Poreklo stanovništva sela Baraljevac, opština Bujanovac – Pčinjski okrug. Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“ nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Baraljevac leži južno od Klenika u dolini Baraljevske Rečice i po brdima između nje i Kleničke Reke.
Vode.
Meštani koriste vodu za piće sa izvora i iz bunara. Izvori su: Muljin, Petrovski i Markovski.
Zemlje i šume.
Krajevi oko sela nose ove nazive: Svinjarnik, Gradište, Selište, Spasovica, Lipak, Gnojište, Avlija, Đeranište, Đeran, Plačevac, Cer i Ornica.
Tip sela.
Baraljevac je selo razbijenog tipa. Deli se na pet mahala: Markovska, Jovanoska, Pavloska, Gazdinska i Prisoja. Prve četiri leže levo a peta desno od Baraljevske Rečice. Poslednja mahala je najmlađa – osnovana u prisoju.
Baraljevac je 1951. godine imao 72 domaćinstava.
Postanak sela, starine i prošlost.
Gradište je uzvišenje jugozapadno od sela. Meštani kazuju da se na Gradištu poznaju ruševine od zida, prečnika od jednog metra. Ima ostataka i od jdne crkve. „poznaje se oltar od kud ogrev sunce“, zidan kamenom i malterom; po crkvenom podu vide se široke cigle.
Na ataru Baraljevca postoji mesto Selište. Leži u južnom delu sela, udaljen od Gradišta oko kilometar. Na Selištu se poznaju „zidine od kuća, jedan bunar i nadgrobne ploče“. Opšte je verovanje da je na Selištu postojalo jedno staro selo, koje je uništeno. Ostataka od starina ima i u središnom delu sela na mestu gde je krst Sv. Spasa. Tu su meštani iskopavali: „kandila, cigle, stare grobove i bakarni novac“.
Današnji stanovnici Baraljevca kažu da su njihovi preci prilikom doseljavanja ovde zatekli hrastovu i cerovu šumu. Osnivanje sadašnjeg sela započelo je pre oko 150 godina. Kao prvi doseljenik smatra se deda Pavl, osnivač roda Pavlovci. On je pobegao od Arbanasa iz Muovca u Novobrdskoj Krivoj Reci. Odmah posle Pavla doselile su se dve srpske porodice – Markovci i Jovanovci – od kojih su se namnožili ostalih sedam rodova.
Stanovnici Baraljevca imaju dve slave: Spasovdan i Đurđic. Prva je seoska slava (tada je seoski sabor), dok je druga kućna slava. Preslava je Teodorova Subota. Stanovnici Baraljevca o praznicima posećuju crkvu u selu Svetoj Petki. Kod ovo crkve nalazi se i baraljevsko groblje.
Za vreme Turaka Baraljevac je bio poznato selo po bogatstvu u vinogradima. „tada je grožđe rađalo i na drvo i na kamen. Sak se izrodilo“.
Poreklo stanovništva.
Selo je naseljeno uglavnom stanovništvom iz Novobrdske Krive Reke i iz okoline Leskovca.
Rodovi su:
-Pavlovci su osnivači sela. Njihovo poreklo je iz današnjeg arbanaškog sela Muovca u Novobrdskoj Krivoj Reci – odakle su se doselili pre oko 150 godina. Njihove kuće – ima ih 23 – su u dve mahale, Pavlovskoj i Prisoji.
-Markovci, Deda Petrovi i Stražinci su ranije činili jedan rod. Poreklom su iz okoline Leskovca, doseljeni su odmah posle Pavlovaca. Geneaologija roda Markovci je: Stojmen, 54 godine – Mane – Trajko – Stamenko – Marko, koji se doselio. Sva tri roda žive u Markovskoj Mahali.
-Jovanoski, Gazdinci, Grujinci i Đorđinci su ranije činili jedna rod. Njihova starine se ne zna tačno. Kuće ovih rodova nalaze se u tri mahale – Gazinskoj, Jovanoskoj i Prisoji.
Iseljenici:
-Šala, jedna kuća su iz Baraljevca prešli u susednu Kušticu.
-Baraljevci žive u Biljači kod Preševa.
-Nikolići žive u Velikom Rajincu kood Preševa.
IZVOR: Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“ nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)