Poreklo stanovništva sela Osredci ( po knjizi Osreci), opština Brus – Rasinski okrug. Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“, izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
U narodnom, govoru “Osrece”, nen. “Osreca”. Kuće ovoga sela dižu se visoko uza strane doline Bašićke reke i potoka Lanišnice; na uzvišenjima Kamenitoj glavi, Prževini, Garušani i Kamilama. U međama sela su: Vrovi, Vrljak, Pogled, Kosmač, Ajdučka voda, Gradište i Drenjak.
Vode.
Rečice i potoci su: Bašićka reka, Anđelićka reka, Dumački, Studeni, Gloški, Dobročinski, Miljkovićki, Duboki, Kaluđerovski, Jelovski, Mioljački potok i Potok u Žive bare; a vode su: Sokoljevica, Živoderac, Todorovica, Smiljevac, Zaskok, Izvor y Me(h)ova i Gluvać.
Zemlje i šume.
Delovi atara nose nazive: Reka, Gradine, Dobrčinoviće, Svinovi, Košarište, Jagnjilo, Trševina, Blato, Garina, Sedevica, Staro selo, Solila, Drndarica, Jezerište, Latkov do, Pozni do, Zelenička čuka, Ivanjska glavica.
Bačije su na Nerađi, Kragujevici, Iveru i Ridu.
Tip sela.
Selo zauzima veliki prostor i veomaje “rastrvno”, sa rasturenim kućnim grupama. Kuće srodnika istoga roda 2–3, najviše 5–8 su na razlomljenom zemljištu i zbijene u grupe.
Osam grobalja su na mestima: Staro selo, Reka, Kućište, u Karićima, Čuka, Čukar, Prževina i u Podiveru.
Godine 1837. selo “Osredce” imaloje 57 kuća sa 84 i 1/4 poreskih glava; 1844 – 57 kuća sa 651 stanovnika; 1874 — 58 kuća; 1921 – 99 domaćinstava sa 726 članova; 1948 — 125 domaćinstava sa 1.005 članova.
Starine u selu.
U selu ima ostataka starih rudarskih radova. Ima predanja da su na međi sela prema selu Milentiji, na Kamenitoj glavi, mestu Dubovima kaluđeri manastira Sv. Stevana, izbegli pred navalom vode, duže vremena “služili” – činodejstvovali. Uspomena na izbegle kaluđere sačuvala se u toponimima Kaluđerovac i Kaluđerovski potok. U Starom selu, pod Makovištem su kućišta Toskića, Obradovića – Šundića i Miljakovića, iseljenih odavde u Budilovinu. U drugom Starom selu, u Jasičetu su neke neravnine i zakopine. U Selištu između Bačišta i Me(h)ova vide se neke zakopine, a tu je i neko staro groblje. Grobovi su obeleženi krupnim neobrađenim kamenjem. U Jagnjilu bilo je nekada isto takvo groblje, ali od groblja sada nema traga. U Anđelićima je mesto Kućište. Priča se da je starica Anđelija (po njoj prezime rodu Anđelići) izbegla bila sa decom prilikom upada Turaka u selo, podigla kuću i u nju se sklonila s nejači. Na mestu Stara kuća su kućišta predaka današnjih Zdravića; u Loznom dolu su kućišta starih Blažića, dok su u Gloškom potoku kućišta predaka sadašnjih Pejića. U Meovima bili su vignjevi s mehovima nekih cigana čergara, kovača po zanimanju. Priča se da je među “ukletim” – skamenjenim čergama zakopano blago. U vreme turske uprave, na mestu koje se naziva Blato, niže kuća današnjih Kneževića, ne seoskom guvnu seoski aga “zbirao je desetak”.
Poreklo stanovništva.
Rodovi su:
-Miljakovići (4 kuće, Sv. Nikola zimski) i:
-Jankovići (6 kuća, Sv. Nikola zimski) su starinci.
-Bićani (Miljkovići i Kulešići) – 17 kuća, Sv. Nikola zimski, stari su doseljenici iz nekakvog Bića kod Prilepa. Otud je krajem 17. veka došao predak, stočar po zanimanju, ne znaju kako se zvao, i otac Mijuškov. Njihovi mnogobrojni srodnici, sve sami Bićani, su na Ušću u Ibru, Aleksandrovcu, Dašnici i Velikoj Vrbnici u Aleksandrovačkoj Župi; u Omašnici, Riđevštici, Stopanji, Bresnom Polju, u Zapadnomoravskom Pomoravlju; u Bivolju i Mačkovcu u okolini Kruševca; u Podujevu (u Labu), u Vukovom Dolu kod Skoplja.
Uskoro za Bićanima doselili su se “od Tetova” preci današnjih:
-Bežanaca, Pejića, Joksića, Ćurčića, Purića, Stanića, Kneževića, Bašića, Zdravića, Stajića i Šelmića (35 kuća, Sv. Alimpije Stolpnik i Đurđevdan). Od Bežanaca su Obradovići u Šljivovu u Aleksandrovačkoj Župi. Posle rata 1877/78. neke porodice Kneževića i Šelmića odselile su se u Blace u Toplici.
-Petrašinovići (Karići, Milinčići, Milovančevići, Gajići i Anđelići), 39 kuća, Sv. Nikola zimski, su poreklom su Guzonje, starinom iz Hercegovine. Njihovi srodnici su Petrašinovići u Mijajlovcu u Pevču i u selu Bratićima i Milinčići u Stublu u Aleksandrovačkoj Župi.
-Blažići (4 kuće, Sv. Arhangel) su iz Sudimlja na Kopaoniku. Otud je došao Mileta, čukunded Milanu, starcu od 70 godina (1939).
Posle rata 1914/18. doselio se:
-Mijatović (1 kuća, Sv. Arhangel i slava miraza Sv. Nikola) iz Boturića u kuću Bićana.
-Kozić – Milićević (1kuća, Sv. Alimpije i ženina slava Sv. Nikola) došao iz Velikog Ribara u kuću Anđelića.
IZVOR: Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“, izdanje 2012. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)