Poreklo prezimena, selo Gornja Kamenica (Knjaževac)

25. avgust 2019.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Gornja Kamenica, opština Knjaževac – Zaječarski okrug. Prema knjizi Marinka T. Stanojevića „Zaglavak“ – napisanoj prema prikupljenim podacima 1903. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Gornja Kamenica je na obalama Papratsko ili Repušničko Reke, više na desnoj obali, u prisoju. Istočno od sela nalazi se jedna kosa., koja je poznata pod imenima: Vranjanica, Vrla Čuka. Progon, Dlga Padina i Vrtača. Često se cela ta kosa zove Vrtača, a pruža se u pravcu i-z i svršava se u ždrelu iznad sela. Severno je od sela kosa pod raznim imenima: Poljana, Dubrava i Debela Glava, koja dopire u donjo–kamennčki atar. Između- Vrtače (Progona) i Dubrave nahodi so Ždrelo ili Peč, kojim je prodrla Papratska Reka. Stenovito korito rečno nije ovde šire od 3-4 m. a iznad njega je odsek od stena, te izgleda kao da je ovaj tesnac prosekla ljudska ruka, a ne reka prokopala. Iznad onoga tesnaca, koji je dugačak 40-50 m., dolina se rečna nešto jače širi. Na pola časa hoda iznad onoga tesnaca nalazi se Propas, gde propada, kako narod misli, rečna voda kroz pesak, a javlja se tek ispod Gradišta, pod imenom Vrelo (v. opis Gradišta).

Reka je vrlo bujna, i da nije Ždrela, gde se voda, kad nadođe, razbija i  usporava, selo ne bi mogao ostati ovde. I ovako reka nanosi dosta štete selu, te su skoro sve kuće podzidane. Najviše štete nanosi donjem kraju sela.

Donji kraj proseca drum Knjaževac—Pirot, oko koga se dosta pravilno podiže selo. Malo niže sela reka utiče u Trgoviškp ili Korenatački Timok.

Vode.

U selu se pije bunarska i izvorska voda. Ima pet bunara i  četiri kladenca, koji se zovu: Vičjanka, Bojanin Kladenac Bota i Ružinski Kladenic. Vičjanka je u gornjem kraju, Ružinski Kl. y donjom, a Bota i Bojanin Kladenac u sredini sela. Iznad sela, u Korenacu, pored samog Timoka nalazi se jedan vrlo jak izvor, koji se zove Vrelo. On je tako jak, da može odmah dva vodenična kamena okretati. U blizini mu je pećina Odijalo. — Sa reke se nije voda samo zimi. Leti reka presušuje.

Klima.

Najviše duva krivac ili prečec, a slabiji su jug ili beli vetar, sever i košava, koja duva uz Timok. Jug i košava donose kišu, krivac vedri. Za krivac vele: „Dolazi iz ledeno more“, i zato je „najhladniji“.

Zemlje i šume.

Zemlja je srednje rodnosti. Ravnica, dolina Korenatačkog Timoka, je plodna, dok je zemlja po visovima, vrlo tanka i neplodna. Osobito je divlji predeo Vrtača i Vrla Čuka, gde nema ni šume, niti utrine, paše za stoku, niti zemlje za obradu, već je sve go kamen, koji se polako snosi u dolinu. Zemlja za obdelavanje je u ovim mestima: Melo, Čapljica, Krajište, Progorelica, Ravnište, Korenatac, Arničje, Velji Lug, Koštanica, Dlga Padina, Rudina, Bara, Ždrelo, Beženište, Debela Glava, Dubrava, Del, Mrmešnica, Stražni Kamen, Zabel i Duga Arnica. Najdalje su Debela Glava i Korenatac (1 čas). Polovina se seje strmninom (raži, ovsom, pšenicom) a polovina kukuruzom.

Stočarstvom se narod manje bavi, jer nema dovoljno utrine u Vranjanici i Vrtači. Bačijanja nema.

Seljaci imaju svoje države. Nalaze se u okoline sela, gde ko ima imanje. osobito u Korenacu. Oko trideset (siromašnijih) kuća nema svojih država. Na državi ima obično kolibe i pojate. Kolibe su mahom krivuljače ili kućice pod ćeramidom ili slamom, i služe za ljudske stanove. U njima često ima i sobice, ako je izgleda kućice. Pojate su za stoku na državi su često i plevnje i košare za volove. Na državi stalno, i leti i zimi, živi čobanin, koji tu neguju stoku. Preko leta dolaze ovde i ostali ukućani, te rade polje. Pojate se meštaju oko kolibe radi torenja, s njive na njivu i sa livade ne na livadu.

Tip sela.

Selo je zbijenoga tipa. Pruža se u dužinu rečnim tokom i oko druma. Deli se u tri dela: grnji kraj, srednji i dolnji kraj, koji se nastavljaju jedan na drugi bez ikakva razmaka. Češće se krajevi zovu po porodičnim imenima: Babičevci, Kalinderci, Madanci, Ćatinci, Ćereveinci, itd.

Ime sela.

Selo je dobilo ime prema stenama, kamenju, koje je iznad sela. Vele da se pređe, dok je bilo u Pustome Trgovištu, zvalo Trgovište.

Beženište. Tu je bilo sklonito mesto od Turaka (zbeg), te su se tu krili zbegovi, i otuda: Beženašte.

Starine u selu.

Iznad sela uz Papratsku Reku nahode se na desnoj obali ruševine neke crkve, od koje su ostali temelji i pod. Ništa se o njoj ne priča.

Blizu sela je Grcni. Rt (t.j. Gradski Rt), na kome je u staro doba bio grad. Poznaju se tragovi od zidova; a nalazi se sitan novac, cigla, različie stvari od gvožđa itd. Podigao ga „Latin’. (v. Gradič u D. Kamenici).

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Prema Gornjoj Kamenici preko Timoka nalazi se mesto Pusto Trgovište. Priča se da jo tu bilo jedno veliko naselje, mesto, i da se tada zvalo Trgovište. Jednom udari na nj čuma, te se narod odatle razboleo, i to ovako: jedni se spustiše niz Timok Korenatački i zaustaviše se onde gde je današnje selo Trgovište (u Zaglavku), drugi deo pređe preko Timoka, uputi se uz Papratsku Reku, zaustavi se u Ždrelo i tu zasnuje novo solo Kamenicu. Prema pričanju starih ljudi, ovo je moralo biti vrlo davno, najmanje pre osamnaestog veka. Na starome Trgovištu nema nikakvih tragova staroga života. Kada se narod iseli iz Trgovišta, Trgovište se prozva Pusto Trgovište.

U Ždrelu je, po svoj prilici, bilo poduže, otprilike do kraja 18 veka. Od tada se selo poče širiti na niže, a osobito od oslobođenja, naglo izbi na put Knjaževac—Pirot, tako da su grobišta seoska u Ždrelu došla do u sredinu današnjega sela.

Iako je, kao što predanje veli, selo postalo iz starog naselja, sada nema tako starih i jako razgranatih porodica, kao što bi se očekivalo. Ima desetak familija za koje se misli da su došle iz Trgovišta (Pustoga Trgovišta), a to su:

-Meinci (14 k.) su najveća i najrazgranatija porodica u selu. Meinci su poznatiji danas pod najnovijim imenima:

-Tubanci, Pisarovci, Ružinci i Ducinci. Slave sv. Alimpija (ili sv. Đorđa posnoga, 26. nov.).

-Babičovci (8 k.) slave sv. Jovana (7. jan.).

-Bojinci (7 k.) slave sv. Nikolu.

-Berdinci (6 k.) slave sv. Nikolu.

-Čolinci (6 k.) su poznati i kao Mrkonjinci. Slave sv. Đorđa (Z. nov.).

-Spasinci (5 k.) slave sv. Jovana. Za ove neki misle da su doseljenici, ali se ne zna odakle su.

-Dunđerovci (5 k.) slave sv. Nikolu.

-Šikurevci (3 k.) slave sv. Nikolu.

-Glavšinci (3 k.) slave sv. Alimpiju.

-Kuljinci (Z k.) slave sv. Nikolu.

-Buljukovci (5 k.) slave sv. Aranđela.

Za ove se porodice zna da su doseljenici:

-Desimirovci (14 k.) su vrlo jaka i razgranata porodica. Oni su se doselili iz pirotskoga okruga, ali se ne zna iz koga sela. Predanje veli da od doseljenja njihova ima ne manje od 200 godina. Slave sv. Nikolu.

-Kalinderci (5 k.) su se doselili iz sela Stanjinaca, u pirotskom okrugu, u 18-om veku. Slave sv. Aranđela (8. nov.).

-Ćatinci (10 k.) su se spustili iz sela Kalne, u pirotskom okrugu. Prvi je došao neki deda Nikola, zvani Ćata, po kome mu se prozvala i porodica. Deda Nikoli su živi praunuci. Jedan, manji deo Ćatinaca (3 k.) zove se Kuranovci. Slave sv. Nikolu.

-Madanci (7 k.) su poreklom iz nekoga sela Madana, u Bugarskoj, u trnskoj okolini. Došli su u 18-om veku. Slave sv. Nikolu.

-Ajvazovci (4 k.) su starinom iz Trna u Bugarskoj. Došli su, otprilike, kad i Madanci, i zauzeli „pustaiju“ zemlju. Slave sv. Aranđela (8. nov.).

-Asanovci (4 k.) su prešli, vele, iz Miljkovaca (da nije: Milojkovaca?) y pirotskom okrugu (?), pre 150 godina. Slave Vračeve.

-Vagašovci (4 k.) su se doselili iz Vrtovaca,u pirotskom okrugu, vrlo rano, možda u 18–om veku.

-Doljćiči (2 k.) su došli kad i Vagašovci. Starina im je takođe u Vrtovcima, u pirotskom okrugu. I Vagašovci i Doljćiči slave sv. Đorđa, iz jednog su sela, zajedno su došli, te će, po svoj prilici, ovo biti ista familija.

-Pričovčanje (4 k.) su se u prvoj polovini 19–og veka spustili iz Pričovaca. Oni su od starinske familije Stojinci (Vidi Stojiči u Pričovcima). Slave sv. Nikolu.

-Širćincima (7 k.) jo starina y Zaskovcima, u pirotskom okrugu. Došli su u prvoj polovini prošloga veka. Slave sv. Nikolu.

-Todorovci (3 i.) su došli iz pirotskoga okruga (iz nekoga sela: Odorovci?) otprilike kad i Širćinci. Prvi se doselio deda Todor, od kuda posle: Todorovci.

-Vodeničarci (2 k.) su došli iz Rudinji, sela u pirotskom okrugu, i to kad i Širćinci. Slave sv. Nikolu.

-Coninci (2 k.) su došli iz sela Šugrini, u pirotskom okrugu, te se otuda zovu i Šugrinci. Slave Mratu.

-Ćereveinci (4 k.) su došli iz Tatrasice, pređe u pirotokom okrugu a sada u okrugu timočkom, srezu zaglavskom. Došli su u prvoj polovini 19-og veka. Slave sv. Alimpiju.

-Tabaci (4 k.) su došli iz pirotskog okruga kad i Ćerevenici. Slave sv. Nikolu.

-Pešaci (1 k.) su doseljenici ali se ne zna odakle. Za ovu familiju vele: „Noma podiz. Zatiru se. Njino ce. imanje ne doli“. Slave Mitrov-dan.

-Markovci (3 k.) slave Đurđic (3/16 novembra). Ne zna se odakle su.

-Mladenovci (8 k.) su došljaci, ali se ne zna odakle su.

U G. Kamenici, kao što ce iz pregleda porodica vidi, ima doseljenika mnogo više od ćutuklpja. Važno je, da su doseljenici oni na pirotskoga okruga, sa neznatnim izuzetkom. Uz to su to porodice vrlo stare. Dosta veliki broj doseljeničkih domova je iz doba oslobođenja, iz onoga vremena kada se sav skoro pirotski kraj zatalasao bio, nema sumnje, pod uticajem oslobođenja Srbije.

Selo je većim delom naseljeno doseljavanjem.

Seoska slava Đurđevdan, zavetina Sv. Trojica.

IZVOR: Prema knjizi  Marinka T. Stanojevića „Zaglavak“ – napisanoj prema prikupljenim podacima 1903. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.