Poreklo prezimena, selo Bukurovac (Bela Palanka)

27. mart 2016.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Bukurovac, opština Bela Palanka – Pirotski okrug. Prema knjizi dr. Mihaila Kostića „Belopalanačka oblast (kotlina)“, izdanje 1970. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Geografsko topografske prilike.

Središnji kraj naselja, koji se zove Sredselo, leži u izvorištu dolinice Ždrela (Ždrlo), a nešto viši Gornji Kraj na rtu Maninog ili Golemog Dela, visokog 430 metara. Južni deo Sredsela je na blagoj padini Radenkovog Dola. Gornji Kraj odvojen je od  Donjeg Kraja pregibom pod kojim je na nižoj kosi Donji Kraj. U novije vreme Bukurovac se razvija prema Gornjem Kraju, koji ima vode i ka knjaževačko-svrljiškom drumu, na kome se sašoravaju najniže kuće Sredsela.

Vode.

Selo se snabdeva vodom iz bunara dubokih 8-10 metara. U naselju se oseća oskudica u vodi za vreme leta kada bunari presušuju; tada se iz njih jedino s jutra može zahvatiti voda. Zbog oskudice u vodi, tokom sušnih leta, stanovništvo je primorano da uzima vodu iz Nišave i za piće i za kućnu upotrebu. Stoka se poji na nekoliko korita, koja su oko seoskih bunara i na Nišavi.

Granice seoskog atara, zemlje i šume.

Granica atara na zapadu povučena je dolinom Bandola na Gladno Polje, Lug, Babin Kal i Majstorovu Padinu (pretežno kose pod šumom), sa selom Dolom; na severu sinor sela obeležen je na Krstovici (658 metara), Navrapu, Glamskoj Padini i Propasju (uzvišenja i brdske kose), sa Donjom Glamom; na jugu među ataru čini vis Rnjosa (707 m), takođe sa Donjom Glamom, a zatim dolina Ošljeg Dola, Božin Kladenac, Gušćevica i Džebedžinica (pretežno oranice) sa Klenjem; na jugu atar je ograničen koritom Nišave.

Topografska imena za obradive površine su; Poljana, Bara, Guščevica, Džebedžinica, Golema Njiva, Gladno Polje i potes Podidrum; utrina obuhvata: Šasu, Skok, Vrlu Stranu i Male Rudine. Šume su na temenu i stranama Ljiljače.

Tip sela.

Bukurovac je naselje razređenog tipa sa zbijenim kućama u pojedinim krajevima. U svim naseljenim delovima kuće pojedinih rodova skupljene su u gomile, koje se, na kraćem rastojanju, nadovezuju jedna na drugu. Glavni naseljeni krajevi su: Sredselo sa Radenkovim Delom – 20 kuća; Gornji Kraj – 8 kuća i Donji Kraj.

Starine u selu.

Na mestu Selište u blizini današnjeg naselja, u ataru, nalaze se naseljeni ostaci Starog Bukurovca. To Staro Selo je postradalo od „čume“ 1802. godine. Na ostatke starog naselja često se nailazi pri riljanju zemlje u Selištu ili nakon provale oblaka, kada bujica odnese površinski sloj zemlje. Najčešće se nailazi na pepelišta, ognjišta, temelje kuća i po neko kućno oruđe. Pri kopanju jednog od najdubljih bunara u selu, na dubini od 15 metara nađen je jedan jelenski rog sa tri parošca.

Poreklo stanovništva.

Starinci su:

-Velinci ili Šakonjci (Petrovići, Stefanovići), Nikoljdan 6 kuća i Aranđelovdan 5 kuća. (Rodoslov od „najmlađeg“ – Petar – 70 godina, Gmitar, Ilija i Petar). Sava Stefanović je prizet iz Kozje, slavi svoju slavu – Aranđelovdan. Kosta Petrović sin Petrov, po čijoj se ženi Veli prozvao rod, oženio je udovicu Vecu iz Sinjca koja je dovela sina Jevstatija – od koga su 4 kuće koje slave Aranđelovdan, slavu Jevstatijevu po ocu.

-Šundrini (Krstići), Nikoljdan. Prekor Šundra dao im je Latif efendija da bi ih razlikovao od drugih Krstića – Živaninaca. Ima ih odseljenih u selo Katun kod Aleksinca i u Nišu.

Doseljenici.

-Čuljini (Mitići), Aranđelovdan, su doseljeni iz Crvene Jabuke pre 125 godina (Milovan, Donča, Mita i Veljko). Prekor („prezime“) dobili po Veljku, kome je bio odsečen jedan deo uveta.

-Prvulovi (Nikolići), Alimpijevdan, su doseljeni iz Kozje pre 120 godina (Jelenko, Cvetko, Mane, Nikola). Ima ih odseljenih u Belu Palanku.

-Kolarci (Živkovići), Aranđelovdan i Sv. Đorđe, su doseljeni iz Telovca pre 120 godina (Božidar, Pejča, Andreja, Živko). Prizet je Mateja iz Vitanovca, koji je primio ženino prezime a zadržao svoju slavu Sv. Đorđa. Prekor Kolarci imaju po Živku, koji je bio kolar. Ima ih odseljenih u Beogradu, jedna kuća.

-Veselinovi ili Pišljinci (Pešići), Alimpijevdan, su doseljeni iz Gornje Glame u tursko doba. Ima ih odseljenih u Belu Palanku.

-Živaninci (Krstići), Jovanjdan i Nikoljdan, su doseljeni iz nepoznatog mesta i oblasti (Milutin, Gmitar, Đorđe, Krsta) Prekor Živaninci imaju po Krstinoj ženi Živani. Neja Krstić došao je iz sela Dola kod ujaka i zadržao svoju slavu, Nikoljdan. Ima ih odseljenih u Belu Palanku.

-Petkovi (Radenkovići), Nikoljdan su nepoznatog porekla, doseljeni u tursko doba (Dragutin – 72 godine, Đorđe, Radenko, Petko „Đea“). Ima ih odseljenih u Belu Palanku 1932. odine i Dimitrovgrad 1945. godine, po jedna kuća.

-Kalamkovci (Pešići), Mratindan, su doseljeni iz Šestigabra. Stanča (85 godina) kao prizet oženio se Jonkom ćerkom Radivoja sina Pejinog (umro 1874. godine) pripadnika trećeg starinačkog, danas izumrlog, roda preostalog u selu posle „čume“ od 1802. godine. Prizet Stanča, koji se prezivao Živanović, primio je ženino prezime Pešić i ženinu slavu.

-Ćanini (Videnovići), Sv. Đorđe, su doseljeni iz Gornje Glame. Doselio se Stanča „Ćana“ 1888. godine.

-Ćikanovci (Živkovići), Nikoljdan, su doseljeni iz Donjeg Rinja. Doselio se Panajot „Đikin“ 1901. godine. Ima ih odseljenih u Belu Palanku 1945. godine, jedna kuća.

Seoska slava je Sv. Presveta.

Bukurovac ima svoje posebno groblje koje se nalazi na mestu Čučuras Kamen.

*

Poreklo stanovništva sela Dol (danas u sastavu sela Bukurovac)..

Geografsko topografske prilike.

Selo leži u uskoj dolini Dola. Ta se dolina, preovlavađujućeg pravca sever-jug, pruža se od visa Sulegate (1076 m), do Bačovske Padine, na jugu, gde ulazi u aluvijalnu ravan Nišave. Iznad gornjeg dela sela, koji je između Mrtološke Nerezine na istoku i Buljubašinog Zabrana na zapadu, dolina Dola je zatvorena kraškom zaravni Belčin Vrtop, koja se, kao i taj deo sela, pruža pravcem istok-zapad. Ostali naseljeni krajevi, i selo u celini, zauzimaju uglavnom dno doline i donje delove dolinskih strana. Istočnu (levu) dolinsku stranu Dola, na naseljenom prostoru zatvaraju blage padine i kose zvane Nadselo, a zapadnu (desnu) kose Čuka i Trap, koje se spuštaju i padaju sa okolnih zaravni i jezerskih podova.

Vode.

Meštani se vodom za piće služe vodom sa bunara a izvan sela sa izvora. Bunari su prosečno dubuki duboko 8 metara (od 5 do 10 m) i ima ih u naselju četiri, dok su dva izvan sela. Pored Nišave glavni izvor je Virčak. Stoka se napaja bunarskom vodom i vodom sa Nišave.

Granice atara, zemlje i šume.

Granica atara na jugu je Nišava; na zapadu atar je omeđen na mestima: Bojčinica – talasasta zaravan pod seoskom šumom, Mikliška Padina i Božino Jagnjilo (jezerski pod); na severu sinor čini: Jajina Rupa (brdovito mesto), Vlaški Dol (tromeđa Moklišta, Donje Glame, Bukurovca i Dola). Na istoku granica seoskog atara povučena je od mesta Majstorova Padina na Babin Kal (Brkačica), Bandol i Gladno Polje do Nišave.

Topografska imena za obradive površine su: Gladno Polje, Breg, Lug i Dolnje Polje (u aluvijalnoj ravni Nišave), Dubrava, Šasa i Sel (terase i „ridovi“ oko sela). Nizinske livade su na Ostrvu (pored Nišave) a visinske na Delu i Šasi. Glavne šume su u potesima: Babin Kal, Majstorogva Padina, Vlaški Dol, Crvilo, Gustar, Patoka, Ravolica, Zaječi Put  i Vrvište. Utrina obuhvata: Šasu, Krstovicu, Podlozja i Ravnište.

Tip sela.

Selo Dol je razbijeno dolasto dolinsko naselje. Ono se pruža u manjim izdvojenim grupama kuća dužinom preko dva kilometra. Od severa ka jugu razlikuju se sledeći naseljeni krajevi: Ilinska Mala, Mišćina Mala, Rinjska Mala, Mitinska Mala, Belčina Mala i Bačovska Mala. Na mestu gde dolina Dola ulazi u aluvijalnu ravan Nišave, upravo na Nišavinoj terasi zvanoj Bačove Pojate, nalazi se od naselja izmeštena stalno naseljena kuća Jovana Jovanovića od roda Andžije.

Starine u selu.

Na mestu Staro Selište za vreme bujične poplave 1947. godine otkriveni su ostaci starijeg naselja koje se tu nalazilo.

Poreklo stanovništva.

Starinci su:

-Mitinci (Mitići), Aranđelovdan. Živa (70 godina), Janaćko, Mita i Živa. U Beloj Palanci* do 1950. godine od ovog roda je kolonizirano 11  kuća. Ima ih odseljenih u Belu Palanku, Beogradu i Zaječaru.

-Markovci (Markovići), Aranđelovdan. Pota (96 godina), Goga, Mirko, Mladen. Oduzeto im dve kuće.

-Ilinci (Ilići, Videnovići i Đorđevići), Mitrovdan. Ilići i Videnovići broje: Svetozara (65 godina), Aćima, Videna i Iliju. Đorđević Aleksandar došao je kao prizet iz Glame 1923. godine. Ima ih odseljenih u Pirot.

-Belćini (Nikolići), Alimpijevdan: Đorđe (83 godine), Anta, Nikola i Krsta. Od ovog roda je oduzeto tri kuće u Beloj Palanci. Ima ih u Beloj Palanci.

-Badulovci (Petrovići i Ristići), Alimpijevdan. Petrovići znaju: Naku (65 godina), Iliju, Petra i Ristu. Ristića ima odseljenih u Beloj Palanci.

-Miškini (Mitići), Sv. Petka. Nikola (83 godine), Mateja, Mita, Toša i Miša. Ovom rodu je u Beloj Palanci oduzeto tri kuće.

Rod nepoznatog porekla su:

-Andžije (Jovanovići, Ranđelovići i Stefanovići), Aranđelovdan. Jovanovići znaju: Jelenka (65 godina), Todora, Jovana i Petra a Stefanovići i Ranđelovići: Nikodija (60 godina), Spasu, Manu i Stefana. Petar i Stefan su bili braća od stričeva. Otac Stefanov bio je Arbanas i držao je han u potesu zvanom padina na mestu An. U Beloj Palanci im je oduzeto 7 kuća.

Doseljenici su:

-Maćinci (Jovanovići, Ognjanovići, Nikolići i Todorovići), Aranđelovdan, su iz Lužnice. Jovanovići broje: Vladimira, Naku, Ćiru, Jovana i Maku. Nikolić Todor došao kao prizet iz Kozje u kuću Ognjanovića 1920. godine a Todorović Svetozar iz Vitanovca prizetio se u Jovanoviće. U Beloj Palanci im je oduzeto 4 kuće.

-Rinjci (Krstići, Igići i Vučići), Nikoljdan, su iz Rinja. Vučići broje: Ranka (40 godina), Velička, Vuču i Krstu, koji je došao „na pustu zemlju“. U Beloj Palanci im oduzeto 4 kuće. Ima ih odseljenih u Novom Sadu i Beloj Palanci, pre kolonizacije.

-Coninci (Ranđelovići), Nikoljdan su iz Rinja. Doselio se Cona na „pustu zemlju“a pojasevi su: Petar (45 godina), Krsta, Deka i Cona.

*Kuće su oduzete-kolonizovane nakon Drugog svetskog rata.

Selo ima svoje posebno groblje.

Seoska preslava je Markovdan.

IZVOR: Prema knjizi dr. Mihaila Kostića „Belopalanačka oblast (kotlina)“, izdanje 1970. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

IZVOR: Prema knjizi dr. Mihaila Kostića „Belopalanačka oblast (kotlina)“, izdanje 1970. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.