Poreklo stanovništva sela Jelakci (po knjizi Jelakce) i zaseoci Barine i Duboka, opština Aleksandrovac – Rasinski okrug. Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“ napisanoj prema prikupljenim podacima od 1934. do 1953. godine – izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Jelakce je visoko na stranama dolina Basarlijskog – Basarlije potoka, Pecićkog – Lazarevićkog, Pribakovićkog i Dobrog potoka. Ugrinići su pod Belim kamenom, visoko na levoj strani reke Jošanice, nad Drenjskom klisurom.
Zaselak Barine je na levoj strani doline Brinskog – Basarlijskog potoka.
Zaselak Duboka je u dolini Dubočke reke, desne pritoke Jošanice.
Sa izuzetkom Ugrinića, navedena naselja su na prisojnim stranama doline. U međama naselja su: Sutelica, Blizenska ravan, Kavanj (1836m), Suvi bor, Rudine, Vituš (1.289m) od zapada; Drenjska klisura, Dubovska kula, Crni vrh (1.428m) od juga; Brestovac, Babino koleno, Brajkovina, Vitine strane, Karače, Pekljavac, Rožac, Metalica od istoka; Grobovi, Gajine lazine, Čeker, Delo, Preslo, Štavno, Klepala, Bunar, od severa. U ovim međama su brda: Bojna glava, Rusko brdo, Obradovića kosa i Ugrinićki krst.
Vode.
Reka je Jošanica, a potoci su: Čemernjak, Ustava, Kavanjski, Jazbički i Jelov potok. Vode se nazivju: Izvor u Gomila, Crkiveni izvor i ustava.
Zemlje i šume.
Topografski nazivi za njive i livade su: Gomile, Duban, Stare kuće (u Kneževićima), Stare kuće (u Protićima), Prisoje, Staran guvna, Selište, Staro selom (u Barinama) nad Panovića kuće, Bojište, Gradska međa, Jagnjilo, Kneževićke luke, Branišići, Osoje, Ševar, Pala, Klisura, Piskavica, Međice, Radove bare, Stara kuća, Sadine, Drkovac, Blata, Kovačevac; za utrine i šume: Kokoljac, Ciganska bukva, Bojna glava, Rusko brdo, Letnjikovci – bačije su na Karačama, Viseđu, Suvom boru, Vitušu i na Kulini (Dubovskoj kuli — Obođu).
Tip sela.
Sela sastavljaju kućne grupe pojedinih rodova.
Barine i Duboka su zasebna naselja, a u njima nema nikakve podele.
U Jelakcu su pet groblja: na Kulini je groblje Ugrinića, četiri groblja su u Pribakovićima, Pecićima, Protićima i Lazarevićima.
Barinci se sahranjuju na groblju u Obradovici, na crkvini Sv. ap. Petra i Pavla.
Groblje zaseoka Duboka je u Reci — Dubočkoj reci.
Ime sela.
Ime selu dali Jelakčani, stari doseljenici iz Jelakca, srednjovekovnog rudarskog naselja na Južnom Kopaoniku. Godine 1812. selo Jelakce spada u knežinu Jošanicu nahiju novopazarsku.
Godine 1846. u selu su 48 kuća sa 393 stanovnika; 1891 — selo Jelakce sa zaseocima Barina i Duboka ima 140 poreskih glava; 1921 – 92 domaćinstva sa 647 članova; 1948 – 115 domaćinstava sa 913 člana.
Starine u selu i istorijat.
U selu su mnogi ostaci starih rudarskih radova. I ovde se pričaju priče o starim rudarima — “Latinima”, kao i o nekim starim “majdandžijama”. Da saobraćaj učine bezbednijim i lakšim Latini su “zakovali” Jezero (na Željinu) i Baru u Plani. Na Bojištu i na Vojnoj glavi bili su se bojevi za “vlade Latina”. Najstarije naselje zasnovano je na mestu današnjeg Selišta, na levoj strani Barinskog potoka. I 1840–ih godina Kućišta su nastanjeno mesto. Na Bojištu vide se neravnine i ulegnuća “rupe od kuća i zgrada oko kuća”, a u Radulovači (livada) je kućište odseljenih Radulovića. Najstarija crkva u selu podignuta je u Pecićima, kažu “selu” Pecićima, pa crkva u selu Pribakovićima, a najposle crkva Sv. ap. Petra i Pavla u Barinama, na levoj strani barinskog potoka, razorena “trojičkom” vodom 1864. godine. Jovan Gavrilović u svom Rečniku Srbije (1846) navodi da selo Jelakce ima parohijalnu crkvu i školu. Do povodnja kraj crkve i škole bila je mala “čaršija”: dve–tri trgovačke i zanatlojske radnje, sudnica, opštinski koševi (za kukuruz) i 3–4 kuće za stanovanje. Trojićka vodaje sve odnela, Crkvu razorila i zatrpala je nanosima kamenja i šljunka. Bila je to “zaronjena” crkva dugo vremena, pa je nedavno otkopana, očišćena od nanosa, a spolja ograđena plotom od dasaka. Na kosi Obradovici, više današnjeg groblja zaseoka Barina bilo je starije seosko groblje. Danas je ono potpuno rastureno. Mali tanki krstovi kao i ploče od belog studeničkog mermera s ljudskim likovima, s krstovima i zvezdicama povađeni su i upotrebljeni za popločavanje poda u crkvi. Samo su dva spomenika s natpisom, oba iz prve polovine 19. veka.
Poreklo stanovništva.
Rodovi:
U doba opštih pokreta naših naroda tokom 17. veka iz Jelakca na južnom delu Kopaonika došli su preci:
-Kneževića Kurlije — Šrelji. Najdaljom starinom su s Kurlija u Kučima. Tamo su, kao i svi stari Kuči, slavili Sv. Nikolu zimskog. Kasnije su napustili slavljenje Sv. Nikole i uzeli da slave Đurđic i Đurđev dan.U Jelakcu jošaničkom napustili su slave koje su slavili u Kučima i otpočeli da slave Sv. Vračeve. Nastanili su se u Barinama, a posle su se izmestili s kućama na Kućište. U Barinama je (5 kuća, Sv. Vračevi). Njihovi mnogobrojni srodnici su Kneževići – Jelakčani Kurlije u Rvatima i Pavlici; Šrelji u Bozoljinu i Kovizlama kod Blaževa; u Gračacu u po Ibru. Raspitivanjem sam doznao da su jedno s Kneževićima: Kneževići u Vitkovu, Vesići u Maloj Vrbnici, pa svi Marinčani iz Marinca u Vrhovini, pokrajini Kopaoniku, a starinom sa Crne planine u Kučima; pa srodnici Marinčana u Dankoviću, Igrištu, Selovi, Muzaću; Kerelje u Perunici, Grguru i Barbatovcu, selima Gornje Toplice, pa mnogi Kovačani iz sela Kovačice u kopaoničkoj Šalji u naseljima Kosova, Toplice i Kopaonika. Istog porekla su i ovi rodovi: Kneževići i druga prezimena u Vlasteljicama i Kaoni u Gornjem Dragačevu i rod Vlasteljice u Lipnici kod Čačka. Tamošnji Kneževići i Vlasteljice znaju da su se doselili “od Novog Pazara”.
Uskoro za Kneževićima u Jelakcu su se nastanili preci današnjih:
-Tomovića, Protića, Pribakovići, Pribanovića, Veljkovića, Milunovića, Gajića, Panića. Živanovića, Katića (29 kuća, Sv. Toma i Preobraženje), od Bušeta iz Belasice u Vrhovini. Ovi tomančani starinom su iz Đakovice. Po istraživanjima Bušete su živeli u Belasici, do rata 1876. godine. Iseljenici iz sela su: Bušete – Radenkovići u Borčanu, Gilići u selu Mrču na Kopaoniku i u Muzaću u Gornjoj Toplici; Milovanovići – Radovanovići, Vasići, Agatonovići u selu Sagonjevu u Toplici; Bušete u selima: Koporiću, Sočanici i Graničanu na Kopaoniku; Jankovići u Vrnjcima; Pribakovići u Kraljevu i Kruševcu; u Vitkovu i Donjem Zleginju u Aleksandrovačkoj Župi; U Popovi, Draguši i Blacu u Toplici; u Glavniku u Labu; u Novom Selu Mađunskom na vučitrnskom Kosovu; Pribanovići u Vitkovu, Veljoj Glavi u Aleksandrovačkoj Župi i u varošici Brusu; Vučići u Iričiću na Kopaoniku i u Pakaštici u Labu; Jevđići i Đošovići u selu Vlainji u Gornjoj Toplici; Novakovići u Borancu. Jedno su sa Bušetama tominčani Kljajići u naseljima na Kopaoniku: Rogavčini, Plešu, Vranštici, Dupcima i Ploči.
Oko 1750. godine doselili su se:
-Ugrinići (8 kuća, Mitrovdan i Jeremijindan) od Popovića – Popadića iz Paljevštice.
-Maksići (2 kuće, Sv. Mina-Mrata), iz Krive Reke.
Posle 1850. godine doselili su se:
-Stevanovići (3 kuće, Sv. Nikola i Sv. Arhangel) iz Jošaničke Banje, na imanje Barinaca.
Za Kneževićima Kurlijama u Barine su se nastanili preci Barinaca. Ovo je zajedničko prezime:
-Radulovića, Milojičića, Vasiljkovića, Panovića, Vukmirovića, Lazarevića, Pecića, Krstića i Pavlovića (44 kuće, Sv. Arhangel). Iz Popa (Pope) i Glava, zaseoka sela Kovača u Plani od Džoda — Glavčića u Barine su došla tri rođena brata: Vukmir, Panop i Vasiljko, tri najstarija pretka za koje Baranci znaju. Inače, Džode su daljim poreklom iz sela Rudna u Studenici, od tamošnjih Džoda. Veljko, četvrti brat odselio u Županju. Njegovi potomci Veljkovići su u Županji i Biljanovcu. Od brata Đura su Đurovići u Boću (Kovačima). Ostala dva brata, imena im ne znaju, odselili su se u neko selo “u Moravi” trsteničkoj i tamo ostavili potomstvo. Iz Popa i Glava, zbog nasilja Turaka, izbegli su u Vrnjačku Banju Rajko i Perko (Petar). Onamo su njihovi potomci Popčići, Rajkovići i Perkovići. Milovan, treći brat prešao je u Priboj, zaselak selu Piskanji. Tamo žive njegovi potomci Belci ili Belčevići. Nikola, četvrti brat, ostao je u Popama. Blagoje, unuk Nikolin, star 58 godina (1934) živi u Popama. Od Džoda su Toskići u Budilovini. Džode slave Sv. Nikolu zimskog i Sv. Mojsila, sutradan po Todorovoj suboti – “Todorci”.
U Dubokama su:
-Živanovići i Panići (7 kuća, Sv. Toma i Preobraženje), jedan rod sa tominčanima u selu.
IZVOR: Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“, izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)