Poreklo prezimena, selo Šljivar (Zaječar)

23. januar 2016.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Šljivar, Grad Zaječar – Zaječarski okrug. Prema knjizi Marinka Stanojevića „Crna Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Selo leži jugozapadno od Zaječara, na Šljivarskom Potoku i na prisojnim stranama Čoklčevog Brda i Bule. Sa desne strane potoka, koji nikakve štete ne nanosi selu, bilo je 1935. godine 11 a sa leve 89 kuća.

Vode i klima.

Pije se isključivo bunarska voda, jer izvora u selu nema. Bunara ima 51.
U selu duvaju vetrovi: gornjak, košava, severac ili čukan i jugo.

Zemlje i šume.

Zemlja za obrađivanje je pored Šljivarskog Potoka i Lubničke Reke, na čitav sat hoda od sela i to najviše na mestima: Selište, Čirišak, Bratujevac, Zla Padina, Močevo, Trešnjevo brdo, Bula, Markov Potok, Lipar, Nikin Potok, Čoklčevo Brdo i Selo. Rodnost zemlje je dobra.
Ispaše su na mestima: Kravarnik, Močevo, Bratujevac, Selište, Bula, Markov Potok, Čoklčevo Brdo, Selski Potok, Trešnjevo Brdo, Zla Padina i Lubnička Reka.
Šume su u ovim messtima: Vidojev Breg, Šeštur, Markov Potok, Malo Brdo, Konjski Potok, Zla Padina, Nikin Potok, Bratujevac, Močevo, Lipar, Trešnjevo Brdo, Selište, Bula i Čoklčevo Brdo.
Zajedničkih šuma i utrina nema.
U ataru sela ima 78 pojata. Nalaze se na mestima: Selski Potok, Trešnjevo Brdo, Bratujevac, Bula, Markov Potok, Lubnička Reka, Čoklčevo Brdo, Selište i Nikin Potok.

Tip sela.

Selo je zbijenog tipa. Delo se na Donji i Gornji Kraj. Kuće su dosta zbijene jedna do druge i poređane duž puta, sa obe strane. Na okućnici su voćnjaci i bašte.

Ime sela.

Prvi doseljenici zatekli su na mestu gde je danas selo mnogo šljiva, pa iz tih razloga selo nazovu Šljivar.

Starine u selu.

U potesu Lubnička Reka postoje zidine za koje se priča da potiču sa nekadašnje crkve. Dva su stara groblja; jedno je do samog sela a drugo je na Lubničkoj Reci. Na kamenovima koji se tamo nalaze nema ni krstova ni natpisa.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

O postanku sela meštani pričaju ovo: U vreme Turaka ovde je bilo pusto zemljište. Početkom 19. veka najpre se doselio neki čovek po imenu Marin sa ženom i kćerima. Uskoro postane bogat čovek. Za njim se doseli neki Janoš sa Dunava te i on zauzme najbolju zemlju. Janošev sin Kosta oženi Marinovu stariju kćer i sa njom izrodi decu. Marin ode nekim poslom u Vidin i otuda dovede nekog Vladula, naočitog čoveka, te za njega uda mlađu kćer i ona sa njim dobije sina Pavla. Po Marinovoj smrti zetovi podele imanje; Kosta uzme levu a Vladul desnu polovinu od puta. Po smrti Vladulovoj nasledi sa kojim je stalno bio u zavadi. Pavle podmiti Turke, te od njih dobije odobrenje da ubije Janka. Potom Turci narede da se Jankovo telo natovari na kola i da se proveze kroz selo kako bi se za svagda obeležila granica atara šljivarskog. Janka sahrane na brdu iznad Grljana ispod neke kruške, te se od tada to mesto zove Para Jankulo (par’ na vlaškom znači kruška)

Za najstarije porodice u selu smatraju se:

-Marinešići, Sv. Petka;
-Kostulješći, Sv.Petka;
-Brukešći, Sv. Petka;
-Budinešći, Nikoljdan;
-Vladulješti, Aranđelovdan;
-Prvulovski* i:
-Balabanovski*.
Starije porodice su još:
-Jovanovići*;
-Petrovići*;
-Dinići*;
-Jonovići* i;
-Trailovići*.
Doseljenici iz okolnih sela:
-Ristići*;
-Sibinovići*;
-Milosavljevići* i;
-Stojanovići*.
U selu ima i jedna porodica Cigana-Roma.
*Ne kaže se koju slavu slave.

Seoska slava je Sv. Trojica i slavi se u selu. Zavetine su Spasovdan – slavi se u Selištu i Bratujevcu; Pantelijevdan u Bratujevcu; Velika Gospojina u Bratujevcu u Sv.Prokopije u potesu Đula (ili Bula)
Groblje se nalazi desno od Šljivarskog Potoka, na Čoklčevom Brdu.
U ratoviima 1912-1919. godine iz Šljivara je poginulo ili umrlo 54 lica. Spomenik im još nije podignut.

IZVOR: Prema knjizi Marinka Stanojevića „Crna Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.