Poreklo prezimena, selo Gornja Glama (Bela Palanka)

3. april 2016.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Gornja Glama, opština Bela Palanka – Pirotski okrug. Prema knjizi dr Mihaila Kostića „Belopalanačka oblast (kotlina)“, izdanje 1970. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Geografsko topografske prilike.

Selo leži u doloni Potoka, na mestu gde u njegovo eroziono proširenje ulaze bočne dolinice: Vrelo i Dol. Oko sela dolinu Potoka na jugozapadu zatvaraju brda: Mali Vrh i Bajgojna Padina i vis Golemi Vrh (1022 m), na severozapadu kosa Ćitasto Drvo, koja rastavlja doline Vrela i Dola u proširenju Potoka a na severoistoku kosa Guvnište. Stariji deo naselja je u podnožju Malog i Golemog Vrha, između padine Lešja i dna doline, na desnoj strani Potoka.

Vode.

Gornja Glama se služi vodom sa česama, izvora i bunara. U selu su 4 česme u koje je voda sprovedena od kaptiranog izvora u selu. Glavni izvor u selu je Baltin Kladenac. Bunari su duboki od 6 do 18 metara. Glavni izvori u ataru su: Ursulica, Jasen, Mutilov Kladenac, Đelkova Livada i Paprat. Voda sa izvora upotrebljava se za piće i pojenje stoke.

Granica seoskog atara, zemlje i šume.

Granica seoskog atara na severu povučena je brdskim kosama na metima: Glamski Del, Ključev Del i Karamušino Bilo – sa Babin Kalom; Velika Sulegata, Mala Sulegata i Lanovo Pričje  – sa Kozjem. Na Lanovom Pričju je tromeđa: Gornjeg Rinja, Kozje i Gornje Glame. Na istoku sinor između Gornje Glame i Osmakova obeležen je preko brdskih oranica na mestima: Studeni Kladenac, Đurina Padina i Popova Bara do Prokletija, gde je tromeđa: Osmakova; Trešnjanaca i Gornje Glame. Na jugu, međa atara, preko oranica i vinograda, proteže se preko Samara i Kosteč Dola – sa Ljubatovicom, Jame, Bare, Kolibja, Malog Vrha, Bajgojne Padine i Strmne, sa Donjom Glamom do Vlaškog Dola, gde je tromeđa Gornje Glame, Donje Glame i Donjeg Rinja. Na zapadu atar Gornje Glame sa Donjim Rinjem omeđen je na Mezelici do Brujilice. Topografska imena za obradive površine su: Bara, Česma i Gumnište. Glavne šume su na: Vrelu, Sedinovom Prisađu i Ranča Padini. Utrina obuhvata: Stanimiricu, Lice i Hazvine. Pašnjaci se protežu od Strane do Sulegate.

Tip sela.

Gornja Glama je po tipu zbijeno selo sa nešto razređenim krajevima. Na blažijim stranama i dolinskom dnu desne strane Potoka su Lilćinska i Trebinjska Mala. Kuće tih mahala, pored i duž seoskih puteva, okupljene su u pojedine grupe. Na levoj strani Potoka, na donjem delu padine Guvnište, nalazi se Mitinska Mala a između Dalčinog Potoka i glavne doline, na omanjoj zaravni visokoj 710 metara, Nedeljćovska Mala. Oba dela sela, i na desnoj strani i na levoj strani, imaju oko 40 kuća. Svi naseljenski krajevi međusobno su povezani i nastavljaju se jedan na drugi.

Poreklo stanovništva.

Današnji starinački rodovi potiču od sedam predstavnika triju rodova, koji su jedini preživeli pomor od „čume“ 1802. godine.

Ti starinački rodovi su:

-Lilćinci (Lilići i Zdravkovići), Sv. Đorđe i Mitrovdan. Milan, star 75 godina, Ignjat, Lila. Lila je živeo u velikoj krvnoj zadruzi od 20 članova koju je pomorila „čuma“ a ostao samo on, „pošto je rođen u subotu“. Lila je živeo 100 godina, umro je 1885. godine. Vojislav Zdravković kao prizet došao iz Vitanovca i zadržao svoju slavu i prezime.

-Milenovci i Jeremikinci (Mladenovići, Ćirići i Todorovići), Đurđic. Od Milenovaca najstariji od živih je Dušan, 65 godina, Petar, Mladen, Petar, Milen, a od Jeremikinaca: Momir, Đorđe, Jona, Ćira, Jeremika. Jeremika i Milen su bili braća. U Milenovce se prizetio SretenTodorović iz Vraništa, zadržao svoje prezime a uzeo ženinu slavu.

-Đaninci (Petrovići, Jankovići, Krstići i Stankovići), Đurđic i Mitrovdan. Krstići: Tihomir, Sava, Krsta, Viden i Ćana. Stanković Aleksandar došao iz Babin Kala kao prizet u Jankoviće, zadržao svoju slavu i prezime.

-Marićovci (Petkovići, Cvetkovići i Jovanovići-Golubovići), Alimpijevdan i Nikoljdan. Golubovići su od Čedomira i Ranđela Golubovića, koji su se prizetili u Jovanoviće iz Šestigabra, zadržali slavu i prezime. Jovanovića ima odseljenih u Beloj Palanci.

-Dilberovci (Petrovići, Zlatkovići i Cvetkovići), Nikoljdan i Sv. Petka. Penča Cvetković došao kao prizet u Zlatkoviće iz Kozje – zadržao slavu i prezime.

-Mitinci (Stankovići i Živkovići), Nikoljdan i Mitrovdan. Živković Ilija došao iz Babin Kala na imanje svoga dede. Ima ih odseljenih u Zaječar.

-Tušanci (Živkovići i Golubovići), Mitrovdan. Milan, Vukadin, Stojan, Pejča i rodonačelnik Živko.

Doseljenici su:

-Đurinci (Mladenovići, Mitrovići, Petrovići i Đorđevići), Nikoljdan i Mitrovdan, su doseljeni iz Bugarske u tursko doba. Od Mladenovića najstarija je Sija, žena pokojnog Tofila, zatim David, Veljko, Mladen i Ranđel. Đorđević Ratko došao iz Babin Dola kao prizet u Petroviće, zadržao svoju slavu i prezime. Ima ih u Americi – ostao u pečalbi.

-Nedeljćovci (Golubovići i Nešići), Nikoljdan, su doseljeni iz Bugarske u tursko doba. Golubovići znaju: Grigorija, 70 godina, Ignjata, Goluba i Đorđa. Golubovića ima odseljenih u Banat.

-Trebinjci i Baljinci (Petrovići i Đorđevići), Sv. Đorđe, su iz Lužnice odakle su doseljeni pre 160 godina. Trebinjci broje: Vukadina, Ignjnjata, Petra, Mladena i Ranđela. Ranđel i Cvetko, od koga su Baljinci, su bili braća. U Baljince se prizetio Živojin Spasić iz Miranovca i primio ženinu slavu i prezime.

-Neinci (Đorđevići), Mitrovdan, su iz Periša. Goga se doselio iz Periša u Gajbudžu, danas raseljeno stočarsko selište koje je bilo u Vlaškom Dolu iznad Bukurovca. Tu, na svome imanju u stočarskom naselju živelo je njegovo potomstvo, pa se raselilo: Neinci u Gornju a Neinci-Gajbudžanci u Donju Glamu. Neinci broje 4 pojaseva: Desimir, Đorđe, Josif i Đorđe.

-Veličkovići, Mitrovdan, su iz Babin Kala. Doselio se Veličko pre 70 godina.

-Todorovci (Stojanovići), Nikoljdan, ne znaju za svoje poreklo. Vladimir, Todor, Mladen i rodonačelnik Stojan. Ima ih odseljenih u Zaječaru.

-Baltinci (Ćirići), Sv. Vrači, ne znaju za svoje poreklo. Vojislav, Milan, Ranđel, Ćira i rodonačelnik Petar. Prekor Baltinci nose po Ćiri „Balti“.

Selo ima svoje posebno groblje.

Seoska slava je Sv. Jeremija a zavetina je Ilindan.

IZVOR: Prema knjizi dr Mihaila Kostića „Belopalanačka oblast (kotlina)“, izdanje 1970. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.