano je za put Cetinje – Čevo. Od Cetinja je Udaljeno 15, od Kotora 38 i Od mjesnog središta u Kućištima 5,5 km. Preko njega, tačnije preko zaseoka mu Ruda glava, udaljenog od glavnine sela oko 300 m, a koji se nalazi na istoimenoj glavici, iz Ćeklića vodi prijeki put ka Bajicama i Cetinju.
Atar sela je brdovito–dolovitog karaktera, sa znatnom krečnjačkom ogolićenošću. Sa sjevera granica mu počinje od Oporca i spušta se preko Radovog brijega, Sinsića i Latkovog ždrijela pa se dalje nastavlja stazom za Cetinje do Lokanja, gdje skreće na zapad i preko Petrodoljske Košarice, Kladoruše, Pločke šume i Ostre glavice ide na sjever preko Bukove i Komanske glavice (gdje prelazi pomenuti krak puta), Markarina, Ravnog obera, Medaljevog vrha, te pored Dubokog dola i preko Malog Čelinca izbija na Oporac. Tako uokviren atar, čija je dužina (Z–I) 5, a širina (S–J) 2,90 km, zahvata površinu od 16,25 km2. Sredina sela je na visini od 810 m.
Istorijat.
Prema ispitivanjima Erdeljanovića, selo je „nesumnjivo vrlo davnašnje”. Dobilo je ime po nazivu „jednog dola na zapadnoj strani sela, koji se i sad zove Petrov do”. To ime dali su „bez sumnje još srpski naseljenici koji su osnovali ovo selo”. Ovaj zaključak Erdeljanović izvodi na osnovu proučavanja toponima, starih bratstava i doseljavanja stanovništva.
Po turskim defterima iz 1521. i 1523. godine, Petrov Do je kao mahala Ćeklića imao 6, odnosno 2 kuće. Godine 1865. y njemu je bilo 34 d., a 1879. 35 sa 147 stanovnika (76 m. i 71 ž.) i 1883. 34 d. Pripadao je ćeklićkoj kapetaniji. Erdeljanović je u selu evidentirao 35 d. Prema podacima iz 1925. god. imao je 38 d. sa 185 stanovnika. A zatim: 1948 (28:128), 1953 (30 : 152), 1961 (27 : 130) i 1971 (22:93). Sastav domaćinstava prema broju članova u zadnja dva popisa bio je: sa 1 (5 : 3), sa 2 (3:5), sa 3–5 (9:9), sa 6–8 (6:0) i sa 8 i više (4:5). Istovremene promjene u glavnim grupama starosno—polne strukture pokazuju sljedeći podaci: u prvoj 61:32 (ž. 37 : 19), u drugoj 49:38 (ž. 28:21) i y trećoj 20:23 (ž. 14 : 15).
Struktura stanovništva.
Ujedno su obrazovna obilježja mještana bila: bez škole 49:31 (ž. 41:24), sa četvorogocišnjom 52:35 (ž. 26:20), sa osmogodišnjom 2:8 (ž. 0 : 3), sa srednjom 0 : 2, kvalifikovanih radnika 3:6 i nepismenih 35 : 29 (ž. 31 : 24).
U istom periodu bile su slijedeće promjene y posjedovnoj i dohodovnoj strukturi domaćinstava: bez zemlje (2 : 1), do 2 ha (1:0), sa 2-5 (1:0), sa 5-10 (7:6), sa 10-15 (3:4) i sa 15 i više ha (13:11), odnosno poljoprivrednih 16:6, mješovitih 9:14 i nepoljoprivrednih 2 : 2.
U 1953. godini 53 aktivna izdržavala su 91 lice, odnosno u poljoprivredi 50:73, a sa ličnim primanjima bilo je 8. Taj odnos se za naredna dva međupopisna perioda izmijenio ovako: aktivnih je bilo 52:46, izdržavanih 68:38 ; u poljoprivredi 45:34 i 48:38, a sa ličnim primanjima 10:9. Jedne i druge godine u industriji je radilo 0 : 6, y građevinarstvu i saobraćaju 1 : 5 i u drugim djelatnostima 1 : 1.
Tip sela.
Petrov Do je uglavnom zbijeno naselje. Kažemo uglavnom zato što glavnina sela čini cjelinu: srednja udaljenost među kućama je 100-150 m. Sami mještani isdvajaju samo Rudu glavu (1 kuća) kao zaselak. Selo cjelinom čini lakša i bolja povezanost kuća, za razliku od drugih brojnih sela u kojima je ta povezanost topografski teža. U selu je 12 prizemnih kuća, a 14 na izbi. Samo je jedna pod slamenim, a ostale su p0d tiglenim krovom; sa daščanim plafonom je 14, malterisanim 10 i bez plafona 2. Ovdje je popisano 28 stanova sa 1328 m2, od kojih su 11. iz prvog, 7 iz drugog, 7 iz trećeg i 3 iz četvrtog perioda. Ognjište je imalo 16, a zemljani poc 8 kuća. Prema vrsti su: 16 jednosobnih i garsonjera, 8 posebnih soba i 3 dvosobna, a prema korišćenju: 22 su stalno nastanjena, a 6 napuštenih za duže vrijeme.
Vode.
Naselje se vodom snabdijeva iz 4 stara zajednička, ubla i 15 privatnih bistijerni. Do 1918. god. i nešto manje do 1941. za vrijeme sušnih ljeta, Kada su vode presušivale, išlo se po vodu (i gonila stoka na pojenje) na izvore Šanik (Njeguši) i Pištet (pod Bukovicom). Činila su to postala ćeklićka sela, sem Jezera i Dragomi Dola.
Stanovništvo.
U Petrovom Dolu sada žive (avgusta 1972) sljedeća domaćinstva:
-Kaluđerovići (4),
-Pavlićevići (5),
-Mirkovići (10) i:
-Popovići (1).
Poslije 1945. iselilo se 33 mještana (29 na Cetinje). Povremeno dolazi 5 d. U Vojvodinu su kolonizovana 2 d. Ranije je na rad u druge zemlje išlo 14 mještana; sada ima 12 dnevnih migranata (do Cetinja).
Zanimanje stanocništva i ostali podaci o selu.
U novije vrijeme selo je doživjelo znatne promjene. Pošto je pretežni dio kuća u periodu 1941–45. bio spaljen, to su njihova obnova i renoviranje, počev od promjene krova koji je manje-više bio od slame, pa do podvajanja kuća izjedna na „kamaru” i na druge prostorije, unekoliko izmijenili izgled kuća i sela u cjelini. Promjene se ogledaju i u izmjeni dvorišta, taraca i ograda. Znatno gubeći svoju tradicionalnu stočarsku funkciju, koja je predstavljala okosnicu života, selo je izvjesno mijenjalo i svoju fizionomiju, dobijajući urednije obrise. Tome je umnogome doprinijeo ranije izgrađeni put. Istina, brže promjene kočio je nedostatak električnog osvjetljenja, koje je od Bajica dovedeno tek 1972. godine. Ubrzo je .elektrificirano 10 kuća, da bi ostale zatim došle na red.
Inače, selo je relativno dobru osnovu za stočarstvo imalo u prilično šumovitom i pašnjačkom predjelu zvanom Košarice, koji se stere istočno i jugoistočno od sela – između Granice (1063 m), Debeljaka (1029 m), Gole glave (1113 m) i Čepurina dola (890 m). U tom neravnom, Razuđenom prostoru, koji ima izgled površi, mještani imaju (bolje reći imali su, jer su ih ranije intenzivno koristili) najprije bratstveničke dionice, a zatim u okviru njih parcelisane posjede. Na njima su po stajnicama i torovima držali stoku, često i preko zime, dok su na ziratnom zemljištu po vrtačama i valama gajili krompir, raž, kukuruz i glavati kupus. Za zimsku prehranu stoke sjeklo se mnogo lista i viša. Da se to ne bi prenosilo u selo, stoka se uglavnom tu zadržavala preko zime. Docuše, s jeseni se dosta stoke klalo ; pravila se kastradina i prodavala na Cetinju i y Kotoru. Isto tako, i bijeli mrs, krompir i kupus. Petrodoljani su sječom šume u Košaricama uveliko snabdijevali Cetinje drvetom za ogrijev. Snosili su ga na konjima ili na leđima. Izvjesnu olakšicu u vezi sa prodajom mlijeka mještani su imali za 5—6 godina uoči zadnjeg rata. Na Mulinovom počivalu bila je privatna mljekara koja je otkupljivala mlijeko i pravila sir, maslo i puter.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)