Poreklo prezimena, selo Pustenik (Kačanik)

21. septembar 2019.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Pustenik (po knjizi Stari i Novi Pustenik), opština Kačanik – Kosovski okrug. Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Kačanička Klisura“, (podaci prikupljeni 1940. i 1948. godine). Priredio saradnik Porekla Milodan.

Stari Pustenik

Položaj sela.

Selo se nalazi u dubokom dolinskom delu levo od Kotlinske Reke pri njenom ušću y Lepenac.

Vode.

Voda za piće dobija se iz česama (tri), sa izvora i iz reke.

Zemlje i šume.

Glavniji topografski nazivi za zemljište oko sela su: Koje Gumes (Kojovo Gumno), Ara Atanas (Atanasova Njiva), Ara Bogdanit (Bogdanova Njiva), Đuri Markut (Markov Kamen), Gubovc, Kiša (Crkva).

Tip sela.

Selo je zbijenog tipa, više niznog oblika. To je došlo zbog brda koja ga pritešnjavaju. Stari Pustenik ukupno ima 25 domova (1948 r.).

Prošlost i starine.

Početkom 19. veka, u ataru Starog Pustenika (jugoistočno) od ovog starog sela, na daljini od jednog sata hoda, osnovano je selo Novi Pustenik. Dotle se Stari Pustenik zvao samo imenom Pustenik.

Stari Pustenik prvobitno je bio naseljen južnoslovenskim pravoslavnim stanovništvom. Ti stari stanovnici iz sela su se potpuno iselili kada su tu došli preci današnjih muslimanskih rodova, koji su poreklom iz Arbanije. Sada se od iseljenih pravoslavnih stanovnika zna samo za rod:

-Kačaniklievi (8 k, slave sv. Nikolu); oni su se po iseljenju iz Pustenika naselili u selo Čučer kod Skoplja. Iseljenih starinačkih pravoslavnih rodova iz Pustenika nesumnjivo ima i u drugim naseljima i oblastima, samo nema ovde očuvanih starinaca koji bi o tome kazivali. Iseljavanje pravoslavnih rodova iz Pustenika nije bilo davno,jer su opšta sećanja na njih dosta sveža, a ima u selu očuvanih ostataka i od starina.

Starost i raniji etnički karakter Starog Pustenika jasno se vide i po crkvenim ruševinama. Ruševine se nalaze na istaknutom bregu pored sela. Položaj crkve „dominira bližom okolinom i po svemu izgleda, da je smišljeno izabran u cilju, da bogomolja privlači pažnju putnika“. Crkvene „ruševine se prilično dobro očuvale. Zidovi se dižu od 0.70 m do 2.60 m od sadašnjeg nivoa zemlje“. Bogomolja „je pažljivo i solidno građena od tesanog grubog krečnjaka i od sige“. Pri zidanju bio je upotrebljen i mermer. Crkva je, dalje, imala mermerne stubove, dekorativne plastične ukrase i živopis. Crkva u Pusteniku, sudeći po građevinskoj tehnici mogla bi biti iz H—HI veka, ali nije isključeno da može biti i mnogo mlađa. Oko ruševina od hrama sada se okupljaju Cigani iz okolnih sela i poneki Arbanasi muslimani. Oni tu dovode bolesnike i pale sveće.

Uspomene na ranije južnoslovensko stanovništvo, pored imena sela i ove srednjevekovne crkve, očuvane su i y topografskim nazivima. O ranijim „krsnjanima” ima uspomena i kod današnjih muslimanskih doseljenih rodova.

Poreklo stanovništva.

Svi su sadašnji seoski stanovnici muslimanske vere arbanaškog govora. Rodovi su:

-Ljač  (14 k), od fisa Beriš. Poreklom su iz Severne Arbanije. Računaju se kao prvi seoski doseljenici. Doselili se početkom 19 veka. Rodovsko ime Ljač se upotrebljava kašto i kao ime za celo naselje. Njihove tri porodice od pre 15 godina žive u Sečištu (Dearovi).

-Beč (6 k), od fisa Beriš. Ime dobili po osnivaču roda koji je zajedno sa braćom (Isen i Sinan) pošao iz Severne Arbanije (Mesto Derjani y oblasti Mat – Matja). Oni su se, pre oko 130 godina (preci iz četvrtog pojasa), najpre naselili u Vuči-Dolu kod Skoplja. Tu su živeli u kolibami, ali su se uskoro iza toga uplašili „od žabi” i noću dobegli u Kačaničku Klisuru. Ovde se osnivač roda Beč naselio u Starom Pusteniku, dok su se druga dva brata razmestnli u susednim selima, Novom Pusteniku i Palivodenici. Od njih tamo sada potiču rodovi:

-Isen (u Novom Pusteniku) i:

-Dernjan (u Palivodenici). Ova tri roda i sada održavaju rodbinske veze i odlaze jedni drugima u posete.

-Peč (5 k), od fisa Krasnić. Ime dobili po mestu porekla u Severnoj Arbaniji (selo Reč — Reči y Ljuri — Lurja). Došli su iza prednjih rodova.

Privredne prilike.

Zemljište oko sela je tako disecirano da su ziratne površine male. Zbog toga njive su jedna od druge dosta udaljene i vezane za ravnije terene sa više rastresitog tla. Na njivama uspevaju planinska žita i kukuruz brzak.

Strmi delovi oko sela obrasli su pod šumom hrastovom i bukovom i pod šumaricom. Šumarice odlično služe kao paša za stoku, osobito za koze. Stoga svaka seoska kuća ima makar i mali broj koza.

Oko sela po stranama kosa i duž dolina vide se uski putevi. Oni vode u šumu, njive i u okolna sela.

Novi Pustenik

Položaj sela.

Selo se sastoji iz grupa kuća na uskim visokim zaravnima sa desne strane Lepenca. Susedna su mu naselja Režance sa J-Z i Stari Pustenik sa C-Z.

Vode.

Stanovništvo dobija vodu iz dva bunara (u mahali Brav), nekoliko česama (Mahala Buš te Poštr 3, Buš te Epr 2, Dac 2) i izvora. Česme i izvori su: Kroj Brines, Kroj Katundat, Kajnak Belulit, Kajnak te Mulini Dacit.

Zemlje i šume.

Pojedini nazivi atara su: Kravič, Bibinol, Kalova, Smak, Šulan (Prisoj ), Đuri Zi (Crni Kamen), Buljnavica, Kisela Voda, Ureč, Osoj.

Tip sela.

Novi Pustenik spada u razbijeni tip sela. Kuće su grupisane u mahalama. Mahala ima četiri i zovu se, počev od S-I prema J-Z: Buš te Poštr (Donji Buš), Buš te Epr (Gornji Buš), Dac i Bran. Rastojanje između mahala iznosi oko 300 do 400 m.

Selo ima ukupno 32 doma (1948 g.).

Prošlost.

Novi Pustenik postao je na početku 19 veka. U njemu su tada osnovali mahale Buš te Poštr i Buš te Epr muslimanski doseljenici iz Arbanije. Iza njih su drugi doseljenici iz Arbanije osnovali i ostale dve mahale.

Novi Pustenik osnovan je na ataru Starog Pustenika. Zato, iako su među sobom dosta udaljena (oko 1 sat hoda), ova dva sela i sada se administrativno vode kao jedno naselje, pod starim zajedničkim imenom Pustenik.

Na zemljištu Novog Pustenika nema tragova starijeg stanovništva. Ostatak od starina nema. Sadašnji stanovnici govore da je, prilikom naseljivanja njihovih predaka, zemljište gde leži selo bilo pokriveno šumom.

Poreklo stanovništva.

Novi Pustenik naseljen je muslimanskim stanovništvom arbanaškog govora. Rodovi su:

-Isen (14 k), od fisa Beriš. Ime dobili po osnivaču roda, koji je zajedno sa braćom (Beč i Sinan) pošao iz Severne Arbanije (mesto Derjani, oblast Mat). Oni su se, pre oko 130 godina (preci iz četvrtog pojasa), najpre naselili u Vuči-Dolu kod Skoplja. Tu su živeli u kolibama, ali su se uskoro iza toga uplašili „od žabi“ i noću dobegli u Kačaničku Klisuru (Liman, živ, 40 godina-Bilal–Emin-Sait-Isen, koji se doselio). Ovde se osnivač roda naselio kao prvi stanovnik u Novom Pusteniku (osnovali mahalu Buš te Poštr, gde i sada žive), dok su se druga dva brata razmestili u susednim selima, Starom Pusteniku i Palivodenici. Od njih tamo sada potiču rodovi: Beč (u Starom Pusteniku) i Dernjan (u Palivodenici). Ova tri roda i sada održavaju rodbinske veze i odlaze jedni drugima u posete. Isen, osnivač roda, u Novom Pusteniku je imao sedam sinova: Redžepa, Jonuza, Jakupa, Osmana, Mustafu, Šabana i Emina. Od njih se namnožile današnje porodice.

-Ljapoč (6 k), od fisa Beriš. Potiču od pretka koji je kao „dete“ napravio „bela“ u Severnoj Arbaniji i zbog toga dobegao ovde. Po dolasku u Novi Pustenik osnivač roda bio je „sluga“ u rodu Isen. Tu se on oženio i osnovao novu mahalu Buš te Epr, gde su njegovi potomci i sada nastanjeni. Ime Ljapoč dobili iz poruge. Ovde žive od prve polovine 19 veka.

-Dac (9 k), od fisa Krasnić. Starina im je u Severnoj Arbaniji. Žive u istoimenoj mahali gde su došli iza gornjih rodova.

-Balaš (3 k), žive u Mahali Brav. Tačno poreklo ne znaju.

Iseljeni: Od 1920 g., iselile se 10 muslimanskih porodica i to iz roda Ljapoč 3 u Tetovo i 2 u Tursku; iz roda Dac 1 u Skoplje, 1 u Tetovo i 3 u Sečište.

Privredne prilike.

Male njive sa žitima su oko kuća. Iz njiva se krči kamenje n zbira na gomile. Gde su sada njive bile su ranije šume. Ispod sela, pored Lepenca, su njive sa kukuruzom. U selu nema seljaka koji mogu da izdrže kuću sa svojim žitom preko cele godine. Neke porodice nemaju svoga žita nikako.

Veću korist imaju stanovnici od stoke. Za pašu služe prostrani tereni pod šumaricom. Oii leže po kosama jugoistočno i severozapadno od sela. Bogatstvo se ne ceni po veličini imanja, već po broju stoke. Naročito su mnogobrojne koze.

Drva za ogrev i japiju seljaci donose na konju, retko na sebi ili u saonama. Pojedini seljaci teraju drva na prodaju u Skoplje i Kačanik.

IZVOR: Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Kačanička Klisura“, (podaci prikupljeni 1940. i 1948. godine). Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.