Bratstva plemena Kosijeri

9. februar 2016.

komentara: 33

PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Nebojša Babić

Pregled je pravljen prema radu Andrije Jovićevića „Riječka nahija u Crnoj Gori“ (1911) i pokazuje stanje s početka 20. stoleća.

Pleme Kosijeri nalazi se u najseverijem delu Riječke nahije. Na severu se graniči sa područjima katunskih plemena Cetinja, Ćeklića i Bjelica, kao i Lješanske nahije, a sa svih drugih strana okruženo je Ceklinom. Kosijerima je pripadao i jedan deo današnje bjeličke teritorije, no, tokom 18. stoleća, Bjelice su ga preoteli od Kosijera. U turskim defterima za Crnu Goru sa početka 16. stoleća (1521, 1523) kao zaselak Kosijera upisani su Mikulići, koji su kasnije ušli u sastav plemena Bjelica. Starije stanovništvo Bjelica najverovatnije je bilo blisko ili možda i srodno / orođeno sa starijim stanovništvom Kosijera. Novi doseljenici u Bjelicama (Orlovići i dr.) su, nakon što su se umnožili i ojačali, u 18. stoleću činili veliko nasilje i otimačine okolnim plemenima, naročito Kosijerima koji su im bili prvi na udaru, pa čak i svojim bjeličkim susedima u Tomićima i Mikulićima. Tada se ovo starije stanovništvo južnih sela u Bjelicama raselilo, delom i u Kosijere. Zbog stalnih pritisaka većih plemena oko Kosijera, kosijersko stanovništvo se mnogo iseljavalo, te je matično pleme uvek bilo malobrojno.

Prema bratstvenom predanju, zasnivači varošice Kosjerić u zapadnoj Srbiji su tu došli iz Kosijera, i mesto gde su se nastanili nazvali prema zavičaju: http://www.poreklo.rs/2014/01/03/poreklo-prezimena-selo-kosjeric-kosjeric/

Naselje Kosijeri je veoma staro. Ovuda je u srednjem veku prolazio važan put iz Primorja prema unutrašnjosti Zete, te se uz drum razvilo naselje. Takođe, postojala je i tvrđava pod nazivom Soko-grad, čije razvaline i danas postoje. Oblast gde se začelo naselje nazivana je Korito, u današnjem zaseoku Kosijera, Ploča.

U plemenu postoje dve veće celine, Kosijeri i Đinovići, koje se mogu smatrati zasebnim selima, a sastoje se od više zaselaka. Kosijeri se sastoje od zaselaka: Orašani, Ploča, Selišta i Posajke, a u Đinovićima su zaseoci: Studeni Do, Duboki Do, Jablan-do, Kulendrija, Vukov Do, Crna Korita, Ljeskovci, Vodnički Do, Pod-soko, Podajglas, Zogove Lazine.

Prvi pomen Kosijera je iz 1435. godine u jednom kotorskom dokumentu (Cossieri). Naziv Kosijer je verovatno korišćen i kao prezime, tako je ostao upamćen pisar Ivana i Đurđa Crnojevića, Nikola Kosijer. A 1565. u Kotoru se javlja neki Franjo Kosijerić, najverovatnije poreklom iz Kosijera. Nije isključeno da je naziv plemena nastao od bratstvenog imena starog bratstva koje se ovde prvo naselilo.

Plemenska slava Kosijera je Mala Gospođa (Rođenje Presvete Bogorodice, 8/21. septembra).

Bratstva u Kosijerima:

Starinci:

Perišići (Mala Gospođa) u Kosijerima su jedino živo bratstvo za koje se pouzdano zna da je starinačko u plemenu.

Đinovićisu bili veliko starinačko bratstvo, po kojem je nazvano i matično selo. U jednom kotorskom dokumentu iz 1496. godine pominje se Brajan Đinović iz Kosijera, dok je u turskom defteru iz 1521. godine, jedan Đinović upisan u posedu baštine u Dragosalićima u Ljubotinju. Đinovići su se tokom 16, 17. i 18. stoleća iseljavali, sve dok se bratstvo nije sasvim iselilo iz Kosijera.

Od rodova za koje se zna da potiču od kosijerskih Đinovića su Đinovići u Vasojevićima (Kralje), Vukićevići u Primorju (Lastva) i Sakari u Lješanskoj nahiji i Vraki.

Radijevićisu bili veliki starinački rod u Kosijerima, koji se verovatno iselio tokom stoleća. Oni su upisani kao zaselak Kosijera u turskim defterima iz 1521. i 1523. godine.

Doseljenici iz vremena Crnojevića (druga polovina 15. stoleća):

Adžići (Mala Gospođa) u Đinovićima su doseljeni iz Zete u vreme kad je Ivan Crnojević preneo prestonicu na Cetinje.

Početkom 18. stoleća celo bratstvo se iselilo u Dalmaciju, u okolinu Knina, gde su bili veliko bratstvo. Posle nekog vremena, četvorica braće Adžića reše da se vrate bliže Crnoj Gori, te se nasele u Pivu. Od trojice su pivski Adžići (slave Svetog Jovana), dok se četvrti, Vukosav, vrati u Đinoviće, i od njega su svi kosijerski Adžići.

Kasniji doseljenici:

Bratićevići“ (Mala Gospođa) su bratstvo nastalo od pretka Bratića, koji se oko 1650. godine doselio iz Pipera, Od njegova tri sina su sledeći rodovi: od Rajka su Rajkovići, od Rada Radovići, i od (V)Latka Latkovići. Rajkovići i Radovići su u Kosijerima, a Latkovići u Đinovićima. Bratićevići su ranije slavili Đurđev-dan, što možda, kao i vreme doseljenja, ukazuje da su oni od piperskih Lužana.

Od Rajkovića potiču Mitrovići u Paštrovićima (Morović), kao i Rajkovići u Lici (kod Otočca), koji su većinom pokatoličeni.

Zajedno sa Bratićem, u Kosijere je došao i Marić, isto iz Pipera, te bi se moglo zaključiti, a i po međusobnim odnosima ovih bratstava, da su u pitanju srodnici. Od Marića su Marićevići (Mala Gospođa) u Kosijerima.

Đurkovići (Sveta Petka) u Kosijerima su od bjeličkih starosedelaca iz Mikulića, koji su se ovamo sklonili zbog nasilja novih doseljenika u Bjelice, oko 1750. godine.

Savićevići (Mala Gospođa) u Đinovićima su od pretka Savića Vojvodića koji se doselio oko 1770. godine iz plemena Građana (Radomir). Savićeva majka je bila od kosijerskih Marićevića, te se on doselio na majčino imanje. Vojvodići su starinom sa Kosova (Mitrovica), a u Riječku nahiju su došli iz Crmnice.

IZVORI: 

Riječka nahija u Crnoj Gori – Andrija Jovićević

Stara Crna Gora – Jovan Erdeljanović

Dva deftera Crne Gore iz vremena Skender-bega Crnojevića – Branislav Đurđev i Lamija Hadžiosmanović

„Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (14-16. vijek)“ – Risto Kovijanić

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (33)

Odgovorite

33 komentara

  1. Banjo

    Poštovanje svima.
    Evo i ja da se javim i ispričam ono što znam o svom poreklu, preko pismenih i usmenih podataka koje sam dobio.
    Zovem se Branko Perišić, od oca Predraga Perišića, njegov otac se zvao Branko Perišić, a Brankov otac se zvao Đoko Filipov Perišić zvani Dolar. Otac Đoka Perišića zvao se kako stoji u jednom dokumentu Filip Živov Sakar, a Filipov otac, Živo Sakar, koji je i najstariji moj predakza koga znam, a čije ime se nalazi u jednom dokumentu o tapiji iz 1860. godine.
    Iz ovoga dolazimo do zaključka da je Đoko Filipov Perišić bio taj koji je promenio prezime Sakar u prezime Perišić. Znam da je Đoko rođen u Lješanskoj nahiji u Donjoj Gorici, kasnije ježiveo i radio može se slobodno reći po celom svetu, od južne i severne Amerike, do Francuske i još nekih zemalja (za sve ovo posedujem dokumente koji to dokazuju). Bio je član Udruženja Crnogoraca Francuske. E sad, da malo skratim i pređem na ono zanimljivije.
    Sada ću vam postaviti tekst kopiran iz arhiva o tome odakle su Sakari, sa kim su povezani i kuda su se selili.
    Ovo je tekst o Đinovićima iz knjige o stanovnicima Vrake na Skadru.

    Đinovići potiču iz plemena Kosijera u Riječkoj nahiji. Prezime se prvi put spominje još 1496. godine kada je u sudsko­notarskim spisima, u Kotoru, zapisano ime izvjesnog Brajana Đinovića nastanjenog u Kosijerima. Ove prodice, prije odlaska u Vraku, živjele su na području Zališa. U drugoj polovini XIX vijeka, Đinovići se iz Kosijera sele prvo u Lješkopolje, a zatim u Vraku. Pretpostavlja se da je selo Đinovići dobilo ime upravo po ovom bratstvu. Poznati su i kao Sakari po lokalitetu u Kosijerima­ Sakarkut.21Živjeli su u selu Stari Borič i Gril.

    Ovde imamo potvrdu da su se Sakari selili iz Kosijera (ovde se misli na pleme, a mesto se zove Đinovići) u Lješkopolje, verovatno je jedan deo ostao u Lješkopolju, a drugi deo je otišao za Vrake.

    Moram da napomenem da u samom mestu Kosijerima postoje Perišići, ali mi nemamo nikakve veze sa njima.

    Po priči mog poznanika sa Cetinja, Andrije Marićevića, Sakari su kako on kaže starosedeoci Ilirskog porekla, što sam pronašao i u još jednim spisima, a svi drugi su slovenskog koji su tu dolazili u periodu od H do HV veka.iz drugih krajeva, te su se Sakari kao manjina asimilovali i počeli da slave slavu i da se prezivaju Đinovići, ali su ih ovi zbog poštovanja i dalje zvali Sakari. Još dodaje da je originalna postojbina Sakara ispod Debeljaka, između Kosijera i Bokova.

    Ono što mene buni je sledeće, sa jedne strane stoji da su Sakari ako može da se kaže Ilirskog ili starosedelačkog porekla, a sa druge imamo dnk rezultate koji kažu da smo haplo grupa koja je slovenskog tipa ili kako god, ja se u to ne razumem, pa me interesuje da li i starosedeoci mogu imati tu grupu I2-PH908?

    Pozdrav i izvinjavam se ako sam preterao sa informacijama.

  2. Nebojša Babić

    Banjo, taj podatak koji ti je preneo poznanik sa Cetinja je on sam verovatno pročitao u nekom internet članku nekog montenegrinskog autora, od one ekipe koja na sve načine hoće da dokaže neslovensko i nesrbsko poreklo Crnogoraca, pa haplogrupu I2a i njene podgrane koje se danas mogu naći na zapadnom Balkanu proglašava “ilirskim”, za šta ne postoji ni jedan ozbiljan argument.

    • Banjo

      Da, istina je da se Marićević nacionalno izjašnjava kao Crnogorac, međutim podaci su iz knjige Nikole P Rajkovića, koji je verovatno sad upokojen, mada kada vidim da je Rajković na crnogorskoj kapi imao izvezenu zlatnu petokraku, sve što je isti napisao dolazi pod znak pitanja.
      Kada sam Marićeviću rekao koja sam haplo grupa i za koga se ona vezuje, napisao mi je da onda ja verovatno i nisam od Sakara, što je sad već bi se moglo reći neko inaćenje i negiranje mojih korena iz besa i nezadovoljstva.
      Pozdrav.

  3. Nebojša Babić

    Kao što je rečeno, rezultati su bliski, pa se pokazalo da ste svi vi istog porekla, šta god mislio tvoj poznanik…

  4. Miroslav B..

    Eto konačno ja nađoh i svoje pleme! Moja baba se prezival Kosijer.

    • Nenad Djurković

      Veliki preveliki pozdrav svima koji su porijeklom iz Kosijera.moji preci su preko Jadrana i Crnog mora potom Dunavom došli u Sbiju i nastanili se to jest osnovali Petrovo selo u planini iznad Kadova.kuća naša u Kosijerima stoji mada je rijetko ko obilazi a ima nas i u Podgorici dvije porodice,Kladovu ,Beogradu,Subotici svi potičemo iz iste kuće mojijeh predaka.Živjeli vi meni i zdravi bili ma dje god bili.

      • Miloš Kvrgić

        Pozdrav rodjo, moji su sa majčine strane Petrovići iz Petrovog sela kod Kaldova, došli su iz Crne Gore u 19. vijeku, najverovatnije su iz Kosijera od 3 brata kad su bila Petar Petronja i Lazar (zaboravih prezime) pa od Petra nastali Petrovići što su iz Kosijera, da li znate nešto više možda o tome?

  5. Bojan

    Sakar i Djinovic je jedno bratstvo.Djinovici koji su zivjeli u Vraki,a kasnije u Metohiji, neizmjenično su koristili oba prezimena.Starosjedioci smo tog kraja i vjerovatno smo tu bili prije Crnojevića.Perišići u Ponarima i Lješkopolju su isto tako Sakari i Djinovici ,kao i bratstvo iz Vrake,odnosno Metohije.Svi slave Malu Gospojinu, 21.septembra.Za Djinoviće u Vasojevićima,odnosno Kraljskim Barama, nije do kraja jasno da li si starinci u plemenu ili su doseljeni iz Djinovića.Moje mišljenje je da potiču od izvjesnog Djina koji je starinac Vasojević.

  6. Dragovic

    A sto je sa prezimenom Dragovic,koji su bili medju prvima u Kosijerima,a dosta njih se odselilo u Petrovo Selo kod Kladova 1847.to su moji preci,nigde ni spomena tom prezimenu.

  7. Vjera

    Starośedioci sela Kosijera su Popovići, današnji Perišići.Nekadašnji Popovići su živjeli u Suhoploče (blizu kuće pok.Đoka Vasovog Marićevića), Kosijeri, đe postoje materijanli tragovi (groblje i ostaci crkve).Perišići su malo bratstvo iz zaseoka Posajci koji su direktni nasljednici popa Andrije Popovića i Nikole Popovića Kosijera koji je bio pisar na dvoru Ivana Crnojevića i koji je učestvavao u štampanju Oktoiha.Pop Andrija Popović je pośekao glavu Kadije Dulagića iz Podgorice i zbog osvete od Turaka su promijenili prezime u prezime Perišić.Inače, pop Andrija je učestvavao u bitci Na Vrtijeljici zajedno sa Bajom Pivljaninom.Postoje pisani dokazi o ovim navodima.Jedan od pisanih dokaza je knjiga “Sazdanje Cetinja”.Ima još dokaza u knjigama kotorskih providura.

  8. Kosjerac

    Pozdrav svima,

    Interesuje me da li postoje neki podaci o Petru Sokolcu?

    Poreklom sam iz Kosjerica (Zlatiborski okrug), osnovan od strane doseljenika iz Kosjera.

    Koliko se secam iz prica pokojnog pradede, mi smo potomci Petra Sokolca koji je imao 3 sina. Petra, Petronija i Lazara. Od kojih su kasnije nastali Petrovici, Petronijevici i Lazarevici u Kosjericu.

    Ceo jedan potez zemlje (par km) kroz koji protice potok Limac u Kosjericu se zove Sokolovac po rodonacelni iz Kosjera.

    Ako neko ima neki info, bio bih mu vrlo zahvalan.