Poreklo prezimena, Kifino Selo (Nevesinje)

Poreklo stanovništva u Kifinom Selu, opština Nevesinje. Priredio saradnik portala Poreklo prof. Nikola Vladov Laketa.

Kifino Selo nalazi se na desnoj obali rijeke Zalomke na njenom ulasku u Nevesinjsko polje leži na kraškoj zaravni i na ivici polja. Selo se nalazi na raskrsnici puteva koji su išli sa zapada na istok i sa juga na sjever. Kifino Selo je dobilo na značaju kada Austro-ugarska vlast izgradila makadamski put od Nevesinja prema Gacku na istok i na sjever preko visoravni Morine, Uloga i Kalinovika za Sarajevo.

Selo obiluje starim spomenicima gomilama, gradinama i stećcima. Južno od sela nalaze se stara naselja i utvrđenja Kifljanski i Bratački Gradac. Na sjevernoj strani nalazi se lokalitet Vardište, nekad utvrđeni grad danas se tu nalaze ruševine i gomila kamenja. On je štitio ulaz u selo i dalje. Sjeverno od Vardišta u mjestu Klanci nalazi se utvrđenje Gradina. Pored crkve Sv. Trojice na Drenoviku na Podinama nalazi se nekropola starih nadgrobnih spomenika stećaka od nekoliko lijepih ploča sanduka i šljemenjaka. Pobožni narod svake godine kreči ove nadgrobne spomenike da bi na taj način zaštitili usjeve od grada i nevremena. Na zapadnoj strani Podina bila je jedna ista takva nekropola stećaka koji su graditelji asvaltnog puta minirali i zauvijek uništili. Čitav crkveni kompleks na Drenoviku opasan je sa dva puta, sa istočne strane ide stari makadamaski put, sa zapadne strane ide moderni asvaltni put.

Kifino Selo dobilo je ime po lokalnom muslimanskom feudalcu Mehmedu Kifi. Ranije se selo zvalo Tučevo po stupama koje su na rijeci Zalomci tukle i stupale lan i vuneno platno rašu. O imenu sela govori i stih iz narodne pjesme: ”Poranile tučevke đevojke u Svinj goru da naberu boju”. Svinj gora je planina Svinjac, brale su razne biljke za bojenje platna.

Ovo je veoma staro naselje još od antike i Srednjeg vijeka. Na brdu Drenovik, jedan kilometar od centra sela na nadmorskoj visini od 900 metara nalazi se stara srednjovjekovna crkva Sv. Trojice. Ime crkve je novijeg datuma, a sama stara crkva podignuta je u vrijeme Nemanjića. Jedno vrijeme crkva je bila porušena ali je obnovljena 1810. godine i svečano je osvještana 1816. godine. Više puta je obnavljana da bi se sačuvala u današnjem obliku kao lijepa kamena građevina sa tri zvonika na preslicu. Zvona sa ove crkve čuju se po čitavom Nevesinju. O ljepoti i starosti ove crkve govori jedan stih iz narodne pjesme: ”Na vrh brda Drenovika ima jedna mala crkva od kamena, sagrađena u davna vremena”.

Epitropi (graditelji) bili su :

1. Dragić Milović, Dragić Radović iz Bratača,
2. Trivko Žerajić iz Miljevca,
3. Miloš Skočajić iz Šurića,
4. Lazar Ratković iz Bratača,
5. Đuro Perin iz Bratača,
6. Lazar hadžija Okuka iz Bijeljine,
7. Gligor Ivković iz Donjeg Drežnja,
8. Kojo Savić iz Krekova,
9. Đuro Puhalo iz Kifina Sela,
10. Miho Dudalo, (prezime nepoznato N.L.).

Izvođači građevinskih radova i majstori bili su iz Donje Hercegovine:

1. Trivko Trlšpeter,
2. Simo Jajetina,
3. Staniša Zović.

Akcijom hajdučkog harambaše Pera Tunguza na Ćetnoj Poljani 5. jula 1875 godine, ubrzalo je izbijanje ustanka srpskog naroda u Hercegovini pod imenom Nevesinjska puška iz 1875. godine. Na sastaku ustaničkih vođa u Kifinu Selu kod crkve Sv. Trojice na Drenoviku 7. jula 1875. godine, pala je odluka da se Srbi dižu na ustanak u čitavoj Hercegovini. Ustanici su se pričestili u crkvi na Drenoviku i krenuli su u borbu protiv Turaka. Do sukoba ustanika i Turaka došlo je na brdu Gradac kod sela Krekova 9. jula 1875. godine. Ovaj oružani sukob Srba i Turaka nazvan je Nevesinjska puška, koja puče za srpsku slobodu u ”glasitu polju Nevesinju”. Znatan broj Kifljana učestvovao je u ustanku Nevesinjska puška 1875. i u kasnijem Uloškom ustanku 1882. godine.

U Prvom svjetskom ratu sa teritorije sreza Nevesinja bio je veliki broj oko hiljadu solunskih dobrovoljaca i nosilaca Albanske spomenice, a među njima biolo ih je i iz Kifina Sela. Tačan broj ne znam ali ja sam lično poznavao dvojicu iz porodice Dabarčić. To su bili Maksim i Drago Dabarčić.

Drugi svjetski rat i zločin u Kifinu Selu

”Krajem 1941. i početkom 1942. došlo je do podjele među Srbima ustanicima na četnike i partizane, i do bratoubilačkog rata. Sve do decembra 1941. radilo se o opštom ustanku, u kome sarađuju i četnici i partizani u borbi protiv zajedničkog neprijatelja i okupatora, Nijemaca i Italijana (i njihovih kvislinga ustaša). Poslije njemačkog poraza pod Moskvom u decembru 1941. godine, došlo je do razmimoilaženja između četnika i partizana i do otvorene borbe između ova dva pokreta. U ime ”diferencijacije” partizani su počinili mnoge zločine u srpskom narodu, a četnici su u ime ”osvete” uzvraćali krvoločno istom mjerom. Tako je Udarni bataljon Vlada Šegrta krajem 1941. i početkom 1942. godine izvršio mnogobrojna ubistva uglednih Srba u Istočnoj Hercegovini. Jedina njihova krivica je bila bila je ta što se nisu na vrijeme opredijelili za partizanski pokretu. (Ko nije sa nama,taj je protiv nas).

U toku noći 19-20. februara 1942. partizani su u Kifinu Selu ubili četničkog majora Boška Todorovića, poručnika Jova Mišeljića i profesora Lazara Trklju, koji su bili poslani u Istočnu Hercegovinu da spriječe bratoubilački rat na ovim terenima. Iz sela Koleška bilo je ”osuđeno” na ubistvi 19 ljudi. Ovu suludu Šegrtovu odluku spriječili su borci iz sela Koleška. Ali je Šegrtov bataljon počinio stravičan zločin u Kifinu Selu, gdje je pohapsio 67 ljudi, koji su, zajedno sa svojom stokom otjerani u selo Grabovicu, gdje su mučeni i zlostavljani. Tu je ubijeno 11 ljudi: Obrad Šarenac, Milorad Soldo, Aleksa Budović, Petko Radojičić, Simo Zirojević, Blagoje Beslema, Đuro Beslema, Obren Rojović,Todor Rojović, Drago Ćabak i Dušan Radojičić. Njihovi leševi bačeni su u seosko mrcinište, gdje se bacala uginuta stoka. Tek kada su Italijani reokupirali Hercegovinu, dozvoli su ekshumanizaciju i dostojnu sahranu ustaških i partizanskih žrtava. Ovi ljudi, njih jedanaestorica, sahranjeni su pored majora Boška Todorovića na groblju kod crkve na Drenoviku. Kasnije su im se ”pridružila” još dvojica Risto Radojičić i Petar Ćabak, koji su ubijeni 1945. godine”.* ( Miloš Okuka i Nikola Laketa, Morine, planina u Hercegovini, Beograd, 2017. str. 85.).

Za praznik Duhove, Trojičin dan kod crkve na Drenoviku bilo je saborište i mjesto sastanka nevesinjske omladine i susjednih hercegovačkih opština. Omladina je uživala u pjesmi i igri i viteškom nadmetanju sokolskih četa. Igrala su po tri kola na Podinama raspjevane i vesele omladine. Narodno veselje završavalo se udajom nekoliko đevojaka. Danas, što se kaže nekad bilo, sad se spominjalo. Danas kod crkve na Drenovika kolo igraju samo momci i đevojke iz kulturno umjetničkog društva iz Nevesinja. Samo sa sjetom možemo konstatovati, nesta sela i seljaka,nesta pjesme i veselja.

Gradnjom makadamskih puteva Kirino Selo se ubrzano razvija, gradi se i počinje sa radom 1905. godine osnovna škola, a njen prvi učitelj bio je Mihajlo Radović. Četverorazrednu školu pohađala su muška djeca iz okolnih sela Bratač, Krekovi i Plužine. Lazar Mačak otvara trgovinu i han 1906. godine. Danas se u kući Lazara Mačka nalazi Mjesna kancelarija Kifino Selo. Tu je nekada radila i pošta ili tu ili u kući Rista Zirojevića.

Danas je Kifino Selo moderno prigradsko naselje povezano sa Nevesinjem i Gackom modernim asvaltnim putem. Veoma rano je dobilo struju, a odnedavno ima i vodovod. Selo ima osmorazrednu osnovnu školu koji pohađaju djeca iz okolnih sela: Bratač, Krekovi i Plužine. Između dva rat radila su dva hana i trgovine: han Sima Zirojevića i Zubčev han. Poslije rata radile su i još rade dvije kafane:”Drenovik”i ”Kifino Selo”. Kafanu ”Drenovik” otvorili su Novica i Borika Šarenac. Njihov posao je nastavio njihov sin Čedo, danas kafanu vodi Čedov sin Novica, unuk starog kafedžije Novice Šarenca. Kafanu ” Kifino Selo” vodi Simo Zirojević, unuk starog handžije Sima Zirojevića koji je prvi otvorio han u Kifinu Selu a kasnije i na Morinama. Modernu kafanu ”Kifino Selo” drži Simo Zirojević koji nastavlja staru porodičnu ugostiteljsku tradiciju. Obadvije kafane su bile čuvene po dobroj usluzi i gostoprimstvu i po dobro poznatoj pečenoj jagnjetini sa ražnja kao i domaćim specijalitetima sirom,kajmakom i pršutom.

Idući iz Kifina Sela prema Nevesinju s desne strane na Voznicima nalaze se ruševine nekadašnjeg Zadružnog doma koji je trebao stanovnike Kifina Sela i okolnih sela da odvede u bolju i svijetlu komunističku budućnost. Osnovane su Seljačke radne zadruge, počela je gradnja moderne zadružne zgrade sa školom i trgovinom. Izbijanjem Rezolucije Inform Biroa 1948. godine i prekida odnosa sa SSSR-om napuštena je gradnja Zadružnog doma. Nekako su osposobljene dvije prostorije za školu (pošto je stara škola u centru sela uništena u ratu, op. N. L.). Dugo vremena tu su kao učitelji radili Boško Đogović i Zora Dželetović. Jedna prostorija bila osposobljena za zadružnu trgovinu mješovite robe, a tu je bila i radila stočna pijaca. Planirano je bilo da tu bude centar sela, ali sve je netragom propalo, ostale su danas samo ruševine i ništa više. Obnovljena je stara škola u centru sela i od šezdesetih godina 20. v. radi kao osmoljetka.

Stanovništvo Kifina Sela

Danas u Kifinu Selu žive srpske porodice i slave sledeće slave :

1. Zirojevići, potiču od stare srpske porodice Predojević iz Prijevora. Rodonačelnik ove porodice bio je Ziroje iz sela Braićevića. Ima ih da žive u Dubljevićima, Borču, Dabru i Zalomu. U Kifino Selo došli sa Zaloma, slave Nikoljdan. Ima ih u Srbiji i Crnoj Gori.

2. Šarenci, starinom potiču od porodice Kresojević, došli iz Rudina u Davidoviće, iz Davidovića dolaze u Drežanj i Kifino Selo, slave Lazarevu subotu.

3. Radojičići, veoma stara srpska porodica porijeklom iz Pješivaca u Crnoj Gori. Neki Radoje bio je rodonačelnik ove porodice, slave Nikoljdan. Došli u Kifino Selo, Batkoviće, Nevesinje i Postoljane. Na jednom nadgrobnom spomeniku porodice Radojičić kod crkve na Drenoviku nalazi se uklesana 1414. godina.

4. Ćabak, došli iz Miljevca u Kifino Selo prije kuge 1813 godine, slave Nikoljdan.

5. Beslema, došli iz Mostara u Kifino Selo, slave Jovanjdan.

6. Rojević, slave Nikoljdan.

7. Budović, slave Nikoljdan.

8. Govedarica, slave Nikoljdan, došli iz Gacka s Miholjača u Bratač, Kifino Selo i Krekove.

9. Dabarčić, slave Lučindan,istog porijekla i rod sa Rulima u Kifinu Selu.

10. Rul(lj), slave Lučindan, porijeklom od plemena Milobratovića sa Trebješke glavice kod Nikšića.

11. Jelačić, stara srpska porodica porijeklom iz Trebinja. Došli u selo Dabricu, iz Dabrice došli u Kifino Selo. Ima ih u Mostaru, slave Klimunjdan.

12. Soldo, doseli iz Rudina u Dabar, odatle došli u Šehovinu a sa Šehovine u Kifino Selo, slave Miholjdan.

13. Glogovac, slava Đuđevdan, porijeklom sa Miruša kod Bileće.

14. Vujadinović, (Jokić), veoma stara porodica porijeklom sa Bijele Rudine, ima ih na Udrežnju, Babjoj Glavi i Kifinom Selu, dovela ih baba Joka, slave Aranđelovdan.

15. Radović, jedna kuća Đoka Radovića, potomci popa Radovića iz Bratača. Slave Nikoljdan.

16. Samardžići, jedna kuća živjeli dugo vremena u kući Đoka Radovića. Roditelji pomrli, djeca se razišla po svijetu. Držali su mlin na Dijelima na potoku Vučijaku na Nevesiskom ponju, slave Đurđevdan.

17. Andrić, porodica putara u Klancima, slave Jovanjdan.

18. Lojić, muslimanska porodica donedavno živjeli u Kifinom Selu.

19. Laketa, jedna kuća porodice Laketa iz Plužina, slave Jovanjdan.

AUTOR: Saradnik portala Poreklo prof. Nikola Vladov Laketa