Poreklo prezimena, selo Supnje (Raška)

11. mart 2018.

komentara: 6

Poreklo stanovništva sela Supnje, opština Raška – Raški okrug. Prema knjizi Petra Ž. Petrovića „Raška“ – izdanje 2010. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Supnje je kod ušća Raške u Ibar, na njenoj desnoj strani, neposredno na padinama kose Lisca, brda Gubavca i Supanjske Visine.

Tip sela.

Kuće su podignute na granici njiva i seoske utrine, čine naselje dolinske vrste. Zbog izduženog oblika selo se deli na krajeve: Poljane niže Lisca, Gubavac pod brdom istog imena, Bišlje pod Bisinom, Doljane u dolini potoka i Stari Đumruk, naselje drumskog tipa, koje sada pripada varošici Raškoj.

Vode.

Do potesa Kućana je Draževski Potok, a kroz selo protiče Ambarina, koji je leti presušuje. Upotrebljava se voda sa izvora, česama i bunara. Izvori presušuju. Česme su: jedna u kraju Gubaviu, druga u Starom Vumruku i Ambarina niže Lisia. Česme ne presušuju.

Zemlje i šume.

Njive su u Supanjskom Polju niže kuća i u lugovima pored Raške ca nazivima: Sastavni, Duvarine, Bare, Ravan, Libovac. Grab, Ljute Livade, Lozine, Konopljište, Čalija, Lug i Đumruk; šume su Orlova Čukara, Lisac, Merćez, Žuti Krš, Lazovi, Čuka, Bakčina, Plandište, Osredak i Bisina, a seoska utrina je prema Ibru. Selo je oskudno drvetom. Šume su sitne ima na Trnicama i ona je izdeljena; zajedničke ispaše su po Gubavcu, Liscu, Bisini, Janjevu i Rujištu.

Starin i ostali podaci o selu.

U Doljanima i Poljanima ima ostataka duvarina nekakvih zidanih zgrada od kamena u malteru. Najviše ih ima u njivama poviše Starog Đumruka. Među njima poznaju se temelji oltara porušene crkvice, oko koje se izoravaju parčad nadgrobnih ploča od mramora. Po ostacima zidina narod kazuje, da je na tom mestu bila „grčka“ (hrišćanska) varoš, a po ostacima rudarske šlaknje u varoši je bio „samokov“ (kovačnica). U današnjem groblju ima ostataka druge crkvine. Na Kuli bila je turska pogranična „karauda“. U prisoju Gubavca ima šest zasutih rudarskih „podrumina“ (okana). Po M. Arsenijeviću na Gubavcuje bila 1897. godine turska karaula, ozidana kamenom, koja je izgledala kao neki mali gradić. Na Liscu bila je turska kasarna, uv kojoj je obitavala četa nizama kao pogranična straža. Karaula i kasarna porušene su 1912. godine. Staro Supnje bilo je u Doljanima, od kojega je ostalo groblje; današnje groblje je kod crkvine do Kućana. Selo se zaselilo u početku 19. veka, pa se za vreme ratova 1876. do 1878. godine raselilo. Od starih rodova vratili su se Roglići i Aleksići, a svi drugi su mlađi doseljenici.

Poreklo stanovništva.

-Komatovići, Roglići, 2 kuća, Didovići, 3 kuće, Račić, 1 kuća, Đurđic, preslava Cv. Pantelija, su Kuči iz ibarskog Kolašina, došli u banjski Žitkovac, pa u Pridvoricu, Cokoviće, naposletku u Supnje, u kome su ih nazivali Cokovcima. Od Roglića je bio narodni ustnik Andrija Tanasković, koji se rodio u Supnju, a umro u Prokuplju 1913. godine. Odeljaci su Roglići u Prćenovi, Komatovići u Jovi i Kovačevići u Toplici; znaju za krvne rođake Komatoviće u Policama kod Ivangrada.

-Markovići, Aleksići, 2 kuće, Sv. Arhanđeo,  su doseljeni od Prizrena.

-Đokić, 1 kuća, Sv. Nikola,  je doseljen iz Janičara u raškoj Jošanici, starinom s Peštera.

-Nerandžić, 1 kuća, Sv. Pantelija, je Kuč, doseljen iz podgorskih Troštica.

-Pavlović, 1 kuća, Sv. Nikola, je doseljen iz Bihora.

-Marinković, 1 kuće, Sv. Arhanđeo, je Vasojević iz Sebečeva a od Marinkovića u Kućanima.

-Bačevići, Mijailovići, 3 kuće, Sv. Nikola, otac Kuč došao kao zidar iz Deževe a tamo iz Bačevca kod Rožaja; krvni rođaci Bačevcima u Sebečevu i Eminovićima u Smolući.

-Đurovići, 2 kuće, Sv. Nikola, su Kuči, doseljeni iz Bašče kod Rožaja.

-Glišovići, 5 kuća Sv. Nikola, su Kuči iz Batinića y Podgoru; i sa Glišovićima i Nerandžićima u deževskom Kovačevu imali zajednički „oganj“ u Bihoru.

-Veljovići, 2 kuće, su od Rovčana u Gračanima kod Sopoćana; u Supnju uzeli zemlju od age „pod ruku“, tj. na veru onako kako su se usmeno dogovorili. Starinom su „od Budimlje“. Imaju krvne rođake u Batiniću, Panojeviću, Orahovu, Plavkovu, Slatini i u Radošiću pod Kopaonikom.

-Petrović, 1 kuća, Sv. Arhenđeo, je Vasojević, otac se doselio iz Lukocreva.

-Dmitrović, 1 kuća, Đurđevdan,  je Drobnjak, doseljen iz Leče pod Rogoznom oko 1895. godine.

-Mutovdžić, 1 kuća, Sv. Nikola, je Kuč, doseljen iz Tušimlje.

-Rašljanin, Samailić, 1 kuća, Sv. Jovan, je doseljen iz Rasta u Podgoru; ima ih u Novom Pazaru i negde u Bosni.

-Ivanović, 1 kuća, Sv. Nikola, je Kuč, doseljen iz Bukovice kod Rožaja; ima odeljaka u Belom Polju pod Golijom.

-Beloica, 1 kuća, Sv. Nikola, je Kuč, doseljen iz Bukovice kod Rožaja 1924. godine.

-Hoćanin (Ivzo) odselio se u Novi Pazar 1941. godine.

Od 1876. do 1878. odselili se u Toplicu:

-Đenadići u Blace;

-Kostovi od Roglića u Čučulama i:

-Kardovići muhamedanci u Novi Pazar (imali kulu u Supnju, koja je porušena 1876. godine).

IZVOR: Prema knjizi Petra Ž. Petrovića „Raška“ – izdanje 2010. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (6)

Odgovorite

6 komentara

  1. koci

    Zašto se svuda za Beloice kaže da su Kuči kada su oni Bratonožići ?

  2. AG

    Da li je pomenutim Veljovićima slava Sveti Luka,i da li su u srodstvu sa Veljovićima iz Borove,opština Leposavić ?

    • Milodan

      AG!

      Ne bih znao reći koju slavu slave Veljovići, jer to u knjizi ne piše. A da li su u srodstvu sa Veljovićima iz Borove, opet – ne znam, mada verujem da bi to bilo naglašeno, kao za ostala (pomenuta) mesta
      .
      Pozdrav!

  3. koci

    AG ja sam po majci od Veljovića iz Gračana .Slava jeste Sv. Luka.Deda je pominjao poreklo iz Leška.To je sve što znam.

  4. Branko

    Zna li se kada su Markovići ili Aleksići doseljeni u Supnje iz Prizrena?

    Hvala.