Poreklo prezimena, selo Kožlovac (Benkovac)

24. oktobar 2018.

komentara: 19

Kožlovac je selo u Dalmaciji, jugoistočno od Benkovca. Administrativno pripada gradu Benkovcu (Zadarska županija).

Selo se nalazi na obodu velikog kraškog polja, izduženog u pravcu severozapad-jugoistok.  U njemu je nastalo više sela i grad Benkovac. Proz polje protiče povremeni tok Jaruga. Kožlovac je delom na severnom obodu polja (novije naselje), dok su stari zaseoci na većoj nadmorskoj visini, iza Kuginog brda i Ćemera (237 m). Najviši vrh je Velika Mejanica ( 413 m), daleko iznad sela, na čijoj se zapadnoj strani nalazi kamenolom. Za reljef Kožlovca su karakteristični kraški oblici zvani drage – klanci sa povremenim manjim tokovima, koji su erozijom i formirali drage u dalekoj prošlosti. To su Draga Milovac, Lujina draga i Ivaniševića draga.

Kožlovac se ranije zvao Kožulovac, a dobio je naziv po srpskom prezimenu Kožul, koje i danas postoji u selima okoline Zadra.

U Kožlovcu se nalazi pravoslavna crkva Svete Petke.

Na popisu 1991. godine, Kožlovac je imao 373 stanovnika, od čega je bio 371 Srbin i 2 nepoznata.

 

Prezimena 1948. godine, sa brojem osoba (u zagradi) i krsnom slavom

 

Srpska prezimena

 

BALJAK (42) – Sveti Luka (prisutni u 18. veku)

BAŠIĆ (14) – Sveti Nikola (prisutni u 18. veku)

  • Na mletačkom katastru iz 1709. godine, upisan je Vid Bašić pok. Milana.

VIDOVIĆ (11) – Sveti Jovan

  • Na mletačkom katastru iz 1709. godine, upisani su Ilija Vidović pok. Mirosava i Gavrilo Vidović pok. Nikole.

DOBRIĆ (8) – Sveti Georgije (doselili se iz Dobropoljaca oko 1910)

ZORICA (48) – Sveti Georgije (prisutni u 18. veku)

IVANIŠEVIĆ (166) – Sveti Georgije (prisutni u 18. veku)

  • Na mletačkom katastru iz godine, upisani su Miloje Ivanišević pok. Radoša i Jovan Ivanišević pok. Đure.

KOLUNDŽIĆ (6) – Sveti Nikola

LJUBOVIĆ (7) – Sveti Georgije

MATIĆ (13) – Sveti Georgije

ROKVIĆ (20) – Sveti Jovan (prisutni u 18. veku)

UZELAC (110) – Sveti Nikola, Sveti Georgije (prisutni u 18. veku)

  • Na mletačkom katastru iz godine, upisan/a je Danila Uzelac pok. Tome.

ŠOLAJA (11) – Sveti Georgije

 

Izvori:

  • Zadarsko okružje na mletačkom katastru iz 1709; gornji kotar, Marko Rimac, 2012.
  • Leksik prezimena SR Hrvatske, 1976, Zagreb
  • Topografska karta Hrvatske 1:25 000, 1975.
  • Benkovački sajt (www.benkovac.rs)

Priredio: Saradnik portala Poreklo Slobodan Zrnić

 

 

 

Komentari (19)

Odgovorite

19 komentara

  1. Spase Uzelac

    Poštovani Zrniću,
    Crkva u Kožlovcu jest Mlada Neđelja, ne Sveta Petka…
    Krsna slava Uzelaca iz Kožlovca uglavnom Sveti Nikola, ali i Sveti Georgije- moja krsna.
    Ćemer da, ali otkud Kugino brdo!?
    Pozdrav Ti.

  2. Spase Uzelac

    Poštovani Zrniću,
    Između Ćemera i “Kuginog brda” ide kolski put ka dijelu sela koji je u brdima (Kožlovac je prostorno veliko selo), ka školi, desno od puta je brdo spornog imena, ali nikako da se istog imena sjetim-sjetiću se!-, ostalo mi samo drugi dio imena: …Kosa. Ognjište mi je ispod- južno- od Ćemera. Ćemer i sporno brdo od pamtivjeka bili su orjentiri za klimatske mijene, posebno zimi, a vezano uz strujanje vjetra- BURE, te: ako duva od spornog brda zimi je resko hladan, pašće snijeg, no malen i kaže se – “Duva od Dinare, preko … Kose, neće biti velikoga snijega…”; kad duva “preko Ćemera” kaže se: “Duva sa Velebita preko Ćemera, biće velikoga snijega”, ali i: “Razvedriće”.
    Malu ispravku i za Lepure učiniću…
    Usput: Pavle Zrnić, nekada olimpijski rvač, divan čovjek, zajedno, u svojstvu profesora, radismo godinu dana u jednom srednjoškolskom centru u Sisku…

  3. Spase Uzelac

    Da, vidim! “Lujina draga” za onaj kolski put! Ništa sa moje strane zlobno, ali: uhodani način zatiranja tragova autohtonog naroda i pisanja “svoje” istorije. Bilo šta smisla Luje i luja u Kožlovcu ( kao i u svim- nekada!- srpskim selima toga kraja) nebi; tu negdje se smješta i ono “kugino”…
    Kada sam već ovdje, onda, poštovani Zrniću, par riječi i za selo Lepuri: Umac i Plješevica nikada ne bijahu “od” Lepura. Umac se u južnom dijelu “naslanjao” na Kožlovac, sjeverozapadna strana na selo Brgud, a sjeverno na selo Dobropoljci; “između” su Šaponje- sve sto odsto srpska- nekada! sela
    Plješevica: iznad Kožlovca prema Brgudu, a granično sa istočne strane Mejanice (MIjanica)- dakle, kožlovačkobrgudski prostor, inače nekoliko kilometara gotovo, za one krajeve, ravan uspon od strane Kožlovca prema Brgudu, te preko Plješevice i vjekovna komunikacija naroda, stoke… toga dijela Bukovice prema Ravnim Kotarima (južni dio Kožlovca graničan je sa Ravnim Kotarima)…
    Sumnjam u vjersku statistiku Donjih Lepura, većina su (bili!) pravoslavni, a etnos većina Srbi (ijekavci štokavci), ostali BUNJEVCI (ikavci štokavci, vjerski katolici, sa, indikativno! krsnom slavom!!!)- i sami su se nazivali Bunjevcima, dok su nas, Srbe, oni nazivali RIŠĆANIMA (narodski izgovor bez onog “h”)…
    Crkva Svetog Martina? Da, srušena! Nesvojstveno srpskom duhu, no zadnja OLOŠ koja sebi pripisala srpstvo- uglavnom iz Kožlovca- to učinila; Crkva je: Ulaz zapad, Oltar istok! Isto i (pra)stara crkvica narodski, budući mala, DUKICA (Svetog Duha), vremenom postala katoličkom, na granici Kožlovca i Lisičića (Bunjevci), a prema brdu Asseria (starolatinski), a ONA ološ nenarodna je srušila…

    Neka, Zrniću, ostane z a p i s a n o….
    .

  4. Spase Uzelac

    Hm!- uvijek se nešto zaboravi.
    Kožlovac po Kožulima? Mislim da nije. Isto- da je po Kožulima!- još dok bijah dijete govorio mi Vladan Desnica (“Proljeća Ivana Galeba”, “Zimsko ljetovanje”…), ali u Kožlovcu nikad ni jednog Kožula, čak ni tamo gdje ih je veći broj naselje ili selo se ne zove po njima; po etnoodrednici na tome području, ili, pak, po prezimenima toponimi ne postoje, izuzev sjeverno u podvelebitskim ili poddinarskim predjelima koji su, kroz vjekove, bili nepristupačni (istorijski faktor vezan za zavojevače- Mle(t)čani, Turci, Beč… U ovaj kontekst i čudna prezimena kod dobrog dijela Srba, a pravoslavaca, sa tih područja, a, naime, neka vrsta skrivanja pred istim zavojevačima. Vođe, uskočke prije svega, to nisu činile, jer aniliraju sopstveno junaštvo i narodNOSnost, te,npr., Stojan jest JankovIĆ i nikako drugačije, kao i SmiljanIĆ, a, nadasve, Vuk
    Mandušić…

  5. Slobodan Zrnić

    Gospodine Uzelac,

    Morate shvatiti da se stanovništvo stalno menja i da neka prezimena nestaju, a druga dolaze. Da u Kožulovcu (kako se zvao ranije) nikad nije bilo Kožula, je vaše mišljenje na osnovu toga što nikad niste čuli. A tek tvrdnja da sela nisu dobijala imena po prezimenima je totalni promašaj, jer je to slučaj kod velike većine sela. Prvo, Lepuri su dobili ime po prezimenu koje posdtoji i danas i potpuno je tačno da su bili većinski katoličko selo u zadnjih 300 godina, za razliku od Kožlovca. Stare katoličke crkve su građene sa oltarom na istoku i ta argumentacija nema nikakve veze. Pogledajte na gugl mapama kako su okrenute crkve na Braču i Hvaru, gde nikad nije bilo pravoslavaca. Takođe na topografskoj karti možete da vidite granice sela i to koje brdo pripada kojem selu. Te granice se nisu menjale još od austrijskog perioda i upisivane su u katastre, mada je stalno bilo ljudi koji imaju svoje viđenje dokle se prostire selo.

  6. Spase Uzelac

    Poštovani Zrniću,

    Moja namjera po gore iskazanom nošena je dobrom, ne zlom.
    U sve što ste potegli nemoguće ulaziti, a da se ne piše studija o istom, te samo par napomena.Brač, Hvar? Uvijek bili, otkad tu hrišćanstvo došlo, (rimo)katoličkim? Ne. U taj kontekst i Crkva Svetog Martina, kao i Dukica. Tu ne pomažu guglove mape, ma odakle god uzete.Kožuli? Da, nikad u Kožlovcu. I mala dopuna po pitanju istih: ne da ih je tek tamo prema Zadru, već i s ove istočne strane Benkovca- prema Buliću.
    Da se stanovništvo “stalno menja”- snvatam, naročito kada su srpski prostori u pitanju, te ono “stalno menja”, a bez istorijskog pokazivanja NAČINA mijenjanja,
    takva konstatacija naprosto boli.
    O brdima i toponimima ne mogu, zadovoljavam se činjenicom da
    znam… A evo dobrog primjera kako se priprema ono “stalno menja”: na glavnom putu(cesti) iz pravca Benkovca prema Šibeniku i Kninu tačno na granici između katoličkog sela Lisičić i pravoslavnog sela Kožlovac stajala, ko zna otkada,
    (saobraćajna) tabla “Kožlovac”, ćiriličnim, naravno, pismom napisano; onda je došlo “hrvatsko proljeće” i o n o je “uvuklo” tablu jedno pola kilometra u teritoriju Kožlovca i- na tabli l a t i n i č n o pismo… Dvadesetak godina poslije promjenilo se i stanovništvo- eno ga po svom zemljinom šaru….

    Nadam se, poštovani Zrniću, da će te ovo pustiti, baš radi ove Table (saobraćajne) koja je simboličan, a vrstan, indikator
    m i j e n e stanovništva.

    Iskreni Vam pozdrav.
    Spase Uzelac, Beograd

  7. Nedjeljko

    Poštovani Zrniću, bilo bi lijepo da podatke sa http://www.benkovac.rs “prepišete” onako kako su navedeni na sajtu, jer pozivanje na sajt, a nepotpuno prenošenje podataka sa sajta omalovažava naš dugogodišnji rad na prikupljanju podataka. Ako ste se već pozivali na sajt http://www.benkovac.rs onda ste trebali, kako vam je sugerisao g. Uzelac, uneti i Sv. Georgije kao slavu Uzelaca, jer je to na sajtu i navedeno. Osim toga, i ovdje ste ispustili(previdjeli) prezime Banić-Sv. Stefan Dečanski. Maltene, kod svakog sela benkovačkog kraja imate propuste, a to ne ide u prilog sajtu “Poreklo”.

    • Slobodan Zrnić

      Poštovani Nedjeljko.

      Vaš sajt sam naveo prvenstveno zbog krsnih slava, jer očekujem da su podaci tačni, mada imate poneku grešku. Ovaj Uzelčev dodatak o slavi sam očigledno propustio. Inače uvažim svačiji dodatak. Kao što sam već rekao, nisam stavljao prezimena koja nisu bila na popisu 1948. jer ih nisam smatrao relevantnim, pošto su kasno doselili. Postavio sam granicu na polovinu 20. v. Banići nisu popisani 1948. te sam ih eliminisao, kao i druga prezimena iz drugih članaka. Tako da to nije nikakav moj propust, nego svesna odluka.

      Hvala vam što ste sve ove godine skupljali podatke o prezimenima. Znam da je vaš sajt prvi počeo sa tim. Za to vam svaka čast i mene ste uveliko zaintigrirali za ovu temu. Isto tako znam da dugo niste imali veliki broj prezimena izvan Bukovice i Ravnih Kotara. Sigurno znam da niste imali nikakve podatke o srpskim prezimenima u zaleđu Splita npr, sve dok ja nisam napisao članke na vikipediji i naveo ta prezimena, pre 10 godina. Tek nakon toga su se pojavila i na vašem sajtu. Mogli biste da zahvalite Vi sad meni na trudu i dopunjavanju vašeg sajta.

  8. Nedjeljko

    Poštovani Zrniću, cilj prikupljanja podataka za prezimena i krsne slave dalmatinskih Srba je bio da se prikaže stanje sa presjekom do rata i da takvo stanje bude podsjetnik mlađim generacijama koje možda nisu ni rođene na tim prostorima, a žele znati svoje korijene. Portal Poreklo im sigurno ne pomaže u tome sa podacima do 1948. Da smo i mi htjeli takav presjek uhvatili bi se i mi neke knjige sa takvim podacima. Drugo: prvobitna namjera je bila da obradimo benkovački kraj, jer je i na našem forumu on bio prvenstvo obuhvaćen. Kako je priča sa prezimenima i slavama zaživljavala kod članova sajta tako smo i mi širili region, da bi na kraju odlučili obuhvatiti kompletnu dalmatinsku Eparhiju od Tribanj-Šibuljine do Crnogoraca. Otuda i naše kašnjenje sa unosom podataka za taj region. Osim toga, za taj region nam nije bila razgranata živa riječ na koju smo se oslanjati u većini slučajeva, jer nam je prisustvo običaja “laštvo” umnogome otežavalo posao. Iz tog razloga se nismo oslanjati na razne “vikipedije”, već na crkvene knjige, odnosno sveštenstvo po opustjelim parohijama, babe i djedove koji su ostali ili se vratili na svoja ognjišta i na njihove potomke, koristeći blagodeti savremenih tehnologija poput mejlova, zavičajnih foruma(nikad ne bi unosili podatak dok to ne potvrdi osoba iz tog mjesta sa tim prezimenom). Zato nam je proces prikupljanja bio tako dug. Recimo, u Siveriću na pravoslavnog groblju, postoji nadgrobni spomenik za prezime Mjedenjak i još nismo uspjeli saznati krsnu slavu ni broj kuća niti bilo šta drugo, ali nismo htjeli na slijepo unositi podatke. Benkovački sajt je imao namjeru da prikupi najsvežije podatke do rata (popisi stanovništva se i rade svakih 10 godina da bi bili relevantni). Šteta je što se nismo poznavali prije 10-ak godina, verovatno bi umnogome pomogli jedni drugome. Svako dobro.

    • Slobodan Zrnić

      Poštovani Nedjeljko.

      U drugoj polovini 20. v. bile su intenzivne migracije između naselja, tako da je došlo do nagle ekspanzije prezimena po selima, i to prezimena sa samo jednom kućom. Kada bih računao sve te nove, ne bi došli do izražaja oni koji su tu najmanje 300 godina u kontinuitetu. Vaš sajt je samo jedan izvor koji koristim i od njega uzimam ono što mi treba, a to su pre svega slave. Kod pisanja članaka istovremeno koristim sadašnji katastar Hrvatske, mletačke katastre, Leksik prezimena Hrvatske, anagraf pravoslavnih za 1810. i druge izvore. Za članak o nekom većem selu treba mi više sati rada. Niko me ne plaća za ovo što radim. I znam vrlo dobro lokaciju zaseoka Midenjak u Siveriću i imam podatke o njima iz pravoslavnih knjiga. Samo za slavu ću se raspitati odmah sad, jer je i u mom tekstu to ostalo prazno.

      • Medeni

        Poštovani Slobodane,
        moram da Vam iznesem i još jednu jako bitnu činjenicu a to je da je mojoj porodici često menjano prezime u navedeno u Vašem tht.Razlog verovatno leži u “ijekavici” ili u želji promene vere.Naveli ste da imate.podatke pa Vas molim da ih razmenimo mejl Vam je dostupan.
        Unapred zahvalan,Nikica Mjedenjsk

  9. Medeni

    Poštovani,porodica Mjedenjak iz sela Siverić slavi sv.Nikolu.Molba za Vas ako već imate pristup crkvenim knjigama,da li bi pomogli oko porodičnog stabla,rasuli smo se.
    Hvala