Poreklo prezimena, selo Pričevac (Knjaževac)

25. avgust 2019.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Pričevac (po knjizi Pričevci), opština Knjaževac – Zaječarski okrug. Prema knjizi Marinka T. Stanojevića „Zaglavak“ – napisanoj prema prikupljenim podacima 1903. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Pričevci se nalaze u dolini Ranine ili Pričevačke Reke. Neznatan je deo sela (do 20 kuća) y ocojy (na levoj obali), a sve ostalo u prisoju (na desnoj obali pomenut reke). Donjim krajem sela protiče sa desne strane Ždrelička Reka i utiče u Raninu Reku. Uporedo sa rečnom dolinom pružaju se i sa jedne i sa druge strane kose, koje se, osobito prisojna, strmo spuštaju u dolinu. One su izbrazdane mnogim potocima, koji silaze u dolinu, cepajući selo na mnogo krajeva. Najpoznatiji su potoci s desne strane, počevši odozgo: Jazvine, koji prima u sebe u gornjem toku Milkovu Baru; Stublova Padina; Bratinska Padina; Raljin Dol, Suvodolčič ili Sodolčič (u brzom govoru) i Zlatarica. Ovi su potoci iscepali kosu na više delova, te se različito zovu: istočno od Jazvnna je Paličište; između Jazvina i Stublove Padine je Rećevic i Urvine; između Stublove i Bratinske Padine (koji se u gornjem toku zove i Line), jeste Zapadi; između Bratinske Padine n Raljinog Dola — Vrančina Arnica; između Raljinog Dola n Zlatarice je Arnička, koja je prolomljena Suvodolčičem, a između Zlatarice i Ždreličke Reke je Pejina Čuka, kojom se završava ova kosa. Cela je ova kosa vrlo strmog nagiba i sve go kamen. Osojna strana doline je pitomija i manje izbrazdana potocima, a poznata je pod imenom Široka Rudina i Vodna Padina na koju se naslanja Golema Glama. Ca nje silaze oni potoci: Valođe, Vlašinova Padina i Nešina Padina. Između potoka Valođe i Vlašinova Padina je vis Debele Buće; između Vlašinovs Padino i Nešine Padins je Radovarnica, a od Nešine Nadine je na zapadu Pazarska Čuka, koja je vrlo krševita, namenita i divlja.

Ranina Reka izvire u Lešju, u ataru sela Dejanovaca, na pola časa hoda od Pričevaca. Teče sa istoka na zapad i pred ušće u Aldinačku Reku skreće na severo–zapad. Rečeno je da prima u se s desne strane Ždreličku Reku, koja izvire takođe u dejanovačkom ataru.

Ranina Reka i napred pomenuti potoci (s desne strane) vrlo su bujni. Čim padne kiša, potoci za tili čas nabujaju tako silno, da čoveka strah hvata od silne huke kojom se lome niz nose. Sa sobom nose pesak, šljunak n kamenje i  njima zarajaju dolinu. Negda je dolina Ranine Reke bila plodna, dok nije bilo ovako strahovite goloti. Ona je bila divno obrađena: lepe livade, gradine (bašte), vrlo dobri šljivari i dr. Od svega toga danas ni pomena! Ranina Reka i pomenuti potoci naneli su na tu plodnu zemlju toliko peska i šljunka, da danas izgleda kao pustara. Još se vide grane i vrhovi od oraha, koji su zatrpana! Time ne samo što je uništena ona plodna dolinnca, nego je, kao što je rečeno, silno promenjen i tip sela. Selo je neprestano u opasnosti da ga reka i potoci poplave. Malo jača bujica kada dođe, čuje se uz silnu huku od potoka i reke pisak dece, lelek žena i podvikivanje ljudi. Celo selo poleti da se brani od ove napasti. Ali je retka godina da ne odnese voda po nekoliko zgrada ili kuća.

Vode.

Rašina Reka, zato što je njena dolina zasuta peskom, vrlo često presuši, te je selo vrlo oskudno vodom. U selu se pije izvorska i bunarska voda. Kraj reke ovde–onde izbijaju s vremena na vreme izvori — kladanci, sa kojih se pije. Pije se i rečna voda dok ne presuši. Ima tri bunara.

Klima.

Selo je prilično izloženo i vetrovima. Najjači su i najhladniji krivac, koji duva sa istoka, niz reku, i  košava, koji duva sa zapada, uz reku. Vrlo je jak i jyg, koji katkada i krovove sa kuća i ostalih zgrada nosi. Kišu donose poglavito jug i košava: kada duva jug, pa okrene košava, mora biti kiše. Sneg pada prilično rano, često o Krstovdanu, a obične o Mitrovu-dne; traje do Đurćevdana, a napada po jedan metar, pa i više. Ovde je hladnije nego li u Štricima, G. Kamenici, D. Kamenici i Gradištu, a otprilike tako je isto hladno i u Papratna.

Zemlje i šume.

Pričevačka zemlja je najnerodiija skoro u celom Zaglavku, jer je brdovita i kamenita. Osobito je slaba na istoku, severu i zapadu od sela, a nešto pitomija na jugu. Na ovim se mestima seje raž, enas i kukuruz: Tatin Jaz (i: Jaz), Radovarnica, Glama n Obradova Padina. Iako svaka kuća zaseje podosta zemlje žitom, ipak nema ni desetak kuća, koje ne bi i najrodnnjih godina kupovale hranu. Stanovništvo se više bavi stočarstvom no zemljoradnjom: neguju ovce i koze, te stoku prodaju i zemlju održavaju. Svaki seljak ima stoku i pojatu. Imućniji imaju i po više pojata, po 5, 6, pa i 7 pojata. Pojate su oko sela po visovima, ali i kod kuće ima svaki tor za stoku. Pojate se premeštaju no nekoliko puta preko godine, ali ne toliko rada gnojenja (jer se ova golot i ne može gnojiti), već radn ishrane stoke: na jednom mestu stoka bude po pola meseca ili mesec dana, pa se kreće odatle na drugu stranu kamo ima paše, i to kako leti tako i zimi. Pojate su vrlo proste — krivuljače, a pored njih tor („trljak“) prigrađen za stoku.

Bačijanje se još dobro drži. ali u poslednje doba počinju i sami bačevati (osobito u donjoj mali).

Paše za stoku, ma da ima dosta ziratnog prostora, ima malo. Utrine je najviše u Širokoj Rudini, „Preko Vr“–u i u Vrelu. To je sve seoska utrina. U nedostatku svoje, oni gone svoja stada radi ishrane u atar sela Repušnica, Papratne i Dejanovaca, i za to plaćaju utrinsko.

Selo je šumom vrlo siromašno, jer je šuma isečena. „Selske“ šume ima uz Ždreličku Reku u Vrloj Arnici i Javorevu Dolu, ka Dejanovcima. Privatna je šuma uništena.

Tip sela.

Selo Pričevci odlikuje se svojim tipom od ostalih sela u Zaglavku, jer je ono razbijenom tipa. Do srpsko-turskog rata i ono je bilo zbijenoga tipa, ali se zbog poplave i rata onda rasprštalo dolinom Ranine Reke sve do ušća Ždreličke Roke. I što je vrlo važno, ovo selo i danas neprestano menja svoj tip. Kuće su zbog bujica vrlo jako izložene opasnosti, te se pomiču tamo-amo. Pa ipak selo je nešto zbijenijs u gornjem delu, u prisoju. Najrazbijenije je na levoj, osojnoj strani, gde su kuće po 200 pa i više koraka (a ima ih i sa razmakom 10 koraka, osobito u gornjem kraju) razdaljene. Može se reći da je razmak između pojedinih kuća ili grupica kuća 20-500 koraka, pa i više, zavisi od toga gde je kome zgodnije i bezbednije bilo načiniti kuću. Prema onom što se zna kako se došlo do ovopa tipa, ne može se ni misliti da su kuće grupisane bar po familijama. Tako naprimer Krstiči su rasuti po celom selu. Uglavnom selo se pruža u dužinu dolinom rečnom, i ne može se proći pola časa (2 – 3000 m.). Iako je razbijeno n podeljeno, pojedini krajevi, jer su noviji, nemaju svojih imena. Obično se deli na gornji kraj i donji kraj.

Ime sela.

Selo narod zove Pričovci ili Pričevci, a o postanku njegova imena priča se ovo: Nekada je čuma morila po selu toliko, da je ostao bio samo jedan svinjar „za priču“, da priča propast svojih, i od njega se namnoži ponovo selo i otuda se prozove Pričevci.

Starine u selu.

U potocima Zlatarici i Sodolčiču ili Suvodolčiču ima mnogo zgure, šljake, rupčaga, te su, po svoj prilici, tragovi stare rudokopnje. Šljake, zgure ima dosta i u dolini Ranine i Ždreličke Reks, kamo su je sneli potoci. Zgura se ovde zove zgurija.

Na desnoj obali Ždrelnčks Reke, pred samim njenim ušćem, priča se, nalazila se crkva. Danas se tu poznaju temelji, i sudeći po njima, crkva je bila dosta prostrana. Očuvan je prestoni stub od bigra kamena, koji je sav išupljikan. Na temelje te crkve podignuta je kapela, te se tu skuplja narod o Rusalnoj sv. Petki. Kome jo bila posvećena, i iz koga je doba, ne zna ce, niti se o njenoj sudbini priča.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Iz prošlosti Pričevaca zna se ovo: Na stavama Ždreličke i Ranine Reke, baš ispod sela, nalazi se Selište. Do početka prošloga veka, u vreme vojevanja za slobodu (1804.—1815.), Pričevci su bili na ovome mestu. Jednom udare Turci, krdžalije, na selo, porobe ga i spale, pa i crkvu na desnoj obali Ždroličke Reke, od koje se danas vidi samo temelj. Na mestu staroga sela su danas mnogi šljivaci, koje narojina iz Ždreličke i Ranine Reke sve više i više zasipa. Blizu sedišta su i stara grobišta, kojima se služilo staro selo. Nadgrobno kamenje je do skora stajalo: sada je razneseno. Iznad selišta nalazi se jedan kosar zvani Kalimanica. Tu je, misli se, bila grnčarnica, jer se tuda neprestano iskopava komađe od lonaca (grnaca), panica, zemljanih kazana, čitavi ćupoii, i dr.

Nada je selo bilo na svome selištu, priča se, bilo je svega 12 kuća.

Što je ostalo noporobljepo od krdžalija, to se ne htede više naseljavati na starom selištu, jedno što je selo bilo u pitomoj dolini Ranine i Ždrel. Rene, te je selo bilo uvek na udaru Turcima, a drugo i zbog toga. što je bilo u neprestanoj opasnosti da ga Ranina ili Ždrelička Rena ne poplave. Otuda se selo zasoli u Raninoj Reci, baš iznad današnjega sela. U to vreme cela je okolina za priču bila pritisnuti šumom. Ovo je mesto bilo pogodnije za ondašnje prilike: i prikriveii su u tesnacu Ranine Reke, opkoljeni šumom, i obezbeđeni od poplave. Ali stanovnici ovoga sela stanu odmah seći šumu koje za građu koje za ogrev. Za kratko vreme ogoleše kose iznad sela. Ali od tada i Ranina Reka poče sve češće i češće plaviti selo, dok u vreme prvoga srpskoga i turskoga rata ne udari jedna sprija (pljusak s burom), koja oko 17 kuća odnese. Jedno priroda a drugo i Turci (1876) učiniše, te se selo odatle raspršta kao razbijena vojska niz Raninu Reku: svaki je napuštao staro selo, i pravio kuću na zgodnijem, beabsdnijem mestu. Tako ovo selo za nepun vek pretrpe dva jača poraza i promeni dva selišta. A kao da se neće zadržati ni na ovom, trećem mestu.

Stanovništvo, izdeljeno po porodicama, izgleda ovako:

-Krstiči (28 k.) su vrlo stara i jako razgranata porodica. Starinci su. Zovu se i Matejinci. Iz ovo su familije, priča se, Bandziči u G. Sokolovici, Krstiči u Štrpcima, Krstiči u D. Kamenici, Krstiči i Grci y Dejanovcnma i Krstiči u Aldincima (sve u Zaglavku). Slave sv. Aranđela (8. nov.).

-Milijiči (10 k.) su tako isto stara i razgranata familija. Oni su, kao i Krstiči, rastureni po celom selu: u Garištu, Bratiiskoj Padini i u selu (kraj Ranine Reke). Iz ovo se porodice izdvojio deda Davnjan (Damnjan), od koga su Davnjinovci u Papratni (Zaglavak). Slave sv. Nikolu (6. dec.).

-Stojiči (6 k.) su starinci. Po deda Stoji nazvani su Stojinci, a po njegovu sinu Nikoli – Nikoliči ili Nikolinci. Od njih su dve kuće u Kalimannci a 4 k. u selu. Iz ove se porodice odselio u G. Kamenicu deda Nedeljko, od koga su tamošnji Pričovčanje. Slave sv. Nikolu.

-Đorđiči ili Pavloviči (11 k.) su ćutuklije. Zahvataju donji deo sela (Raljin Dol). Od njih se jedan preselio u Rumuniju, kuda je otišao službe radi. Slave sv. Nikolu (6. dec.).

-Vlatkoviči ili Vlatkovci (8 k.) su starovremci. Nazvani su po čukundedi njihovu Vlatku. Slave sv. Đorđa-Đurđic (3. nov.).

-Šutaci (1 k.) su iz Dejanovaca. Slave Vračevo.

Jedna ciganska kuća. Cigani Turski. Kovači su. Doseljenici iz Aldinaca. Govore srpski.

Jedinstveno selo po svojoj prošlosti, jedinstveno po stanovništvu svome— to je selo Pričevci. Ovo se selo, posle Dejanovaca, smatra kao najstarije. Redak je slučaj da je stanovništvo sastavljeno od sve samih ćutuklija. Onaj Šutak je domazet. I ne bi se doselio u selo, gde čovek mora biti na mrtvoj straži večito za vreme kiša i topljenja snega, da mu voda ne odnese krov sa glave i njega c njim! Iz ovoga sela, obrnuto, ima dosta odseljenih u okolinu. Čitavo selo Papratna preselilo se odavde. Zna se da su se 19 porodica odselile y Bugarsku, y okolinu Belgradžika, od kojih se neke vratile amo.

Seoska je zavetina Petkovdan.

IZVOR: Prema knjizi  Marinka T. Stanojevića „Zaglavak“ – napisanoj prema prikupljenim podacima 1903. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.