Poreklo prezimena, selo Jelašnica (Niška Banja)

4. novembar 2020.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Jelašnica, Gradska opština Niška Banja, Grad Niš – Nišavski okrug. Prema knjizi Marije Antić „Antropogeografska proučavanja naselja Sićevačke klisure“ na osnovu proučavanja tog područje 2001. i 2002. godine, edicija Koreni – Službeni glasnik, Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Jelašnica se nalazi na dolinskim stranama Jelašničke reke (Studene), leve pritoke Nišave, u donjem delu toka nakon njenog izlaska iz Jelašničke klisure, između visoravni Ploča (590 m), na istoku, i Koritnika, početnog ogranaka Suve planine (1.810 m), na zapadu, 2,5 km južno od železničke pruge i magistralnog puta Niš—Dimitrovgrad. Locirana je 6 km istočno od Niške Banje (opštinski centar) i 15 km istočno od Niša. Fizionomski se razvija u visinskom pojasu od 230 m (Hanovi) do 440 m (Gornja mala). U južnom delu atara nalazi se deo Jelašničke klisure (L = 2 km), y narodu zvane Ždrelo. Bogata je kraškim oblicima reljefa – preko 500 kaverni, 10-ak potkapina (Kapičak, Trogornica i dr.) i više pećina, među kojima su najznačajnije Latinska crkva ili Sv. Arhanđel, Tamna noć, Mečkona ili Kostina rupa, Đulavka, Komin dupka i krivnica (smatra se da je u prošlosti cela klisura predstavljala jedinstvenu razgranatu pećinu kojom je proticala Jelašnička reka). Lepotom se ističu prozorci, denudacioni zupci  i vodopad Ripaljka (pored istoimene pećine), kod ušća Popovog dola.

Vode.

U ataru Jelašnice se nalaze izvori Trstenik (1 i 2), Markov kladenac i Ibrovac. Na levoj dolinskoj strani Nišave je bušotina lekovite vode Orašje, koja leči kožne bolesti i probleme sa varenjem. Koriste je žitelji Jelašnice, okolnih sela i krajeva, kao i, u manjem obimu, meštani Pirota, Paraćina, Novog Sada i dr.

Zemlje i šume.

Obradive površine se nalaze na mestima Drenje, Nišava, Popovac i Mali Veternik. Šume i pašnjaci su na mestima Osoj, Milov del i Štrapina, a utrine na mestima Sedline, Sutarčev vrh, Rudina i Kobilica (manja površina).

Tip sela (Oblik i fizionomija).

Jelašnica je nepravilnog mnogougaonog oblika sa fizionomskim izraštajima duž puteva ka Čukljeniku (kraći, kajugoistoku) i Proseku (duži, ka severozapadu). Pripada seoskim naseljima zbijenog tipa, Prostorno povezuje devet fizionomskih celina – „mala“: šest starijih: Gornju malu, Kobilicu, Sredselo, Drčinu malu, Reku i Donju malu, i tri novoformirane: Rudničku koloniju, Ispod kolonije i Hanove (Albatnicu).

Vikend naselje Vlaška šuma se procesom preobražaja privremene u stalnu naseljenost vikend kuća i intenzivnom izgradnjom kuća seoskih domaćinstava iz Jelašnice i okolnih sela (najvećim delom iz Kunovice) u savremenom periodu sve više transformiše u naseobinski deo Jelašnice, sa kojom je fizionomski spojeno.

Starine u selu.

Tragovi praistorijske naseljenosti evidentirani su u potkapini kod Carevog korita („kremeni sa kostima umus i canis 5re1aei5“)– nesigurna paleolitska nalazišta Srbije, kao i na lokalitetima Crkvina (mlađa neolitska kultura i Dživdžanski vir (izlomljena keramika i životinjske kosti neolitske starosti.

Materijalni tragovi iz rimskog i vizantijskog doba, koje je evidentirao Adam Oršić Slavetić: Kulina I – pozno rimsko (ili vizantijsko) utvrđenje, Kulina P – temelji i ostaci zidova nekoliko poznorimskih (ili vizantijskih) zgrada, Groblje — nekoliko kostura ispod kamenih ploča, Građenica – rimsko–vizantijsko utvrđenje, pećina Velika crkvica — temelji zgrade, istesane rupe za tavanice, rimska i vizantijska keramika, Mala crkvica – tesane rupe za tavanice, pećina Ripaljka — rimske i vizantijske hrbine, Carevo korito — rimsko–vizantijski grob, Rovin kamen – ranohrišćanska crkva na potesu Leštak, i Spomenik – odlomci rimskih cigli i sudova, najvećim delom su uništeni u savremenom periodu.

Po predanju, na platou ispod Zdravačkog kamena nalazila se rimska kovnica oružja i novca (najverovatnije je reč o municipalnom rudniku bakra). Danas su očuvani tragovi na lokalitetu Velika crkvica, koje meštani smatraju crkvištem Sv. Arhanđela, na potesu Leštak, žiteljima poznati kao crkvište Sv. Ilije, iznad kojih su ostaci, po predanju, crkvi Sv. Jovana i Sv. Petke, zatim Carina, gde je, po predanju, postojala rimska crkva koju je posećivao car Konstantin, Sedline – crkvište Sv. Jovana Krstitelja, Carevo korito – korito uklesano u steni (po predanju, ovo mesto je posećivao neki „car“ i ostaci na platou ispod Zdravačkog kamena.

Poreklo stanovništva.

Starinačkim familijama smatraju se one čijeje poreklo nepoznato (ne pamte da im je neko od predaka doseljen – „žive u selu od davnina“) i one koje znaju svoje poreklo, ali ne i vreme doseljavanja. Starosedelačke familije su:

-Kedanovi (Kitići, Pešići i Nikolići, 9 kuća; slave Sv. Luku);

-Bucini (Mitrovići, Veličkovići i Cvetkovići, 4 kuće; slave Sv. Nikolu);

-Buljini (Ilići, 1 kuća; slavi Sv. Ranđela), njihovi podelci:

-Džogini (Cvetanovići, 4 kuće; slave Sv. Nikolu),

-Damnjanovi (Damnjanovići, 1 kuća; slavi Sv. JoVana),

-Mikinci (Krstići, Damnjanovići, Stojanovići i Ognjanovići, 7 kuća; slave Sv. Nikolu),

-Tvorci (Anđelkovići, 1 kuća; slavi Sv. Nikolu) i:

-Urošovi (Milevi i Nikolići, 3 kuće; slave Sv. Jovana i Sv. Ranđela), koji su se izdvojili početkom HH veka, kada se u Džogine prizetio Uroš Ilić iz Prve Kutine; iz roda:

-Balkandžije (njihovih domova nema više u Jelašnici) razvili su se:

-Žikinci (Stojanovići, Arsići, Aleksići, Blagojevići i Jocići, 7 kuća; slave Sv. Nikolu) i:

-Cvetkovci (Savići, 7 kuća; slave Sv. Nikolu) sa svojim podelcima:

-Jerče (Savići, 1 kuća; slavi Sv. Nikolu);

-Stambolijci (Stevanovići i Lilići, 4 kuće; slave Vavedenje Presvete Bogorodice), njihovi podelci:

-Ljotini (Golubovići, 2 kuće; slave Vavedenje Presvete Bogorodice),

-Drajini (Stevanovići, 1 kuća; slavi Vavedenje Sv. Bogorodice),

-Doksini (Kitići, 1 kuća; slave Sv. Đorđa),

-Gudžini (Kitići i Mišići, 2 kuće; slave Vavednje Sv. Bogorodice) i:

-Bivolci (Milosavljevići i Đorđevići, 3 kuće; slave Vavedenje Sv. Bogorodice);

-Gulkini (Anđelkovići, 2 kuće; slave Vavedenje Sv. Bogorodice) i njihovi podelci:

-Kaćkini (Živkovići, 6 kuća; slave Vavedenje Sv. Bogorodice); iz roda:

-Slavujevci razvili su se:

-Bidžonjini (Đorđevići i Stojanovići, 5 kuća; slave Sv. Nikolu) i:

-Đorđinci ili Zojkini (Radosavljevići i Đorđevići, 7 kuća; slave Sv. Nikolu) sa svojim podelcima:

-Jovanovi (Milosavljevići, 1 kuća; slavi Sv. Nikolu);

-Mudurci (Mladenovići i Cvetanovići, 2 kuće; slave Sv. Jovana), njihovi podelci:

-Uškini (Tasići, 2 kuće; slave Sv. Jovana) i:

-Dilini (Tasići, 2 kuće; slave Sv. Jovana);

-Deda-Jankovci (Stevanovići i Mladenovići, 4 kuće; slave Sv. Nikolu) i:

-Lisičkini (Stevanovići i Nikolići, 3 kuće; slave Sv. Nikolu) su se razvili iz roda:

-Kukmanovci; zatim:

-Rančini (Stojanovići, Jankovići i Vučkovići, 7 kuća; slave Sv. Nikolu), njihovi podelci:

-Sojkini (Stojanovići i Milovanovići, 4 kuće; slave Sv. Nikolu),

-Kapetanaci (Tasići, 3 kuće; slave Sv. Nikolu) i:

-Manjčini (Lilići, 2 kuće; slave Sv. Nikolu);

-Mijajlovci (Veličkovići, Kitanovići, Živkovići, Stojiljkovići, Jovanovići, Cvetanovići, Lazarevići i Damnjanovići, 11 kuća; slave CB. Jovana);

-Drandini (Stankovići, 3 kuće; slave Sv. Đorđa) i njihovi podelci:

-Cepini (Stojanovići, 2 kuće; slave Sv. Đođa);

-Štoćkini (Cvetanovići, 1 kuća; slavi Sv. Nikolu);

-Dživdžanci (Milići, 1 kuća; slave Vavedenje Sv. Bogorodice) , njihovi podelci:

-Ljutini (Stankovići, 3 kuće; slave Vavedenje Sv. Bogorodice) i:

-Mičkovi (Stojančići, 1 kuća; slavi Vavedenje Sv. Bogorodice);

-Pardalovi (Kostići i Pešići, 3 kuće; slave Sv. Ranđela);

-Bakalci (Kitanovići, Kostići i Mladenovići, 5 kuća; slave Sv. Jovana);

-Backovi (Milojkovići, 2 kuće; slave Sv. Nikolu);

-Gičanjini (Mišići, Krstići i Jovančići, 3 kuće; slave Cv. arh. Mihaila);

-Čalakovi (Đorđevići, 10 kuća; slave Cv. Nikolu);

-Čupini (Čupići, Todorovići i Rančevi, 6 kuća; slave CB. Nikolu);

-Kopilašovi (Stankovići, 1 kuća; slavi Sv. Nikolu);

-Čipljini (Cvetanovići, 1 kuća; slavi Sv. Lazara);

-Kukuregovi (Mladenovići, 1 kuća; slavi Sv. Đorđa Alimpija);

-Pejčini (Ratkovići i Milosavljevići, 7 kuća; slave Sv. Nikolu);

-Šošini (Markovići, 4 kuće; slave Sv. Nikolu);

-Vackini (Stankovići i Kitići, 2 kuće; slave Sv. Jovana) i njihovi podelci:

-Patropanci (Kitići, 2 kuće; slave Sv. Jovana);

-Ilinci (Stojanovići, 1 kuća; slavi Sv. Jovana);

-Šanini (Stojanovići, 1 kuća; slavi Sv. Nikolu),

-Culkini (Aleksići, 1 kuća; slavi Vavedenje Presvete Bogorodice);

-Grbini ili Mičkovi (Nikolići, 3 kuće; slave Sv. Jovana);

-Bišljini (Grozdanovići, 1 kuća; slavi Sv. Đorđa);

-Mladenovići (Mladenovići, 1 kuća; slavi Sv. Ranđela);

-Zlatičini (Stanojevići, 1 kuća; slavi Sv. Jovana);

-Milojkovi (Đorđevići, 1 kuća; slavi Sv. Nikolu);

-Đočini (Tasići, 2 kuće; slave Sv. Jovana);

-Rogini (Kitići, 1 kuća; slave Sv. Luku),

-Gičkini (Kitići, 1 kuća);

-Domaćinovi (Jovančići, 2 kuće; slave Sv. Nikolu);

-Mečkini (Cvetkovići, 2 kuće; slave Sv. Nikolu);

-Pulajkini (Mladenovići, 1 kuća; slavi Sv. Nikolu);

-Gronjkini (Stojanovići, 1 kuća; slave Sv. Ranđela);

-Milkanini (Stevanovići, 2 kuće; slave Sv. Đorđa);

-Redžini (Stevanovići i Ilići, 3 kuće; slave Vavedenje Presvete Bogorodice i Sv. Jovana);

-Pundini (Petrovići, 1 kuća);

-Prdokanjci (Pešići, 1 kuća; slave Sv. Ranđela);

-Lukini (Cvetkovići, 1 kuća; slavi Sv. Nikolu);

-Rakići (Nikolići, 2 kuće; slave Sv. Nikolu);

-Pržljaci (Veličkovići, 1 kuća; slavi Sv. Jovana);

-Dživdžanci (Milići, 1 kuća; slavi Vavedenje Presvete Bogorodice); poreklom iz belopalanačke Tamnjanice (razvili se iz jedne porodice) su:

-Drčini (Krstići, Živkovići, Ranđelovići, Mladenovići i Stojanovići, 10 kuća; slave Sv. Đorđa),

-Bogdanovci (Bogdanovići, Petrovići, Markovići i Đorđevići, 5 kuća; slave Cv. Đorđa),

-Mrckini (Grozdanovići, 1 kuća; slave Sv. Đorđa) i:

-Ranđelovci (Grozdanovići, Milenkovići, Tasići i Nikolići, 5 kuća; slave Sv. Đorđa) sa podelcima:

-Veslijini (Milenkovići i Đorđevići, 2 kuće; slave Sv. Đorđa); poreklom iz Bugarske su:

-Blagojčkini (Tasići i Stojanovi, 6 kuća; slave Sv. Jovana); iz Makedonije (okolina Debra):

-Rekalci (Miloševići, Jankovići i Mišići, 9 kuća; slave Vavedenje Presvete Bogorodice) i njihovi podelci:

-Čičkini (Veličkovići i Jovanovići, 5 kuća; slave Vavedenje Sv. Bogorodice); iz belopalanačke Vete:

-Zajci (Mladenovići, Milenovići, Stojanovići i Dimitrijevići, 17 kuća; slave Sv. Đorđa),

-Bosini (Mitići, 2 kuće; slave Sv. Jovana) i:

-Karakačkini (Cvetanovići, 2 kuće; slave Sv. Ranđela); iz Bancareva:

-Sugarci (Jovanovići i Đorđevići, 3 kuće; slave Sv. Nikolu); iz Crne Gore:

-Kurtaci (Miloševići, 1 kuća; slavi Sv. Jovana), njihovi podelci:

-Banzini (Radosavljevići, 3 kuće; slave Sv. Jovana) i:

-Džajkini (Nikolići, 1 kuća; slavi Sv. Jovana), i:

-Pešini (Pešići, 3 kuće; slave Vavedenje Presvete Bogorodice).

U Jelašnici žive i dve starinačke familije Roma:

-Askovići (8 kuća) i:

-Mustafići (6 kuća).

Ostali podaci o selu.

Seoska slava – „litije“ je Sv. Jeremija, koji se organizuje kod seoskog kamenog krsta, a praznuje se i Sv. Trifun, vinogradarska slava.

Nakon oslobođenja od Turaka (1878) intenzivira se doseljavanje stanovništva u Jelašnicu, koje je najmasovnije u periodu između dva svetska rata, kada se stanovništvo zapošljava u jelašničkom rudniku, kao i nakon Drugog svetskog rata, kada je intenzivirano doseljavanje žitelja iz okolnih, pasivnijih seoskih naselja (Kunovica, Banacarevo, Gornja i Donja Studena i dr.) i krajeva (Zaplanje, Lužnic, Crna Trava i dr.). Prema rezultatima terenskih istraživanja, 2002. godine je u Jelašnici bilo 133 doseljeničkih domaćinstava (467 stanovnika).

Novija iseljavanja stanovništva

Značajnije iseljavanje stanovništva u savremenom periodu zabeleženo je nakon zatvaranja rudnika mrkog uglja 1967. godine. U to vreme se odselio veliki broj domaćinstava koja su se od 1929, kada je otvoren rudnik, doseljavala u Jelašnicu radi zaposlenja. Ovo je bio jedan od važnih razloga koji je uticao na smanjenje ukupne populacije sela za 21% od 60-ih do početka 70-ih godina HH veka. U novije vreme prisutno je iseljavanje meštana uglavnom u Niš i druge veće urbane centre. Prema popisu stanovništva i stanova 2011. godine, u Jelašnici je bila 21 napuštena (nenastanjena) stambena jedinica.

Funkcije naselja – privredne aktivnosti.

Jelašnica je ratarsko i vinogradarsko seosko naselje. Na osnovu razvijenosti osnovnih funkcija pripada funkcionalnoj kategoriji centra zajednica seoskih naselja. Od osnovnih funkcija zastupljene su: osmorazredna Osnovna škola „Đura Jakšić“, mesna kancelarija (za naselja Jelašnicu, Prosek, Manastir, Kunovicu i Bancarevo), sedište rejona „Jelašnica“ za 11 sela (Jelašnica, Prosek, Manastir, Kunovica, Ostrovica, Ravni Do, Sićevo, Bancarevo, Čukljenik, Gornja i Donja Studena), zdravstvena stanica, veterinarska stanica, pošta, Zemljoradničko-vinogradarska zadruga, prodavnice zadruge i „Agroprometa“ iz Niša, privatna trgovinska preduzeća i radnje („Nemetali“ – prodaja elektro i vodovodnog materijala, četiri dragstora, tri trafike, diskont i dr.), živinarska farma, radnja za otkup kože „Đorić-prom“, strugara, metalostrugara, pekara, bravarska, kamenorezačka, plastikarska i radnja pogrebne opreme, zanatska radionica za obradu aluminijuma, radnja za proizvodnju kartonaže „Sirius“, šest autolimarskih i tri automehaničarske radionice, 12 autoprevoznika, radionica za proizvodnju bižuterije, tri kafane, sportski bife, dva kafića, pijaca (prvenstveno stočna, zatim zelena, a u novije vreme i „buvlja“), tri autobuske stanice i dr.

Uređenje naselja.

Za potrebe vodosnabdevanja najpre su izgrađene četiri česme: Ciganska česma i česme u Gornjoj mali, Sredselu i kod škole. Značajem se ističe Kraljeva česma (desna obala Jelašničke reke), koju je izgradio kralj Milan krajem H1H veka. Autentična česma je uništena 1985–1990, a potom je podignuta današnja (nizvodno postoje još dve česme koje se napajaju iz istog izvorišta). Žitelji Gornje male i Sredsela se snabdevaju vodom preko seoskog vodovoda (kaptirani izvori Trstenik 1 i 2), a ostali deo sela je od 1966/67. godine priključen na gradski vodovod Niša (krak od Studenskih vrela kaptiranih 1959–1961). Početna elektrifikacija izvršena je 1939, posle priključenja jelašničkog rudnika na Hidroelektranu „Sićevo“, a savremena posle Drugog svetskog rata. Telefonske veze selo dobija 1988. godine.

IZVOR: Prema knjizi Marije Antić „Antropogeografska proučavanja naselja Sićevačke klisure“ na osnovu proučavanja tog područje 2001. i 2002. godine, edicija Koreni – Službeni glasnik, Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.