Poreklo stanovništva, selo Dubočka (Petrovac na Mlavi) Reviewed by Momizat on . Poreklo stanovništva sela Dubočka, opština Petrovac na Mlavi – Braničevski okrug. Prema knjizi „Mlava“ – Antropogeografska proučavanja Ljubomira Jovanovića. Prired Poreklo stanovništva sela Dubočka, opština Petrovac na Mlavi – Braničevski okrug. Prema knjizi „Mlava“ – Antropogeografska proučavanja Ljubomira Jovanovića. Prired Rating: 0
You Are Here: Home » Zavičaj - sela i gradovi » Poreklo stanovništva, selo Dubočka (Petrovac na Mlavi)

Poreklo stanovništva, selo Dubočka (Petrovac na Mlavi)

Poreklo stanovništva sela Dubočka, opština Petrovac na Mlavi – Braničevski okrug. Prema knjizi „Mlava“ – Antropogeografska proučavanja Ljubomira Jovanovića. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Dubočka se nalazi na brdskoj kosi po brdima i stranama dvaju bezimenih potoka, koji se najzad y samom selu sastaju, te dalje teče samo jedan, koji se u Mlavu uliva. Selo je zauzelo veliki prostor, tako da se i sa Rašancem gotovo sastaje, jer ih samo drum razdvaja.

Vode.

U selu ima 11 izvora, sa kojih se nije voda. Među ovima glavniji su što imaju imena ovi: Ignjatov Kladenac (Fontenj La Ignjatonji), Kaćešće –Kladenac, Molarešće-Kladen ac. Markonji–Kladenac, Butuarka i kladenac u Potoku. Osim ovih, ima još tri veća bez imena. Za pranje rublja i drugu upotrebu, osim pića, upotrebljuju i vodu sa potoka. U ataru seoskom veći su izvori Butuarka – Bučura u Crnom Polju i Tobolar. U Mlavi je bila neko vreme jedna lekovita voda, ali sad je nema.

Zemlje i šume.

Zemlja za obrađivanje je van sela, na mestima: Boljetin, Turski Potok, Priod, Belo Polje, Mlava i Crno Polje. Najdalji je kraj Boljetin blizu Belih Voda kamenovskih, sat i po daleko od sredine sela. Na svima ovim mestima zemlja je privatna svojina. Opštinska je zemlja na brdu Visoka, 6 ha i daju je pod arendu. Šume ima najviše na Boljetinu i ova je od listopadnog drveća.

Tip sela.

Dubočka je selo manje više zbijeno. Kuće su seoske poređane pored dva potoka, koji se u selu sastaju i posle nose naziv Dubočki Potok. Broza sredinu sela, a između ova dva potoka prolazi glavni seoski drum, na kome je u sredini sela jedna krčma i sudnica. Selo je podeljeno na male, koje se zovu prema porodicama, što u njima žive. Tako desno su od puta: Lazajkonji Mala, Bujšonjska Mala, Milošonjska i Verđeconjska; u sredini sela, oko samog puta je Kaćešće–Mala, a levo od puta je Markonji–Mala. Najzbijenije su kuće y Kaćešće–Mali i Lazajkonji–Mali, gde su na rastojanju od 60–100 m. U ostalim malama su često i na većem rastojanju. Zbog ovoga selo je jako razvučeno, tako da se pruža dužinom celog potoka.

U novije vreme, pre 10 godina, počeli su pojedini da se sele na svoja imanja, koja su daleko, te se selo počelo da rastura. Tako na imanja u Boljetin otišlo je 20 kuća, te je to gotovo zaselak za sebe. Isto tako ispod sela, pored puta u Petrovac, ima oko 15 kuća, u kojima neke porodice stalno žive, a u selo i ne dolaze. Ovi krajevi nemaju naročita imena, i ne mogu se smatrati kao zaseoci.

U svakoj ostaloj mali živi po jedna veća porodica. Pored ove ima i is koji član iz druge. Zadruga u selu nema velikih. Najveća je zadruga od 15 duša Jovana Todorovića i Pere Jankovića.

Seoska je zavetina o Đurćevdanu, a preslava Vrtoloma i Sv. Ilija.

U selu ima oko 240 kuća sa 308 poreskih glava.

O postanku sela i poreklo stanovništva.

Prva porodica, što je osnovala selo sada je izumrla. To behu dva brata: Blagoje i Živa iz porodice Dojkanešće. Oni su se nastanili ispod brda, na mestu, koje se i sada zove Dubočka. Za ovima je došla porodica Jokonja, čije se staro mesto ne zna. Za ovima su došli rođaci Kaćešće i Janošonji iz Valakonje, a za njima dođe iz „preka“ porodica Lazajkonji i tako postane selo od 7 kuća. Odmah za ovima dođe na Knežice pradeda porodice Milošonji, a za njima i pradeda porodice Avramonji iz Morave, na čiji poziv dođoše iz Morave, još i osnivaoci porodice Verćeconji. Ovo beše krajem XVIII stoleća. Ove porodice nazivaju još imenom Srbonji. Za njima dolaze Stojilonji iz Morave, na Đuronji iz Bobova u Resavi. Posle Đuronja dođoše Bunšonji iz „preka“, a za ovima nekako u jedan put došle su iz Crne Reke porodice: Babićonji i Markonji. Dolaskom ovih selo je imalo do 20 kuća, a to je bilo pre 100 -120 godina. Sve ostale porodice docnije su doseljene.

Odakle su doseljene i kojim redom su se te porodice doseljavale dole će ce videti.

U izveštaju egzarha Maksima Radkovića ne pominje se ovo selo, a pominju se Rašanac i Trnovče, koja su oko njega. Znači da nije postojalo; izgleda, dakle, da je ono mlađe po postanku od 170 god. U ostalom ovo i pričanja o doseljavanju pojedinih porodica potvrđuju.

U selu su ove porodice:

-Jokonji (20) y Boljetinu, ne zna se odakle su doseljeni. Slave Petkovicu.

-Janošonji (24), Kaćešće – Radonji (12) y Kaćešće Mali. Rođaci, doseljeni iz Valakonje u Crnoj Reci. Slave Sv. Aranđela.

-Lazajkonji (23) u Lazajkonji Mali, iz „preka.“ Slave Veliku Gospođu.

-Milošonji (19) u Milošonjskoj Mali, iz „preka“. Slave Sv. Lazara.

-Avramonji (12) u Milošonjskoj Mali, iz Knežice. Slave Sv. Aranđela.

-Momirovići (9) u Milošonjskoj Mali, iz .Jasenova u Moravi. Slave Sv. Nikolu.

Verđeconji (20) u Verđeconjskoj Mali, iz Jasenova u Moravi. Slave Sv. Aranđela.

-Stojilonji (7) u Milošonjskoj Mali, iz Jasenova u Moravi. Slave Sv. Nikolu.

-Đuronji (10) u Bunšonjskoj Mali, iz Bobova u Resavi. Slave Sv. Nikolu.

Milošonje, Avramonje, Momiroviće, Verđeconje, Stojilonje i Đuronje zovu još i Srbonji.

-Bunšonji (6) u Bunšonjskoj Mali, iz „preka“. Slave Sv. Aranđela.

-Babićonji (5) rastureni, iz Lukova u Crnoj Reci. Slave Sv. Tomu.

-Markonji (5) rastureni, iz Lukova u Crnoj Reci. Slave Beliku Gospođu.

-Boškovići (7) do Verđeconja, starinom iz Rgotine u Crnoj Reci, a ovde su došli iz „preka“. Slave Petkovicu.

-Novakovići (6) na Mlavi i u Potoku, iz „preka.“ Slave Petkovicu.

-Morarešće (5) rastureni, starinom iz Krajine, a ovde su došli iz „preka“. Slave Sv. Nikolu. Zovu ih i Vodeničarima.

-Budonji (5) do Lazajkonja, iz Krajine. Slave Veliku Gospođu.

-Kakaonji (6) do Lazajkonja, iz Resave. Slave Petkovicu.

-Romaniconji (6) y sredini sela, iz Krajine, a u Krajinu su došli iz Vlaške. Slave Sv. Nikolu.

-Balaconji (5) y Verđeconjskoj Mali;

-Trajkonji (3) na Mlavi;

-Tikonji (4) na Mlavi i u selu. Rođaci, došli iz Porodina u Moravi. Slave Sv. Aranđela.

-Adamovići (4), i:

-Pajkonji (3) na Mlavi. Rođaci, doseljeni iz Manastirnce. Slave Sv. Aranđela.

-Raškonji (4) y selu, iz Krajine. Slave Sv. Jovana.

-Mijucići (3; u Lazajkonji Mali, iz Krajine. Slave Petkovicu. Rođaci sa Jokonjima.

-Kostići (3) y Lazajkonji – Mali, iz Krajine. Slave Petkovicu.

-Čokonji (2) y Bunšonjskoj Mali, iz Krajine. Slave Petkovicu.

-Miletanji (2) do Đuronja, iz Krajine. Slave Sv. Nikolu.

-Tufaronji (1) u sredini sela, iz Šumadije. Slave Sv. Jovana.

-Angelonji (1) y Lazajkonji Mali, iz Krajine. Slave Petkovicu.

Iz ovoga se vidi da je selo raslo podjednako priraštajem i doseljavanjem.

Starine, selišta, groblja i dr.

Ispod sela pored puta u Petrovac u mlavskoj dolini, na mestu Dubočka bilo je nekad selo Dubočka, pa se, kako seljaci vele, zbog spahija, moralo premestiti ovamo u brdo. Sada nema tragova toga selišta.

Staroga groblja ima u sredini sela kod sudnice. Ovo je, po svoj prilici, bilo groblje staroga sela. Ima kamenova bez natpisa. Isto tako ima staroga groblja i ispod sela do sadanjeg novog groblja. Ovo je takođe iz vremena, kad je selo bilo bliže drumu.

Ali na Umki do druma nalazi se jedno groblje, koje zovu Latinsko groblje. Da je ovo zbilja moglo biti latinsko groblje svedoče one rimske parice, ciglje, tegovi i rbine od posuđa, što se nalaze na ovom mestu i ispod njega u Crnom Polju.

Stara kaldrma ima i sada svoj trag i to od mesta Plandišta, pa na Belo Polje, a odavde preko Mlave u Popovac. U Plandištu, na mestu Periš nalaze se rimski novci. Valja napomenuti da se i u ovom selu nalazi tercijerni ugalj u priličnoj količini i to u potoku, u Verćeconjskoj Mali. Seljaci ga kopaju za sebe. Isto tako ima dosta i kamena – krečnjaka i peščara.

Zanimanje stanovništva.

Zemljoradnja je glavno zanimanje seljaka. ali se bake i gajenjem stoke, kao i zanatima: abadžijskim, stolarskim i dunđerskim. Ima dve kuće cigansks i to su kovači, ali su se oni izjednačili po svemu sa ostalim seljacima, te govore samo vlaški. Došli su iz Resave.

IZVOR: Prema knjizi „Mlava“ – Antropogeografska proučavanja Ljubomira Jovanovića. Priredio saradnik Porekla Milodan.


Ostavi komentar

© 2012- 2013 POREKLO poreklo.rs

Scroll to top