Poreklo prezimena, selo Šebet (Gadžin Han)

30. novembar 2020.

komentara: 0

Poreklo stanovništva, selo Šebet, opština Gadžin Han – Nišavski okrug. Prema knjizi Marije Antić „Antropogeografska proučavanja naselja Zaplanja“ na osnovu ispitivanja tog područje od 2005. do 2010. godine, edicija Koreni – Službeni glasnik, Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj naselja, glavne geografske odlike.

Šebet je lociran u Gornjem Zaplanju. Nalazi se na zapadnim padinama Suve planine (1.810 m), y jugozapadnom podnožju njenog vrha Debelac (1.671 m) i izvorišnom delu Šebetske reke, desne pritoke Kutinske reke, 4,5 km istočno od regionalnog puta Nikola Tesla — Gadžin Han – Krastavče – Donji Dušnik – Ravna Dubrava. Udaljen je 23,5 km jugoistočno od Gadžinog Hana i 45,5 km jugoistočno od Niša. Prostire se u visinskom pojasu od 620 do 720 m.

Vode.

U ataru se nalaze izvori Dolina, Kladenac, Panjevlje itd., kao i dva, po predanju lekovita izvora (za očne bolesti i astmu) — Šavarište i Rupa.

Zemlje i šume.

Obradiva zemlja nalazi se na pogesima Gramađe, Podvarnica, Gnjila, Drum, Polje, Del, Gorušnjak, Rupa, Kiškino polje, Rosulja, Dolina i Dlaga njiva. Pašnjaci su na mestima Potok, Kalilo, Šavarište, Drenovik, Buka, Lazinje, Manastirište, Rudina, Bogovica, Bučje, Kolo, Meča rupa, Vrovi, Padina, Glibina, Šiljegarnik, Ržani i Debelaci.

Šuma je na potesima Trebežina bara, Šavarište, Zabel i dr., a seoska utrina na mestima Kosmati del, Ramnište, Prizidinik, Jazbine, Gložđe, Gabar i Laz. Meštani su ranije imali vinograde u dušničkom ataru.

Tip sela (Oblik i fizionomija).

Šebet je zbijenog tipa, nepravilnog okruglastog oblika. Sastoji se iz devet mahala — grupa srodničkih kuća: Nerdaci, Bandaci, Samardžije, Stojkovci, Stojaci, Pikljaci, Viljaci, Marinci i Šuljanci, od kojih je poslednja raseljena u savremenom periodu.

Starine u selu.

Smatra se da je današnje selo formirano na mestu rimske naseobine (lokalitetima Selište, Panjevi, Ostri kamen i dr.). Antičke starosti su i ostaci (zidine, opeka itd.) osmatračnica lociranih na vrhovima Semerovo kolo i Tremče.

Na Manastirištu se nalaze ostaci pravoslavnog hrama (potporni zid, kameni kolos i sl.), najverovatnije vizantijske starosti, koji je davno porušen u bujici. Iz perioda turske vladavine, kada je poslednji gospodar sela, po sećanju najstarijih meštana, bio Jusuf–beg, datira lokalitet Kasina zgrada (bez vidljivih tragova), gde je prikupljan desetak.

Poreklo stanovništva.

U Šebetu danas žive pripadnici osam familija, koje sebe smatraju starincima i ne pamte svoje migraciono poreklo.

To su:

-Stojkovci (4 kuće, slave Sv. Jovana),

-Samardžije (5 kuća, slave Sv. Nikolu),

-Bandaci (6 kuća, slave Sv. Đorđa),

-Pikljaci (3 kuće, slave Sv. Nikolu),

-Nerkaci (10 kuća, slave Sv. Nikolu),

-Stojaci (4 kuće, slave Sv. Nikolu),

-Viljaci (3 kuće, slave Sv. Jovana) i:

-Marinci (1 kuća, slavi Sv. Jovana).

Familija:

-Šuljanci (slave Sv. Nikolu) je u savremenom periodu iseljena.

Seoska slava – „litije“, je Sv. Jeremija. U središnjem delu naselja nalazi se drveni krst (obnovljen početkom HH! veka), a zapisna drva su osušena i isečena.

Novija iseljavanja stanovništva.

U savremenom periodu iseljene su, većinom u Niš i prigradska naselja (4 kuće odseljene su, u vreme „kolonizacije“ Vojvodine, u Vršac i Odžake), i „ugašene“ (smrću domaćina) 44 kuće: 9 kuća familije:

-Stojaci, 7 kuća familije:

-Šuljanci, 6 kuća familije:

-Bandaci, 5 kuća familije:

-Stojkovci, 4 kuće familije:

-Pikljaci i po 3 kuće familija:

-Samardžije, Marinci i Nerkaci.

Funkcije u selu.

Šebet je stočarsko selo. Ratarstvo je zadovoljavalo samo potrebe ruralnih domaćinstava, što je često bilo nedovoljno. Iz tog razloga meštani su odlazili u pečalbu u Šumadiju, gde su se bavili ciglarskim i creparskim zanatom, a posle Drugog svetskog rata berbom kukuruza u Vojvodini.

Na bazi zastupljenosti osnovnih funkcija pripada primarnim seoskim naseljima.

Četvororazredna škola je prestala sa radom zbog manjka učenika, a danas u selu radi samo jedna prodavnica.

Uređenje naselja.

Meštani su se ranije snabdevali vodom iz bunara i sa javnih česmi (kaptiani izvori Dolina i Kladenac), na kojima su bila postavljena korita za napajanje stoke (u tu svrhu korišćena je i česma na Širokoj padini). Uz to, za vodosnabdevanje i napajanje stoke korišćene su i provalije – Savina, Pikljaška i Krstata, u kojima se sneg zadržavao preko cele godine, a led se prodavao u Niškoj Banji i okolnim selima. Godine 1984. kaptiranjem izvora na mestu Manastirište – Panjevlje počeo je sa radom seoski vodovod.

Selo je elektrificirano 1970, asfaltni put dobija početkom 80–ih godina XX veka, a telefonske veze 2000. godine.

IZVOR: Prema knjizi Marije Antić „Antropogeografska proučavanja naselja Zaplanja“ na osnovu ispitivanja tog područje od 2005. do 2010. godine, edicija Koreni – Službeni glasnik, Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.