Poreklo stanovništva, selo Koprovnica (po knjizi Koprivnica), opština Gadžin Han – Nišavski okrug. Prema knjizi Marije Antić „Antropogeografska proučavanja naselja Zaplanja“ na osnovu ispitivanja tog područje od 2005. do 2010. godine, edicija Koreni – Službeni glasnik, Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj naselja i glavne geografske odlike.
Koprivnica je locirana u Gornjem Zaplanju. Smeštena je na zapadnim padinama Suve planine (1.810 t), u istočnom podnožju Mosora (984 m), istočno od regionalnog puta Nikola Tesla – Gadžin Han – Ravna Dubrava. Udaljena je 3 km istočno od Gadžinog Hana i 25 km jugoistočno od Niša. Glavni deo naselja se prostire u visinskoj zoni od 480 do 540 m, a zaselak Štrkovica na visini od 380 do 420 m.
Vode.
U ataru Koprivnice se nalazi više izvora: Grnopotok, Nakovac, Petrovac, Rakitovac, Stublina, Todorovac, Zavoj, Trnopadina i dr. U Štrkovičkom delu postoji izvor koji, po predanju, leči očne bolesti.
Manje pećine se nalaze na potesima Komin, Babina guzica, Crvena stena (sa izvorom koji je u letnjem delu godine korišćen za napajanje stoke) i Pčelni kamen, koja je nastanjena divljim pčelama. U Jablanskoj dolini postoje brojne škrape.
Zemlje i šume.
Obradiva zemlja se nalazi na mestima Kutina, Del, Skačivoda, Bojna provalija, Gumnište, Crvena bara, Todorovac, Čuka, Zavoj , Krajište, Nakovac, Stanje, Rajac, Štrkovica, Debeli del, Bujačica, Selište i dr.
Seoska utrina, koja je bila pod pašnjacima, a danas je zarasla u grabovu šumu, je na mestima Krajište, Gabar, Igrište, Izvor i Bučje. U turskom periodu je znatan deo atara bio pod vinogradima.
Tip sela (Oblik i fizionomija).
Koprivnica je osnovana kao seosko naselje zbijenog tipa. Glavni deo naselja, nepravilnog elipsoidnog oblika izduženog u pravcu jugozapad—severoistok, sastavljen je od grupa rodovskih kuća. Po raspadu porodičnih zadruga, preseljavanjem domaćinstava na svoja imanja, formiran je zaselak Štrkovica, 2 km severozapadno od glavnog dela naselja. Početkom XXI veka u njemu su ugašene poslednje kuće.
Starine u selu.
U ataru Koprivnice, na Mosoru, Kanic je evidentirao veliko utvrđenje (kastel). Datira iz rimskog perioda, a najverovatnije je bilo u funkciji i tokom srednjeg veka. Njegovi tragovi su još uvek vidljivi na terenu. Ovde je pronađen i žrtvenik posvećen Jupiteru (0,5h0,4h0,3 m) koji se čuva u Narodnom muzeju u Nišu.
Pored seoskog groblja postoje dva crkvišta, koja su meštani ranije posećivali na Đurđevdan. U blizini se nalazi i staro groblje, na kome su mestimično očuvani kameni spomenici. Veruje se da datira iz turskog perioda, ali u narodnom sećanju nije očuvano sećanje na stanovništvo koje je tu sahranjeno.
Na mestu Bunari, koje meštani vezuju za sukobe Turaka i hajduka, postoje tragovi neke građevine (opeka, cigla i sl.) nepoznate starosti. Verovatnoje na tom nepristupačnom mestu u tursko vreme postojao zbeg. U narodu se održalo živo sećanje na velike zbegove stanovništva tokom Milojine i Srndakove bune.
Poreklo stanovništva.
Većina seoskih familija se smatra starosedeocima. U narodnom sećanju je jedino očuvano da je familija Tabašarovi poreklom iz Drainca (Svrljig), a Đekina i Kavkina iz Tetova ili Kumanova (doseljene u tursko vreme).
U selu danas žive sledeće familije:
-Kurejina (2 kuće, slave CV. Ranđela),
-Belanova (3 kuće, slave Sv. Nikolu),
-Baljazarova (2 kuće, slave Cv. Nikolu),
-Đekina (3 kuće, slave Sv. Nikolu i Sv. Luku),
-Miladinova (2 kuće, slave Sv. Ranđela),
-Cacina (2 kuće, slave Sv. Ranđela),
-Parcina (5 kuća, slave Cv. Ranđela i Sv. Luku),
-Tabašarovi (3 kuće, slave Sv. Ranđela),
-Kaftina (4 kuće, slave Sv. Nikolu),
-Tulina (2 kuće, slave Cv. Ranđela),
-Krželjina (1 kuća, slave Sv. Ranđela),
-Gacina (1 kuća, slave Sv. Ranđela),
-Zukina (1 kuća, slave Sv. Đorđa),
-Lenina (1 kuća, slave Sv. Ranđela),
-Davinjini (1 kuća, slave Sv. Ranđela),
-Puzina (1 kuća, slave Sv. Đorđa),
-Milijina (1 kuća, slave Sv. Ranđela),
-Ćućurova (1 kuća, slave Sv. Ranđela),
-Terkina (1 kuća, slave Cv. Ranđela),
-Palavardina (1 kuća) i:
-Pundžina (1 kuća).
Pre Drugog svetskog rata iseljena je Ćuganjska familija (poreklom iz Vranja), a u savremenom periodu familije:
-Milenkova, Ristenkina, Zlatanova, Pešulina, Totina, Pešina, Čubrina, Penjini, Stankovi, Zubanovi, Mušini, Vertini i Milenkovska.
Seoska slava – „litije“, je Đurđevdan, a sabor se održavao na Cv. Petku Trnovicu.
U selu postoji drveni krst i tri zapisa – „mira“.
Novija iseljavanja stanovništva.
Posle Drugog svetskog rata iseljena su (najvećim delom u Gadžin Han, Niš i prigradska naselja — Brzi Brod, Nikola Tesla i dr.) i „ugašena“ (smrću domaćina) 132 domaćinstva: 11 kuća familije:
-Stankovi, 10 kuća:
-Milenkovske familije, 9 kuća familije:
-Zukini, po 8 kuća familija:
-Parcini i Cacini, po 7 kuća familija:
-Krželjini i Lenini, po 6 kuća familija:
-Đekini i Penjini, po 5 kuća familija:
-Tabašarovi, Puzini, Totini i Kaftini, po 4 kuće familija:
-Belanovi, Pešulini i Davinjini, 3 kuće familije:
-Palavardini, po 2 kuće familija:
-Kurejina, Miladinova, Ćućurova, Milenkova, Pešina, Zubanova, Vertina i Baljazarova i po 1 kuća familija:
-Tulini, Gacini, Milijini, Terkini, Pundžini, Ristenkini, Zlatanovi, Čubrini i Mušini.
Funkcije u selu.
Koprivnicaje tradicionalno stočarsko naselje. Tržišni značaj imale su mlečne prerađevine koje su plasirane na pijacama u Nišu, Niškoj Banji i Gadžinom Hanu. U tursko vreme veći značaj je imalo vinogradarstvo. U koprivničkom ataru su imali vinograde i žitelji ćelija, Kaletinca, Ovsinjinca, Šebeta, Velikog Vrtopa, Gornjeg i Donjeg Dušnika. U vinogradima su građeni podrumi, gde se pravilo i čuvalo vino i rakija, a put između navedenih sela je u to vreme bio poznat kao „vinarski put“.
Od XVII veka do 80-ih godina HH veka bila je razvijena zanatska funkcija. Koprivnica je bila poznata po mutavdžijskom zanatu. Posle Drugog svetskog rata postojale su 22 mutavdžijske radnje, a na početku XXI veka je radio samo jedan mutavdžija, poslednji u Zaplanju. Na bazi zastupljenosti osnovnih funkcija Koprivnica pripada primarnim seoskim naseljima.
Četvororazredna škola, osnovana 1931, prestalaje sa radom 80-ih godina HH veka. Od 2004. godine ne radi i zadružna prodavnica.
Uređenje naselja.
Meštani su se ranije snabdevali vodom sa javne česme, izgrađene 1948, i iz kopanih bunara od 50-ih godina HH veka. Vodosnabdevanje je danas kolektivno — preko seoskog vodovoda (izgrađen 1965) za čije potrebe je kaptiran izvor Grnopotok.
Selo je elektrificirano početkom 60-ih godina HH veka, a put ka Gadžinom Hanu je asfaltiran 1987. godine.
IZVOR: Prema knjizi Marije Antić „Antropogeografska proučavanja naselja Zaplanja“ na osnovu ispitivanja tog područje od 2005. do 2010. godine, edicija Koreni – Službeni glasnik, Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)