Poreklo košarkaša Dejana Tomaševića

17. jul 2020.

komentara: 0

Rođen: U Beogradu 6. maja 1973. godine

Roditelji: Otac Dragomir, rođen 29. avgusta 1940. u selu Ločevci (Gornji Milanovac), po zanimanju mašinski tehničar, radio u Tehnoprometu. Majka Branka (dev. Pavlović) rođena 27. novembra 1949. u selu Vrnčani (Gornji Milanovac), knjigovođa, radila u Pošti i Telekomu.

Krsna slava: Sveti Stefan (Tomaševići), Sv. Luka (Pavlovići)

Poreklopo ocu: Tomaševići su u selo Ločevci došli 1790. godine iz dragačevskog sela (Gornja) Kravarica u opštini Lučani. Pretpostavlja se da su se u Dragačevo doselili iz Foče, sredinom 18. veka. U Gornjim Kravaricama su Tomaševićima srodni Vilotijevići, Gatalovići i Ilići. Od Vilotijevića su Tomaševići i Perovići. Njihov predak Vilotije je imao tri sina: Pera, Luku i Tomaša. Luka je otišao najverovatnije za Beograd, a od Pera i Tomaša su Perovići i Tomaševići.

Moj deda se zvao Miodrag, a baba Ljubica (dev. Filipović), bili su zemljoradnici. Pored mog oca imali su još četiri sina – Miletu, Milana, Nebojšu i Radoša. Nisu imali ćerki.

Poreklo po majci: Pavlovići iz Vrnčana su poreklom iz Crne Gore, najverovatnije iz nikšićkog kraja.

Moj deda se zvao Danilo, a baba Ljubica (dev. Jovović). Majka ima i brata Miletu. Deda i ujak su bili poznati kao zidari, podigli su mnogo kuća u gornjo-milanovačkom kraju.

Ratnici: U Prvom srpskom ustanku učestvovao je predak Tomaševića Petar, koji se i doselio iz Kravarica u Ločevce. Čučundeda po majci Svetozar Pavlović bio je učesnik proboja Solunskog fronta. Poginuo je i sahranjen je na Zejtinliku pod rednim brojem 778 i njegov grob uvek obilazim kad sam u Solunu. Deda Miodrag Tomašević proveo je Drugi svetski rat u zarobljeništvu u Poljskoj i Nemačkoj.

Detinjstvo: Svaki letnji i zimski raspust sam provodio na selu, a na selo smo išli i gotovo svakog vikenda. Prve dve godine me odgajila moja baka Ljubica, pa sam se više osećao kao član porodice na selu. Sa deset godina sam samostalno vozio traktor i obavljao sve seoske poslove, a išao sam sa dedom i ujakom i na zidarske poslove. Iz beogradskih dana pamtim nestašluke u bloku 70 gde smo živeli pre prelaska na Banovo Brdo. To je kraj gde je danas kineski tržni centar. Oko zgrada je bio pesak gde smo organizovali trke biciklima. Jednom prilikom sam pao, a umesto mene je nastavio da vozi moj brat Darko. Ja sam otrčao do našeg stana na četvrtom spratu gde me je otac previo, a ja sam se vratio u trku, nastavio vožnju i na kraju pobedio.

Osobine: Od oca sam nasledio stas, iako on nije toliko visok, ali je i danas prav. Mada, i majka je krupna žena, čak je bila viša od svojih roditelja. Moj dve godine mlađi brat Darko je normalne visine. Žao mi je što nisam nasledio i očev glas. Bio je vrhunski pevač, u rangu Cuneta. Postoje sačuvani i snimci. Obišao je čitav svet pevajući prilikom nastupa naših kulturno-umetničkih društava. Pevao je na otvaranju Laste, a poslednji put je pevao u Palasu kad sam se ja rodio. Tad je odlučio i da okonča pevačku karijeru, a pričao mi je da je od tog poslednjeg nastupa zaradio za veš-mašinu. Za razliku od mene, moja deca su muzikalna.

Detinjstvo mog oca je bilo veoma teško – imao je obavezu da pre odlaska u školu raznosi poštu po selu, budio se oko 4. Čak mi je govorio da je veoma često išao bos. Kad je imao dvadesetak godina, došao je u Beograd, kod njegovog brata Milana koji je bio obućar. I otac i majka su vredni i čestiti, Beograd ih nije iskvario.

Porodica: U braku sa Jelicom imam decu Marinka, Manju, Miu i Matiju.

Sportska karijera: Od 10. do 15. godine sam trenirao fudbal, najpre u Partizanu, a potom u Crvenoj Zvezdi. Na fudbal me uputio naš komšija iz bloka 70, čuveni golman Milutin Šoškić. Međutim, kad sam shvatio da sam mnogo viši od ostalih, otišao sam na Kalemegdan i pokušao da se učlanim u košarkaški klub Crvena Zvezda. Došlo je nas desetak, ali je trener Toza Antić rekao da je već formirao kadetsku ekipu i poručio da dođemo sledeće godine. To je bilo vreme kad nije bilo mnogo klubova i nije bilo dovoljno kao danas da dete plati članarinu i uđe u klub. Dve godine kasnije, ponovo sam pokušao i uspeo da uđem u juniorski tim Crvene Zvezde. Ostalo je istorija. Sa Crvenom Zvezdom sam od 1990. do 1995. osvojio dva prvenstva Jugoslavije, a od 1995. sam prešao u Partizan i osvojio prvenstva 1996. i 1997. godine, kao i kup 1999. godine. Te godine sam prešao u podgoričku Budućnost i osvojio prvenstva 2000. i 2001. godine. U sezoni 2000/2001. proglašen sam za najkorisnijeg igrača Evrolige. Te sezone sam započeo internacionalnu karijeru u Španiji, gde sam sa  Tau Vitorijom osvojio Kup Španije. Godine 2002. sam prešao u Pamesu, sa kojom sam 2003. osvojio ULEB kup. Od 2005. sam prešao u grčki Panatinaikos i osvojio tri duple krune 2006, 2007. i 2008., kao i Evroligu 2007. Svoju poslednju sezonu odigrao sam u PAOK-u i okončao košarkašku karijeru 2009. godine.

Sa reprezentacijom sam osvojio tri evropska prvenstva (1995, 1997. i 2001), dva svetska prvenstva (1998. i 2002), a na Olimpijskim igrama u Atlanti srebrnu medalju.

Od 2011. do 2020. sam bio potpredsednik i generalni sekretar Košarkaškog saveza Srbije.

 

Sadržaj preuzet sa portala poreklo.rs mora imati navedeno ime i prezime autora sadržaja, kao i potpis poreklo.rs sa linkom ka izvornom tekstu na portalu Poreklo.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.