Poreklo prezimena, selo Kumarevo (Leskovac)

11. mart 2017.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Kumarevo, Grad Leskovac – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Leskovačko Polje i Babička Gora“ nastaloj na osnovu prikupljenih podataka 1977. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Selo Kumarevo se nalazi na oko 4 kilometra istočno od Leskovca, u aluvijalnoj ravnici Južne Morave. Kao i druga sela u Leskovačkom Polju i Kumarevo ima gotovo u sredini sela prostran prazan prostor oblika četvorougla na čijem je severnom kraju je betonom ograđen kultni hrast, pod kojim je bio krst a neposredno do ovog kultnog mesta nalazi se prostrano dvorište kumarevske osnovne škole.

Tip sela.

Kuće su pređane oko ovog praznog prostora i niz nekoliko seoskih sokaka, a najviše uz put iz Leskovca, koji ide sredinom Kumareva, i nastavlja dalje za Jelašnicu. Po tipu Kumarevo spada u sela zbijenog tipa.

Ime sela.

Po legendi, Kumarevo je dobilo svoje ime po tome što su ljudi donosili svoju novorođenčad u kumarevsku crkvu na krštavanje iz udaljenih sela, i to često bez kuma, pa bi, po savetu sveštenika koji je obavljao čin krštavanja, uzimali nekog iz sela da bude kum njihovoj bebi. Tako je Kumarevo postalo selo kumova, pa je tako selo dobilo ime Kumovo selo – Kumarevo. Kako je kumarevska crkva mađeg datuma, sagrađena krajem XVIII, preseljena u Kumarevo iz Gornje Slatine tako da prethodno objašnjenje nema istorijsko utemeljenje.  Teško je objasniti ime sela na tako jednostavan način, kako se to čini navedenom legendom. Ime sela Kumareva krije u sebi neku duboku tajnu iz života i verovanja našeg naroda iz njegove daleke prošlosti.

Vode.

Kumarevo leži u sredini aluvijalne ravni koju je Južna Morava izmodelirala, ali je njeno korito od sela dosta udaljeno na istoku. Južna Morava je ostavila svoj trag u severoistočnom delu Kumareva, u Crnom Viru, koji jednim delom pripada susednom selu Maloj Biljanici. Iz tog vira otiče tanak mlaz vode. Nekada je to bila duboka voda puna šarana, a bilo je i jegulja, koje su, radi mresta, izlazile iz vira i odlazile koritom Južne Morave daleko radi oplođivanja. Osim Crnog Vira, u blizini crkve kumarevske, izvire voda koja se pretvara u baru koja protiče pored severnih ivica ograde crkve. Zemlja je ovde veoma niska i podvodna, a livade oko ove bare donose maksimalni prinos sena. U okviru ove bare postoji jedna dubok izvor odakle voda izbija kao gejzir.

U selu su česti bunari čija je dubina od 2 do 4 metra, što ukazuje na veoma plitku izdan koji je posledica pritiska Južne Morave.

Zemlja.

Atar sela Kumareva se graniči sa selima Male Biljanice, Jelašnice, Guberevca, Bobišta, Navalina, Bratmilovca i Manolojvca. Prostran je na 294 hektara. Od ove provršine njive i bašte zahvataju 226 hektara, voćnjaci 1, livade 21, pašnjaci 34 dok je neplodno 12 hektara. Kumarevo nema vinograde i šume.

Zemlja nosi ove nazive: Sastanci, Kulište, Trševine, Zapis, Jaruge, Crni Vir,  Begovina, Gornje Polje, Zabarje i Toplik.

Postanak sela i prošlost.

Kada je nastalo selo Kumarevo ne može se sa sigurnošću reći. Teren na kome se selo nalazi je najniža terasa Južne Morave a na njenoj severoistočnoj strani i danas su bare u kojima vode na presušuje.

Prema kazivanju jednog od starijih meštana stanovništvo sela Kumareva potiče iz Gornje Slatine, odakle je preseljen manastir gornjoslatinski. Moguće je da je Kumarevo nastalo u doba Kočine Krajine, kada je spaljen manastir u Gornjoj Slatini a njegovi kaluđeri povešani od strane turske vojske, koja je nadirala prema pobunjenoj Srbiji. Mora de je ista sudbina snašla i selo Gornju Slatinu, čiji su se ljudi raselili i našli utočište na levoj obali Morave, daleko od saobraćajnica kojima je turska vojska krećući se iz Carigrada i obratno. Prem toj pretpostvci selo Kumarevo je posatalo negde u drugoj polovini XVIII veka.

Kumarevo je prema putopiscu Fon Han-u 1858 godine imalo 20 kuća.

Posle reforme turskog carstva i ukidanja spasijskog sistema Kumarevo se nije održalo kao slobodno selo. Imalo je dva gospodara, od kojih se jedan zvao Šaban dok drugom nije poznato ime. Obojica su imala u svom delu sela svoje kule. Jedna je bila na loklitetu Kulište a druga na sadašnjem placu roda Šopci.

Kada je Leskovac oslobođen od Turaka, u Kumarevu je bilo 25 kuća. Selo je pripadalo opštini bogojevačkoj i postalo je jedan od četiri školska centra za osnovno obrazovanje u Leskovačkom Polju i Babičkoj Gori.

Poreklo stanovništva.

Prema rezultatima statističkih popisa stanovništva iz 1953. godine u Kumarevu je te godine bilo112 kuća sa 611 stanovnikom a 1971. godine 179 kuća i 759 stanovnika. Selo je u stalnom porastu zahvaljujući blizini Leskovca.

U seli žive ovi rodovi:

Nepoznatog porekla:

-Papadici (Petkovići) „stari su im bili popovi“, Pešići drugi, Mazuljci (Ilići i Mičići), Antinci, Božanci (Mitićevi), Janjići, Đokići, Zajčevi, Pešići treći, Ignjatovići, Ibrikovci-Jovčini, Čavrdici, Stojilkovci, Lazini i Tričekičovi (Stojanovići).

-Pešići su iz Gornje Slatine. Doselio se Peša osnivač roda, deda Dušana Pešića starog 80 godina.

-Šopčiki su iz Crne Trave.

Zanimanje stanovništva.

Zemljoradnja je glavno zanimanje sela Kumareva. Seju pšenicu i kukuruz. Proizvođači su krompira. Bave se baštovanstvom, proizvode; paradajz, papriku, kupus i drugo povrće i iznose na leskovačku pijacu. Bave se proizvodnjom duvana u znatnim količinama.

Od stoke čuvaju krave za mleko i sir – što prodaju u Leskovcu.

Omladina je orjentisana na zanate i zapošljava se po raznim preduzećima u Leskovcu. Za zemljoradnju se opredeljuje manji broj.

IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Leskovačko Polje i Babička Gora“ nastaloj na osnovu prikupljenih podataka 1977. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.