Poreklo prezimena, selo Rasovo (Bijelo Polje)

16. jun 2019.

komentara: 0

Poreklo stanovništva selo Rasovo, opština Bijelo Polje – Crna Gora. Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.                  

Položaj sela.

Selo leži u plodnoj ravni izmeću Lima, Boljaninske rijeke i Strojteničkog potoka.

Zemlje i šume.

U njemu su glavni potesi: Kilovice ( “poselica”), Polje, Kula, Rojeniće, Ježevac, Razmilovac. Ulica, Pločara, Rosulje. Na stranama iznad ravni su utrine i šume: Samalj, Grahovište, Letuša, Plandište, Osoje i Rosulje.

Vode.

Najvažniji su izvori: Ćeluša, Kula (kod kule Mekića), Studenac u Razmilovcu, Veljovače, Grabovnik i Topla česma. Za pojilo i druge potrebe korisge se i Limom.

Tip sela.

Kuće u Rasovu se vrstaju u tri veće grupe: jedne su u ravni pored puta, druge na dodirnoj liniji strana i ravni, a treće pored potoka i puta koji vodi za gaz na Limu. U sastavu Rasova je i mali zaselak Rasulje, koji je zasnovan u krčevini na stranama Samalja. Rasovo je središio selo u ravni na desnoj strani Lima, gde se ukrštaju uzdužni i poprečni putevi. U njemu su mesna kancelarija, osmogodišnja škola, zadruga i prodavnice.

Starine u selu.

Zbog plodnosti i povoljnog geografskog položaja ono je bilo uvek naseljeno. Tragovi ranijeg stanovnšpva je crkvina Gospočica – razmere 5h10 metara, na kojoj su doskora bili dovraci od uglačanog peščara. Oko nje je bilo i groblje. Sudeći po nazivu, bila je posvećena Velikoj Gospođi (Bogorodici).

Poreklo stanovništva.

U Rasovu je očuvan i najstariji sloj srpskog stanovništva.

-Begovići (15 k.), vode poreklo od Jovan-bega, koji je, po predanju, bio vlastelin. Primivši islam, dobio je begovsku titulu i zadržao posede u Rasovu, Resniku i Loznicama. Veliki broj Begovića se iselio u Tursku i Novi Pazar. Od njih su, kao što je rečeno, Dizdarevići (Dizdarevići) u Godovu. Njihova starina i ugled vidi se ne samo po tituli već i po tome urro su bili i dizdari. Od pravoslavnih Srba roćaci su im Jaćimovići u Kostenici.

Sve druge porodice su doseljenici – čifčije:

-Furundžići (18 k., Sl. Nikoljdan), kažu da su pre šest pojaseva doseljeni iz Kuča (Jovan, Vučeta, Miljko, Janko, Miro). Doselila se udovica sa dva deteta. Jedan je pravio zemljane furune, a drugi „bagaše” (mere za žito). Od Jovana su Furundžići, a od njegovog brata Bagaši u Budimlji kod Ivangrada.

-Adamovići (4 k., sl. sv. Đorđe), poreklom su iz Drobnjaka.

-Perovići (6 k., sl Sv. Nikola), došli iz Pive; ranije su bili u Strojtanici.

-Šebeci (3 k., sl. Đurđevdan), starinom su iz Drobnjaka (Cerovići),

-Radivojevići (2 k.) iz Femijića Krša,

-Tvrdišići (5 k., sl. Sv. Nikola) iz Kuča pre 150 godina,

-Mekići (12 k.), došli su od Mojkovca posle 1878. godine. Ovde su kupili zemlju i podigli dve kule po ugledu na „Mekića kulu” u Poljima.

-Kasumovići (1 k.) i:

-Karalići (1 k.), došli iz Šekovića.

-Musići (l k.) iz Godijeva,

-Bibuljice (l k.) iz Crhlja.

-Sijarići (3 k.) iz Godijeva,

-Grbovići (l k.) iz Bistrice,

-Aničići (l k.) iz Krajinovića,

-Milovići – Obradovići(?).

IZVOR: Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.