Poreklo stanovništva sela Bokovo, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Kolskim putem, dugim 5,5 km, Od Cetinja preko Crne grade, Zavale, Ogorelog ždrijela, Poljica i Brda bokovskog dolazi se u Bokovo. Nalazi se u izrazitoj kraškoj uvali između Dobrštika, Ćukovca i Gradišta. Naselje se u polukrugu pruža zapadnim obedom uvale – od Oraškog brijega preko Skale i Gojkove njive do ploče Maretića. Granična linija njegova atara počinje od Markovića osoja, na sjeverozapadu pa ka jugoistoku preko Debeljaka i pored Ćukovca izbija na Milošev krš, a zatim pravo na jug stazom za Ulice do na Ulićku skalu, odakle skreće na zapad i preko Zborišta, Pecilje i Dobrštika izlazi na Zavalu, te dalje stazom za Prašni do i pored Bokovskih poljica izbija na Markovića osoje.
Nalazi se na visini (crkva) od 540 m, a atar, čija je dužina (SZ–JI) 4,1 km i širina (S–J) 1,1 km zahvata 5,80 km2 površine.
Istorijat.
Pominje se u vrijeme zetskog vojvode Altomana 1435. godine. U turskim defterima iz 1521. i 1523. godine zavedeno je kao selo Riječka nahija, sa 15, odnosno 8 kuća. U kotorskim spomenicima pominje se tek 1597. godine. Prema Bolici naselje je 1614. imalo 20 kuća i 40 vojnika. Početkom 19. vijeka Dipre i Somijer navede da je imalo 23 domaćinstava i 48 vojnika. Jovićević 1906. i Erdeljanović 1910/11. godine navode podatak da je Bokovo imalo 51 d. Prema podacima iz 1925. godine u naselju je živjelo 61 d. sa 318 stanovnika. A zatim: 1948 (50 :221), 1953 (45 :214), 1961 (38 :154) i 1971 (27 :104). Od zadnjeg broja te godine y mjestu je od rođenja stanovalo 81, a ostali su bili doseljenici iz iste (10) i drugih opština Crne Gore (4) i izvan nje (3); od njih je 12 doseljeno prije 1941, a ostali poslije te godine. Dnevnih migranata je bilo 16. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (11 :5), sa 2 (5 :4), sa 3–5 (11 :12) i sa više od 5 (8 :6). Istovremeno je starosno–polna struktura bila: u prvoj grupi 37 :28 (ž. 22 : 11), u drugoj 76 : 49 (ž. 43 : 28) i u trećoj 41 : 27 (ž. 21 : 16).
Struktura stanovništva.
Obrazovna obilježja mještana su bila: bez škole 50:35 (ž. 45 : 28), sa četvorogodišnjom 78 :36 (ž. 37 : 19), sa osmogocišnjom 10 : 6, sa srednjom 2 :3 i kvalifikovanih radnika 2 :3, a nepismenih 41 :28 (ž. 40 :26), od kojih su stariji od 35 godina 40 : 27 (ž. 39 :25).
S druge strane, tada je posuedovna i dohodovna struktura domaćinstava bila: bez zemlje (6 :5), do 2 ha (32 :21), sa 2—5 (0 : 1) odnosno: poljoprivrednih 7 :3, mješovitih 25 :7 i nepoljoprivrednih 6 : 17.
U 1953. godini 64 aktivnih izdržavalo je 128 lica; u poljoprivredi 52 :48, a sa ličnim primanjima bilo je 22. Taj Odnos je u naredna dva popisa izgledao ovako: prvih 70 :32 i drugih 54:56 ; u poljoprivredi 35 :12 i 34 :47, a lica sa ličnim primanjima 20 : 16.
Tip sela.
Pored ostalog neki od ovih pokazatelja ukazuju na uticaj nedalekog Cetinja. Oni se očituju u pozitivnoj promjeni kvantitativnog odnosa aktivnih i izdržavanih i u relativnom porastu broja sa ličnim primanjima.
Iako su dva zaseoka sa po 1 kućom (Mašosko gumno i Kraljistan) izvjesno pedvojena od glavnine sela koja ima 44 kuće i vrlo je zbijena, Bokovo pripada zbijenom tipu naselja. Glavnina je smještena u uglu između Drenove glavice i Ćukovca. Položaj mu je prisojan, jer je okrenut prema istoku i jugu, zahvatajući strane i podnožje brda. Gornji dio sela je strmen i kuće su poređane jedna iznad druge. Među njima su samo 3 prizemne, a ostale na izbi ; sve su pod tiglom ; sa daščanim plafonom je 26, sa malterisanim 14 i bez njega 6. U međuratnom periodu prepravkom i dogradnjom na 3 kuće napravljene su 3 sobe, a u poratnom na 29 kuća 32 sobe, 28 kuhinja i 9 ostava. U stambenom fondu ovdje su 1971. popisana 24 stana sa 995 m2, od kojih su 9 iz prvog, 1 iz drugog, 9 iz trećeg i 5 iz četvrtog perioda. Sa otvorenim ognjištem bilo ih. je 8. Prema vrsti su: 22 jednosobna i garsonjere, 1 dvosobni i 1 posebna soba. Svi su bili nastanjeni. U glavnini sela zabilježili smo da ima 7 kuća izjedna bez posebnih prostorija, a sa sobom 37. Prije rata, međutim, bila je samo 1 kuća sa pregrađenom sobom i 2 sa prigrađenom (zvanom trijem), a sve ostale kuće bile su izjedna.
Stanovništvo.
U selu žive:
-Borozani (11),
-Mudreše (11),
-Lompari (1) i:
-Maretići (2).
Povremeno dolaze članovi 38 d. koja danas imaju oko 140 članova; najviše iz Cetinja, Titograda i Beograda. Poslije rata iselilo se 45 mještana (u Cetinje 25). U zadnjem ratu poginule su 32 osobe.
Poslije prvog svjetskog rata y Metohiju su se iselila 3 d., a poslije drugog u Vojvocinu 7. Ranije je na rad u Ameriku išlo 17 mještana. Dnevnih migranata 1971. je bilo 28.
Vode.
U Bokovu su od davnina postojale zajedničke vode. To su jedna živa, zvana Ploča, rađena 1935. godine (nalazi se y podnožju Ćukovca, 1 km Udaljena od sredine sela); druga je pri vrhu Ćukovca, zvana Pištalina. Dosta je nepristupačna, pa se sada gotovo i ne koristi. Ostale zajedničke vode cy: 4 ubla (2 u đeru i 2 u kamenu),7 i to: Gnjila, Pliješac, Lokva i Đurov uba. Isto tako, i 6 bistijerni: Blizurad, Crnijelj (za njih niko ne zna kad su kopane –– u đeru), Ozovik, Nova voda, Velja voda i Bistijerna. Privatnih bistijerni ima 22, od kojih je prije zadnjeg rata postojalo samo 6.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
I sada mještani sa zadovoljstvom ističu zajedničku solidarnost kojom se odlikuju u pogledu preduzimanja akcija za dobrobit sela. Oni su ovdje (u privatnoj kući) 1936. godine osnovali čitaonicu, dobavljajući knjige samodoprinosom. Radila je do 1940. godine. Dvije godine poslije čitaonice (takođe y privatnoj kući) organizovali su rad osnovne škole, a 1946. godine za nju izgradili novu zgradu. Takođe su 1951. godine izgradili omladinski dom. Sada, međutim, žele da ga oprave i namijene za prodavnicu. Put od Cetinja, uz učešće samodoprinosa, probili su 1968. godine. Ova kolektivna crta života ispoljavala se ranije i y svim drugim vidovima međusobnog ispomaganja. Prenaseljenost sela i relativno mala imovina, odranije je uspovila težnju za školovanjem djece.’
Od kada je 1960. g0dine uvedeno električno osvjetljenje, u selu je pribavljeno 7 električnih šporeta, 16 frižidera, 7 televizora, 24 radio–prijemnika (11 tranzistora i 7 gramofona), a od ostalih kućnih stvari ozdje imaju: samo ognjište 5 d., ognjište i običan šporet 12, crepulju i sač 19, verige 22, stolovače 12, skrinje 3, novije postelje 27, kauče 7, gusle 9 itd.
Bokovljani su se ranije gotovo podjednako bavili stočarstvom i zemljoradnjom. Njihova imanja, gora i ispaše, u poređenju sa mnogim drugim selima, nijesu mnogo udaljena. I stoka i frut se zbog dosta oštre klime i obilnih jesenjih i proljećnih padavina moraju smještati za duži dio godine. Otuda je, nasuprot izvjesne tjeskobe kuća i njihove pretežne dvospratne konstrukcije, bilo nužno napraviti poveći broj, makar i manjih, pomoćnih objekata. Sa njima je tjeskoba uvećana, prvenstveno na račun dvorišta. Između kuća su mnoge suhozidine, bilo pojate, ograde, živinarnici ili svinjarnici. Ranije ih je očigledno bilo više; danas, pak, renoviranjem kuća i većim uređivanjem dvorišta njihov broj se smanjuje. Uostalom i zato što je stoke neuporedivo manje nego ranije.
Grupisanost kuća uslovila je odsustvo neposredno bliskih okućnica. Razmještene u uvali poniže naselja, one su uglavnom dio drugih imanja, koja su ranije mnogo više imala karakter cjelina. Na njih ukazuju i toponimi, kao što su: Ratkove njive, Popove njive, Duge njive, Oranjive, Pokrće, Konopljište. Najbogatijim mještanima smatrali su se oni koji su imali 5—10 rala zemlje, 60—70 grla sitne stoke, 2 vola, 1—2 mazge, 2—3 krave, svinje. Sada takvih nema, a živi se neuporedivo bolje nego do 1945. godine. Bilo je prilično i nadničara; sada pak dnevni migranti rade y cetinjskoj industriji. Bokovo je, kao i druga okolna sela, snabdijevalo Cetinje drvetom za ogrev, mlijekom, mesom. Bokovljani su se, kao i Bjelošani, veoma bavili pečenjem kreča, najviše ga procajući na Cetinju. Sve te nekadašnje komplementarne funkcije okogradskih sela sada su poprimile nove forme. Veze sa gradom su danas stabilnije i perspektivnije; grad podstiče savremene aspiracije ka boljem standardu, otvarajući mu veće, realne mogućnosti.
Bokovljani su izjavljivali stoku na područje između Kosijera, Bokova i Donjeg kraja (Cetinja). Tu, na Poljicu bokovskom, Prašnom dolu, Kostovoj rupi, Ružinom dolu, Papalama, Vučjem Ždrijelu, Košaricama i drugim mjestima eteru se privatni posjedi sa ispašama, gorom ili obradivim zemljištem. Ukomunjene su samo manje površine oko pojedinih voda i stabala pod kojima je plandovala stoka. Znalo se, na primjer, ispod kojih stabala može plandovati stoka pojedinih bratstava. Kažu da je i sada tako.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)