Poreklo prezimena, selo Manastirica (Kladovo)

12. oktobar 2015.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Manastirica, opština Kladovo – Borski okrug. Prema knjizi Koste Jovanovića „Negotinska Krajina i Ključ“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Manastirica-manastir

Položaj sela.

Istočni, manji deo atara je na površi Ključa, a zapadni, veći, na visokim površima, do površi Miroča. U ataru je gornji tok potoka Šajne i njena pritoka Manastirički Potok, na čijim su stranama seoske kuće.

Vode.

U selu je Selski Izvor a ataru su: Ceronje, Mirša i drugi izvori.

Zemlje i šume.

Najbolje su njive na površi Ključa. Mesta sa njivama, livadama i gajevima zovu se: Klafa, Polje u Šajni, Vojnasa, Popjaska, Šajna i Striba. Utrina je Šarbanov Krak a šuma Manasirički Gaj (Branišće Manastir).

Tip sela.

Selo je zbijenog tipa i pošto je malo nije podeljeno na krajeva imahale.. Kuće su razmaknute od 10 do 30 metara.
Groblje je južno od sela, na brežuljku Kapela.

Ime selu.

Selo je dobilo me po manastiru Manastirici, koji je nedaleko od sela.

Starine u selu.

O staroj manastirskoj crkvi, koja je srušena krajem prošlog, 19. veka i podignuta nova, nema pomena u prošlosti. Po predanju sagradio ju je „Sv. Nikodim“. Seljište u Šajni je, vele, od istoimenog sela, koje je ranije postojalo a Staro Groblje (Morminc Batrnj) je iz prošlosti sela dok je bilo u Velikoj Dolini.

Pisani tragovi selu u prošlosti.

Manastirica se prvi put pominje posle prisajedinjenja ovih krajeva Srbiji. Selo je 1846. godine imalo 27 kuća; 1866-36 a 1924. godine 58 kuća.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Po predanju ranije je pored potoka Šajne bilo istoimeno selo, čiji su se stanovnici zbog „turskog zuluma“ ili „čume“ morali raseliti. Neki su pobegli u „Vlašku“, neki u sela Kladušnicu, „Džedžerac“ – Davidovac i Sip dok su se neki nastanili namestu Velika Dolina (Valja Mare). Oni iz Velike Doline su se docnije preselili i zasnovali Manastiricu.
Od današnjih rodova samo su preci:
-Čičilanešta i Kalinešta, Nikoljdan, jedan su rod i;
-Nikešta (Nikići), Sv.Petka, su stanovali u Velikoj Dolini a dosellili su se iz „Vlaške“.

Ostali rodovi doselili su se u sadašnje selo:

-Paunešti („Bugari“), Nikoljdan, su se doselili od Niša.
-Gušati, Đurđic. Praded se doselio iz „Vlaške“.
-Jankulešti, Nikoljdan, su iz Skele preko Dunava.
-Frntarešti, Sv. Petka, su iz „Vlaške“, odakle se ded doselio.
-Vulpešti, Aranđelovdan. Otac starcu od 100 godina se doselio iz Grljana kod Zaječara.
-Kalafirovići, Nikoljdan, su od Niša.
-Tabašešti (Radujkići), Nikoljdan su iz „Džedžerca“.
-Jovešti, Sv. Peka. Otac je „Ungurjan“ iz Brestovca u timočkoj Crnoj Reci.
-Đurešti, Aranđelovdan, su iz Đureša u „Arđalu“ – Erdelju.
-Carani, Aranđelovdan, su iz „Vlaške“.
-Ungurjani, Sv. Petka. Otac se doselio iz Bučja u Crnoj Reci.
-Srbu-i (Đorđevići), Nikoljdan su „od Kosova“ a ovamo su se doselili iz Štubika u Krajini.
-Akimešti, Nikoljdan, su iz Velesnice.

Seoska zavetina je u Četvrtak po Duhovima.

IZVOR: Prema knjizi Koste Jovanovića „Negotinska Krajina i Ključ“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Klaus

    O kom prisjedinjenju srbiji pričate današnja romanija je nekada bila vlaška tada država vlaška a danas romanski region granice su ostale iste kad su tadašnji vlasi pristali da se odreknu srbske crkve i pristanu na pokatoličenje i svog imena vlah vatikan ih je pretvorio u romane koje srbi zovu rumuni ko god zna malo da razmišlja on je shvatio odavno da je romanija tvorevina rimskig carstva Vatikana Roma je Rim svi koji nisu pristali da sebe zovu romanima to jest rimljanima i nisu hteli da se odreknu pravoslavlja koje je u srbiji još od apostola pavla došlo oni su iz današnje rumunije prebegli u srbiju zato ne brukajte i ne gazite svoje pretke a ne kaljajte sopstveni obraz niko u Srbiji vam nije rekao nikad što ste vlasi ili nešto drugo poštujte ovu zemlju koja vas nije asimilizovala kao što su asimilizovali skoro sve srbe u drugim državama pa tako i u romaniji