Poreklo prezimena, selo Beluće (Leposavić)

11. mart 2018.

komentara: 5

Poreklo stanovništva sela Beluće, opština Leposavić – Kosovskomitrovački okrug. Prema knjizi Petra Ž. Petrovića „Raška“ – izdanje 2010. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Beluće je na prisojnoj padini Koma (1072 m), Dobrave i Kršalja, s potesom po blagim kosama koje se spuštaju u Belućski Potok i Ibar.

Tip sela.

Kuće su podignute po brdskim stranama, grupisane po rodovima.

Vode.

Voda se uzima sa česne Čatule i sa izvora kod Komatovića kuća. Ima i nekoliko bunara.

Zemlje i šume.

Njive su dobre plodnosti u okućnicama i na Spasevici, a u Polju pored Ibra pomešane su s livadama; slabije su one njive u suvoj i proširenoj dolini Glabini. Ispaše su u planini poviše sela na mestima Lazovima, Grčevu i Lisičjem Kršu.

Istorijat i ostali podaci o selu.

Po predanju Beluće je bilo metoh manastira Crne Reke (Petra Koriškog) u Kolašinu na Ibru. Na Selištu, u vrhu Glabine, bile su kuće starog sela, koje su prethodile današnjem, spuštene bliže njivama. Kada se dogodilo preseljavanje ne zna se. Groblje je u južnom delu sela. Rod Jezdimirovići imaju groblje kod svojih rođaka u komskim Barama. Zgrada osnovne škole podignuta je 1922. godine. Naziv sela zabeležen je 1363. i 1711. godine. Staro selo raselilo se 1739. godine, a sadašnje se zaselilo u prvoj polovini prošloga veka. Godine 1948. u njemu je bilo 189 stanovnika.

Poreklo stanovništva.

-Jezdimirovići, 4 kuće, Stevanović, 1 kuća, Sv. Ilija, predak se doselio iz okoline Rožaja, a praded iz komskih Bara.

Iz rožajske Bukovice doselili su se posle 1850. godine:

-Milosavljevići, 2 kuće, Fifović, 1 kuća, Sv. Nikola, su Kuči.

-Boškovići, 4 kuće, Danilović, 1 kuća, Milovanović, 1 kuća, Sv. Nikola, ded se doselio iz pešterskih Korita; odeljaci su sa Boškovićima u Postenju na Ibru.

-Pavlovići, 5 kuća, Đurđic, su Drobnjaci iz predela Štavice.

-Komatovići, 3 kuće, Đurđic, su Kuči, doseljeni „ozgo s Rogozne“, starinom od Ivangrada.

-Aksentijević, 1 kuća, Sv. Jovan, prešao iz komskih Bara, starinom iz Kolašina na Ibru.

-Karadžić, Živković, 1 kuća, Sv. Nikola, slava zemlje Mrata, je doseljen sa Kosova, ušao odivi u kuću.

-Alić, 1 kuća, je stari pomuhamedanjeni rod, ded „Bošnjak“, doselio se 1878. godine.

IZVOR: Prema knjizi Petra Ž. Petrovića „Raška“ – izdanje 2010. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (5)

Odgovorite

5 komentara

  1. Vojislav Ananić

    BELUĆE

    Položaj i tip. Nalazi se na levoj sgrani Ibra, 10 km severozapadno od Leposavića, od Leška udaljeno dva kilometra. Pripada grupi sela srednje veličine. Granična sela su Borova, Potkomlje i Postenje. Na istoku je prirodna granica reka Ibar. Najveći broj kuća lociran je pored puta Lešak – Vračevo, okrenute su prema istoku i dobro osunčane. Po položaju kuća i njihovoj međusobnoj udaljenosti naselje pripada selu polurazbijenog tipa. Sa zapadne strane sela nalazi se brdo Spasevica (614 m), a severozapadno je Dubrava (792 m). Selo ima srednju nadmorsku visinu od 470 m.
    Iako se nalazi pored puta Lešak – Vračevo, u odnosu na glavne komunikacije (magistralni put i železnička pruga) selo ima periferni položaj.
    Naziv, prošlost i starine. U nazivu sela je reč bel (vrsta hrasta) koja se razlikuje od cera po tome što mu je “mazna kora” , pa je Beluće mesto gde raste belovina. I danas su Dubrave pod belovom šumom. Toponim je izveden prema biljnim motivima i spada u fito-toponime.
    Selo se pominje prvi put u Povelji cara Uroša od 15. jula 1363. godine o zameni župe Zvečan za župu Brvenik pod nazivom Tvrbdkovo Bvliuka i zaselka Dobrotin DOLB (Beluće). Deo sela pripadao je bosanskom kralju Tvrtku (1354-1377) .
    U turskom popisu Krajišta Isa-bega Ishakovića iz 1455. godine selo se pominje pod današnjim imenom kao timar Halikadena gulama Isa-begova sa 31 srpskom kućom, udovice četiri, neženjena dva i prihodom od 287 akči.
    Godine 1711. Turci su izvršili popis bosanskih spahija pa su u spisak, pored drugih sela, uneli i spahiju iz Beluća.
    U selu postoji staro crkvište i groblje. 
    Stanovništvo i rodovi. Po popisu 1948. godine Beluće je imalo 29 domova sa 189 stanovnika, a pet godina kasnnje broj stanovnika je povećan na 209 a domaćinstana na 31. Po popisu iz 1961. godine u selu je 38 domaćinstana sa 233 stanovnika, 1971. godine broj stanovnika smanjen za 24 (209), a broj domaćinstava povećan za 5 (43). Broj stanovnika i domaćinstva se povsćavao na je 1981. godine selo imalo 52 domaćinstva sa 210 stanovnika, a 1991. 236 stanovnika i 65 domaćinstava. U periodu od 30 godina (1961-1991) broj stanonnika se povećao za 3 ili 1,29%, a broj domaćinstava za 27 ili 71,05%.
    Današnje stanovništvo sačinjavaju rodovi čiji su se preci doselili u Beluće u prvoj polovini XIX veka i to Komatovići (2 kuće), doseljeni iz Brnjaka u Ibarskom Kolašinu. Poreklom su iz Crne Gore, od plemena Kuča. Najpre su se naselili u Bašču kod Rožaja, na aginom imanju, kao čivčije. Tu su, kažu, ubili Turčina koji je hteo da uzme njihovu devojku i preko noći su napustili Bašču i “pali na besu” kod Bega Komatine u Brnjaku, koji ih je primio kao čivčije. Možda su i prezime primili po agi Komatini. Tada su i slavu promenili umesto sv. Nikole uzeli sv. Đorđa – Đurđic (16. nopsmbra), dan kada su iz Bašče prešli u Brnjak. Ono ih je, po izgledu zsmljišta, podsećalo pa Bašču kod Rožaja pa i to mesto dobi naziv Bašča (Brnjak).
    U vezi nastanka prezimena ovog roda interesantni su navodi Milosava Lutovca: “Jedan Brnjačanin, predak današnjih Komatovića, isekao je na komade svoga rođaka i po tome su dobili današnje prezime. Neko je tada rekao ala se pokomataše te im je od tada ostalo prezime Komatović .
    Prsma predanju bila su četiri brata: Pavle, Filip, Jsfto i Nedeljko. Od Nedeljka, koji se nastanio u Jablanici (Ibarski Kolašin), su njegovi potomci koji su se iselili u ibarsku dolinu, pa ih ima u Beluću i Kaznoviću kod Raške i prezinaju se Komatovići.
    Od tri brata, tri Tijanina sina vode poreklo Milosanljsvići; Milovanovići, Danilovići i Boškovići. Kada se porodica Tijanić umnožila, oni su iz Borove prešli u susedno selo Beluće, a od Boškovića, braća Cvetko i Antonije, posle očeve smrti, preselili su se u ibarsko Postenje gde i danas žive njihovi potomci.
    Milosavljevići (14 kuća), vode poreklo od drugog Tijaninog sina doseljenog sa ostalim rođacima iz Bukovice kod Rožaja. Milosav, po kome nose prezime, brat je Markov i Petrov i otuda su Markovići i Petrovići u Borovi i Milosavljevići u Beluću najbliži srodnici Tijanića. Milosav je imao tri sina Vukmana, Zdravka i Slavka. Slave sv. Nikolu.
    Milovanovići (2 kuće), potiču od Milovana, koji vodi poreklo od trećeg Tijaninog sina, čije je ime nepoznato. Milovan, po kome nose prezime Milovanovići, imao je brata Đorđa. Slave sv. Nikolu – Nikoljdan (19. decembar).
    Fićovići, (4 kuće), potiču od Petrovog mlađeg sina Filipa (Fića) po kome i nose prezime. Po srodstvu su najbliži rod sa Markovićima, Petrovićima i Milosavljevićima. Filip je imao sinove: Avakuma i Svetozara. Slave sv. Nikolu. 
    Danilovići, (2 kuće) su potomci Danilovi, koji je sin Đorđa a unuk Tijanin, od njenog trećeg sina. Danilo je imao Jakova, Apostola i Čedomira. Slave sv. Nikolu.
    Boškovići (3 kuće), potiču od drugog Đorđevog sina Boška i rodbinski su najbliži Danilovićima. Boško se ženio dva puta. Sa Miroslavom imao je Timotija, Cvetka, Jovana i Antonija a sa Jaglikom Marka, Milana i Milevu. Kao i Tijanići, i Boškovići slave Nikoljdan. Do sedamdesetih godina prošlog veka Tijanići se nisu među sobom orođavali.
    Pavlovića (7 kuća) predak je doseljen iz Kočarnika kod Tutina. U Kočarnik su došli od Crne Gore (Vasojevići) i imaju rođake u Ostraću. Slave sv. Georgija – Đurđic.
    Jezdimirovići (6 kuća), ne znaju svoje poreklo, ali neki govore da su doseljeni sa crnogorskih Brda u severnom delu Crne Gore. Prema predanju bila su braća Jezdo i Stefan. Po Jezdu nose današnje prezime. Bliski su rod sa Vulovićima i Radovanovićima u Potkomlju. Slave sv. Iliju.
    Stefanovići (2 kuće), po poreklu su rod sa Jezdimirovićima. Današnje prezime nose po Stefanu bratu Jezdovom. Slave sv. Iliju.
    Milići{ 1 dom.) doseljeni su iz sussdnog sela Potkomlja, a poreklom su od Milića zvanih Bugari. Slave slavu sv. Alempija.
    Aksentijevići (3 kuće), predak je doseljen iz okoline Novog Pazara a starinom su iz Crne Gore; slave sv. Jovana Krstitelja.
    Živkovići (2 kuće), doseljeni su iz Drenice u Metohiji. Prizetio se i slavi sv. Mučenika Minu – Mratindan (24. novembar).
    Ristići (1 dom.), doseljeni su iz sela Opava na Rogozni (opština Novi Pazar), gde su došli iz Crne Gore 1912. godine. Spave sv. Nikolu.
    Danas selo osim poljoprivredne funkcije (obradiva zemlja je uglavnom zasejana pšenicom i kukuruzom) vrši i druge funkcije, kao što su: školska (četvororazredna osnovna škola) i trgovinska (jedna trgovinska radnja).

    Izvor: BLAGOJE PAVLOVIĆ – NASELJA I MIGRACIJE STANOVNIŠTVA OPŠTINE LEPOSAVIĆ, INSTITUT ZA SRPSKU KULTURU PRIŠTINA, LEPOSAVIĆ, 2003.

  2. dragan petrović

    Da li su Boškovići potomci Komatovića?

    • dragan petrović

      Boškovići kao i Komatovići nemaju Kučku halpo grupu i ne pripadaju Beloica kao što piše za Miniće Tijaniće navodno su se ranije prezivali Nikolići i došli iz Bašće nedaleko od Rožaja a pre toga iz Peleva Brijega nema veze sa mozgom jer halpogrupa je I2 PH908

  3. Dejan Boskovic

    Moj pradeda je rodjen u selu Beluce presao preko Kopaonika u Toplicu. Poseticu Beluce sigurno!