Poreklo stanovništva sela Dujeva, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalazi se na desnoj strani doline Rijeke Crnojevića, između Riječana i Donjih Sela. Kroz selo prolazi put R. Crnojevića – Virpazar; od prvog naselja udaljena, je 7, a od drugog 17 km. Od sredine sela Riječana, tj. od njegovog zaseoka ,Jagnjtilo, do glavnog dijela dujeve – Mihailovića je 3,5 km, a do mlinova u Poseljanima 4 km. Naselje se smjestilo između brda Kramolina, Troira, Liješca, Radomira i Velje gore. Granica atara počinje od Mađeze i ide stazom preko Bjelaka do na cestu kod Gropeze, zatim cestom na sjever za 300 m, odakle ·skreće stazom pored Gagoša na Kramolinua odavde iznad Đinove njive pravo na Menatu glavicu. Dalje se nastavlja istočno—iza Trnova dola na cestu kod Bobovina, a odatle stazom preko Ploče za Velju stranu, pa koritom Rijeke Crnojevića do ušća Karatune, zatim Karatunom do Mijela, gdje skreće južno pored Jezerove glavice i istočno od Kamenika na Vučko blato, pa odatle sjeverozapadno na 300 m od Sotorske glavice i pravo na Mađezu. Ovim okvirom atar, pored brdovitog i bregovitog dijela na kopnu, obuhvata i ivične lugove u donjem dijelu korita Rijeke Crnojevića i Skadarskom jezeru. Ty su Bresanski, Tekućki lug (do koga je poznati ceklinski ribolov Ploča), Bjelački, Lipovački i Omerov lug. U tom okviru atar je dug (SZ–JI) 5,5 i širok (SZ–JI) 1,7 km i zahvata površinu od 8,69 km2. Sredina sela je na visini od 110 m.
Istorijat.
I Dujeva je poput Donjih Sela, tačnije njihovih pomenutih ranijih dijelova, takođe relativno staro naselje. Godine 1865… imala je (obuhvatajući i današnje Riječane) 80 d. a 1883. i 1893. — 67 : 73. Jovićević je y Dujevi, koja danas obuhvata Mihailoviće, Trnov do i Gagoše, evidentirao 20 d; u Rečniku mesta iz 1925. god. popisano je zajedno sa Riječanima, tako da su tada oba naselja imala 79 d. sa 345 stanovnika. Međutim, prema novim popisima Dujeva je imala: 1948 (30:118), 1953. (31:126), 1961 (29:78) i 1971 (15 : 38). U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (10:4), sa 2 (9:6), sa 3-5 (7:4) i sa preko 5 (3:1). Istovremene promjene y glavnim starosno–polnim grupama bile su: y prvoj 19 : 5 (ž. 9:2), y drugoj 34 : 12 (ž. 21:7) i u trećoj 25:12 (13 :11).
Struktura stanovništva.
A obrazovna obilježja mještana u istom periodu bila cy: bez škole 31 : 12 (ž. 29 : 12), sa četvorogodišnjom 33 : 14 (ž. 10 : 3), sa osmogodišnjom 5:4 (ž. 1:2), sa srednjom 3 : 1, sa višom 0:1 i kvalifikovanih radnika 0:4, a nepismenih 25:11 (ž. 24:11).
S druge strane je posjedovna i dohocovna struktura domaćinstava bila takva da je bez zemlje bilo 2:2, do 2 ha 23:9, sa 2–5 2 :1 i preko 5 – 2:2, odnosno poljoprivrednih 10 :2, mješovitih 11 :1 i nepoljoprivrednih 2 : 12.
U 1953; godini 53 aktivna izdržavala su 66 lica; y poljoprivredi 41:39, a sa ličnim primanjima bilo je 7. Taj odnos se u naredna dva popisa izmijenio ovako: aktivnih je bilo 21:10, izdržavanih 42 :18, u poljoprivredi 14:3 i 11:2, sa ličnim primanjima 15 : 10. Bila su 4 dnevna migranta (do R. Crnojevića).
Tip sela.
Dujevljani su od davnina upućeni na dolinu R. Crnojevića i njeno glavno istoimeno mjesto, kao i na Skadarsko jezero. Položaju sela daje veliku prednost i pomenuti put, od koga je do Mihailovića 1966. napravljen krak (0,6 km), do Trnova dola (0,4 km) 1967. i do Gagoša (0,6 km) 1972. god. Doduše, glavni opslužni objekti i ustanove (škola, mjesna kancelarija, zdravstvena stanica, prodavnice i dr.) su u Rijeci Crnojevića. Ipak sa opšteg gledišta o povoljnosti geografskih činilaca u starocrnogorskim selima, za Dujevu se može reći da ima dosta povoljan položaj.
Naselje sa svojom glavninom (8 kuća) i zaseocima: Trnov do (4) i Gagoši (3) ima danas –15 kuća. Srednja udaljenost među njima je 0,7 km. C obzirom na trojnu lokaciju naselja i grupisanost kuća u njegovoj glavnini, ono pripada polurazbijenom tipu. Kuće su – 2 prizemne i 13 na izbi ; sve su pod tiglom, a 5 je sa daščanim i 10 sa malterisanim plafonom. U međuratnom periodu izvjesno su prepravljene 2 kuće, dok su u poratnom prepravkama i dogradnjom na 10 kuća dobijene 22 prostorije. U stambenom fondu popisano je 14 stanova sa 551 m2, od kod kojih je 9 iz prvog, 3 iz drugog i 2 iz trećeg perioda; 6 stanova je bilo sa ognjištem. Prema vrsti cy: 11 jednosobnih i garsonjera i 2 dvosobna; od njih se 1 koristi za odmor i rekreaciju.
Stanovništvo.
U selu žive:
-Jovićevići (12 d.),
-Ražnatovići (3) i:
-Pejovići (1).
Poslije 1945. godine iselila su se 42 lica, a povremeno dolazi oko 25. U Ameriku je na rad išlo 4 i y Carigrad 1 lice.
Vode.
Naselje se poglavito snabdijeva izvorskom vodom. Prvi izvor je Burga, koji se oduvijek koristio kao seoska voda; drugi je Mađeza u istovrsnoj svojini – nalazi se ka Jezeru, udaljen oko 0,5 km, i treći Zminac, zapadno od sela, udaljen oko 0,8 km; izvire ispod istoimene glavice, iznad ceste. On je kaptiran i proveden do Mihailovića (1971); sada je y 5 kuća uvedena voda, a ispred pet su napravljene česme. Ostali dijelovi naselja uzimaju vodu sa izvora Burge, koji izvire niže zaseoka Gagoša; od njega se formira potok, dug 2 km; uliva se u Skadarsko jezero. Pored ovih izvora, počev od 1964. god., izgrađene su uz kuće njihovih vlasnika i 4 bistijerne.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Električno osvjetljenje uvedeno je 1969. godine. Sada 5 domaćinstva imaju: 2 samo ognjište, 3 ognjište i šporet, 4 ognjište i električni šporet, 3 obični šporet, 13 frižider, 7 televizor, 8 radio–prijemnik, 15 tranzistor, 4 gramofon, 1 gusle, 5 crepulju i sač, 8 verige, 2 skrinje, 14 novije postelje, 5 kauče, 7 stolovače i dr.
Selo je u zadnjih nekoliko godina doživjelo znatne promjene. To se vidi i u izgledu kuća i y njihovoj unutrašnjoj opremi. Renovirane kuće sadrže znatne elemente gradske arhitekture; ukoliko su tzv. bivše „dvobojne“, onda su promjene nastale na planu uvećanja terasa, izrade njihovih ograda, proširenju prozora, funkcionalnijem rasporedu prostorija itd. Kod prizemnih su primjetni novi krovovi, malterisane i obojene fasade, ograde oko dvorišta i sl. I ovdje su, kao uglavnom i drugdje. Nosioci promjena „bivši“ mještani, koji stalno žive u gradovima. I pomoćni objekti trpe promjene, kako oni higijenske prirode,tako i stočni. Sitna stoka je svedena na minimum; drže se krave i njima se obezbjeđuje udobniji smještaj. Bivši obori, sada više objedinjeni sa dvorištima, su uredniji i čistiji. Imanja su najvećim dijelom raspoređena oko kuća. Obrađene parcele su pretežno pad povrćem, voćem, vinovom lozom i, tu i tamo, kukuruzom. Srednja udaljenost oranica, livada i vinograda je oko 0,6 km, a šuma i branjevina oko 2 km.
Okolne, dosta ogolićene strane brda svi koriste za zajedničku ispašu, iako se zna čija je koja parcela, odnosno, kako ih zovu, zabrani. Gora se, međutim, može brati samo u svome posjedu. Takav način ispaše zadržao se od starine (da im je, kako kažu – „lastak“), jer im je tako lakše čuvati stoku. Ovdje inače nema viša, zanovijeti i ruja, što je takođe uticalo na održavanje zajedničke ispaše.
Dujevljani su se znatno zanimali ribolovom i pčelarstvom; prvim zbog blizine Jezera, odnosno dobrih ribolovišta, a drugim zbog jake osunčanosti naselja i dobre paše.
Svoju planinu nijesu imali, već su sitnu stoku ljeti davali na čuvanje Njegušima i Kučima.
Dodajmo, najzad, da je struktura površina, koja inače dovoljno ukazuje na prirodne odlike određenoga područja u atarima Dujeve, Donjih Sela i susjednih Riječana (popisanih 1960. godine u jednu katastarsku opštinu) bila sljedeća. Od ukupno 402 hektara, 116 je bilo poljoprivrednih (78 obradivih, odnosno 68 oranica i bašti i 10 livada), 23 pašnjaka, 12 bara i trstike, 138 šume i 148 neplodnog zemljišta.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)