Poreklo stanovništva sela Bekova, Grad Novi Pazar – Raški okrug. Prema knjizi Petra Ž. Petrovića „Raška“ – izdanje 2010. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Bekova je planinsko selo u Gornjoj Deževi, s kućama u osojnim izvorištima dva seoska potoka, a u sklopu brda Debelice, Glavoča, Popovice, Metaljke, Šanca i Zminca.
Tip sela.
Selo ima izdužen oblik, pa se deli na Gornju Bekovu niže brda Katine i Šanca, na Srednju Bekovu ili Staro Selo i na Donju Bekovu c kućama niže brda Glavoča. Najviši kraj Gornje Bekove, s kućama niže Zminca, naziva se Uce.
Vode.
Selo obiluje izvorskom vodom. U Gornjoj Bekovi su česme Sinđina Voda, Moravice i Buđevo, u Srednjoj stara česma Dmitrova Voda i Rakiće, u Donjoj su Česma i Vučinica kod Bukove Bare niže Glavoča. Kroz selo protiču Sinđin Potok i Milan Potok, koji, pošto se sastave niže sela, čine reku Tušimlju.
Zemlje i šume.
Njive su plodne, pomešane s livadama, pa se stanovništvo bavi gotovo podjednako zemljoradnjom i stočarstvom. One su na mestima: Bačvište, Stup, Ruski Brijeg, Zabarak, Trnovik, Staro Selo, Stanovište, Sagoreli Trn, Perina Trla, Perina Kućetina, Padež, Ambarište, Suvi Do, Đurđevica, Male Njive, Klik s voćkama, Pojilo, Veliki Do, Ravan, Mujove Njive, Stublina, Lučice; šume, ispaše i utrine („meraje“) su po stranama brda, najbolje na Debelici, Popovici, Vraskonju, Dublju, Padini, Padalištu, Svinjarcu, Vrletnoj Strani, Sigi, Krstu, Blatini, Bogojevici, Osoju, Sastavcima, Vučici, Crkvini, Postavištu, Mečijem Dolu, Liješću, Jasikovici, Jezdimirovici, Malom Potoku i Jasenju, a u Donjoj Bekovi su i u dolini Batinog Potoka.
Starine u selu.
Niže brdske glavice Streovca, u Donjoj Vekovi, ima povelika naslaga andezita i sige. Tu se i sada poznaju temelji od stare crkve, koja je bila od brvana, pa je Turci zapalili1876. godine. Bila je posvećena sv. Jeli (21. maja). Na padini niže crkvine je staro groblje. U Banjskoj povelji zabeleženo je mesto Kurjača na međama Bekove, sada u potesu Alulovića, i brdo Glavoč. Na vrhu Glavoča ima ostataka temelja i rasturenog kamenja turskih pograničnih utvrđenja („merćeza“). Gornja Bekova (sada Srednja) sa crkvom Sv. Dimitrija zabeležena je oko 1316. zatim 1711. godine.
Ime sela.
Ime selu postalo je od hipokorostika Beko. Donja Bekova ima posebno groblje. Današnje selo zaselilo na Bečvištu, pa se pomestilo na današnje mesto. Godine 1948. imalo je 201 stanovnika.
Poreklo stanovništva.
Rodovi u Gornjoj Bekovi:
-Čorbić, 1 kuća, Sv. Nikola, došli odnekud iz srednje Hercegovine; imaju odeljake u susednom Bukovcu, Gracu i Brvenici, varošici Raškoj i u Kraljevu.
-Šelovići, Ristovići, 2 kuće, Mitrovdan, su stariji doseljenici; age ih raseljavale na više mesta, ovamo došli iz Kaludre 1905. godine.
-Bajovići, 5 kuća, Sv. Arhanđeo, su iz brveničke Tlačine.
U kraju Ucu su:
-Milenkovići, Mitrovići, 3 kuće, Simović, 1 kuća, su od starinaca Šelovića.
U Srednjoj Bekovi su:
-Mirkovići, 2 kuće, Sv. Jovan, starinci u Lajkoviću, ovamo prešli 1910. godine.
-Popović, 1 kuća, je od Drobnjaka Popovića u Sebimilji, doseljen 1929. godine.
U Donjoj Bekovi su:
-Ivanovići, Pavlovići, Maksimovići, 8 kuća, Sv. Nikola, su Kuči, doseljeni iz Veljeg Polja kod Andrijevice, pa se izdaju i za Vasojeviće; bili neko vreme u brveničkom Ivanju.
-Manjovići, Manojlovići, 1 kuća, Sv. Arhanđeo, su Vasojevići, doseljeni iz okoline Andrijevice.
-Đokovići, 2 kuće, su od Mitrovića u Gornjoj Bekovi, bili na aginoj zemlji u Polokcu, pa se povratili 1878. godine.
-Bajovići, 2 kuće, su od Bajovića u Gornjoj Bekovi.
U prošlom veku odselili se:
-Bekovci (sv. Nikola) u Breznu u Podibru;
-Ladoleže (sv. Petka) u brvenički Gradac;
-Nikola Ivanović sa ženom i decom odselio 1836. godine u neko brveničko selo.
*
Poreklo stanovništva naselja Kaludra, danas u sastavu sela Bekova.
Položaj i tip naselja.
Kaludra je u čelenci potoka koji utiče u Paresijski („Paresički“) Potok, leve pritoke Deževke. Ono je na visini, u sklopu Kovionice, Kule i Zmijinca.
Vode.
Naselje ima izvorsku vodu; stara Šubarića Česma i novija Kojova Česma.
Zemlje i šume.
Njive su male oko kuća, slabe rodnosti po Jagnjilu, Osoju, Selištu, Žežničištu sa livadama, Bakčini, Vidovici, Vukovcu i Paprdnom Dolu; livade i šume su u dolini Pliskavca, na Krstu, u Ravni, Stanovniku, Grozničavici, Kovionoci, Prlini, Prljagi, Vlaškom Dolu, Popovištu, Marušnjaku, Grebenu, Šur-Potoku i Kosmači niže kuća.
Starine u naselju.
Na Velikoj Kuli i na Maloj Kuli ima starih zidina od utvrđenja. Niže Velike Kule je Krvavi Laz, u čijem se imenu očuvala uspomena na neki krvavi događaj koji se odigrao oko utvrđenja. U selu ima zatrpanih starih rudarskih okana. Staro selo je bilo na Selištu, sada u livadama. Današnje goblje je kod starog „grčkog“.
Ime naselju.
Ime naselju je po porušenom gradu (kale). Ono je spomenuto 1455. i u jednom pismu iz 1806. godine. Godine 1948. imalo je 192 stanovnika.
Poreklo stanovništva.
-Šubarić, 1 kuća, Kojovići, 3 kuće, Sv. Stevan, praded došao iz Krička.
-Ratkovići, 4 kuće, Sv. Mrata, su Kulize, doseljeni iz ivanjičkog Starog Vlaha.
-Jelesić, 1 kuća, je od Drobnjaka u Paresijama, doseljen 1905. godine na bačiju.
-Gavrilovići, 3 kuće, Sv. Nikola, su nepoznatog porekla; imaju odeljake u selu Deževi.
IZVOR: Prema knjizi Petra Ž. Petrovića „Raška“ – izdanje 2010. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)