Poreklo stanovništva sela Vidrovac, opština Negotin – Borski okrug. Prema knjizi Koste Jovanovića „Negotinska Krajina i Ključ“. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Seoski atar je na obema stranama Jaseničke Reke, većinom na desnoj strani i na krečnjačkom platou, koji na zapadu graniči negotisnku ravnicu, a kuće su u prostranoj udolinici na platou.
Vode.
Selo obiluje izvorskom vodom. Glavni izvor je Kladenac u sredini sela iz koga na tri metalne cevi i tri kamena oluka teče voda i leti i zimi. Sa ovoga izvora vodu uzima većina kuća a manje iz nekoliko bunara.
Zemlje i šume.
Selo ima dosta ziratne zemlje a najbolja je „crna smonica“ u negotinskoj ravnici, na levoj strani Jaseničke Reke. Glavna mesta sa njivama, livadama i gajevima su: Ljoljinac, Nerezina, Lipovača, Cerak, Trša, Paunovac, Jagnjilo, Drenjar, Selište, Bonjinac, Belilo, Čelijar, Cerova Padina i Ravnica. Utrine i malo šume ima oko 400 hektara a najveća je Izlaz.
Tip sela.
Selo je zbijenog tipa i podeljeno je na krajeve; Gornji, Srednji i Donji Kraj. Najzbijenije su kuće u Sredini Sela, oko Kladenca i međusobno su udaljene od 10 do 20 metara a na iskrajcima i do 50 metara.
Groblje je na severnoj padini krečnjačkog platoa, na mestu Bairu.
Ime selu.
Priča se da je u udolini, gde je Kladenac, bila bara, obrasla barskim biljkama, u kojoj su bile „vidre“, po kojima je selo i nazvano Vidrovac.
Starine u selu.
U južnom delu atara, na uzvišenom mestu je Grad od koga se poznaju bedemi. Priča se da je ostao od „Latina“ i po njima stanovništvo okolnih naselja Vidrovčane zovu Latinima. Prilikom potražnjnje „blaga cara Radovana“ iskopavane su cigle i stari novac. Neznano Groblje je, po predanju, iz vremena pre Vidrovca. U Selištu je najpre bilo selo a Staro Groblje je iz prošlosti sadašnjeg Vidrovca.
Pisani podaci o selu u prošlosti.
Najstariji pomen u selu je na austrijskoj karti 1723-1725. godine „Temišvarski Banat“ gde je zabeleženo naseljeno mesto Vidrovatz. Pominje se i 1736. godine a 1784. godine zabeleženo je selo Vedrovatz. Godine 1807. pominje se „Marko vidrovački knez“ a 1811. godine selo Vidrovac. Godine 1846. u seluje bilo 104; 1866. – 181 a 1924. godine 334 kuće.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
Po predanju su u Selištu, koje je na levoj strani Jaseničke Reke, pre 300-400 i više godina, zasnovali selo doseljenici „od Kosova“. Docnije se selo premestilo na mesto Gradine, koje je ispod današnjeg sela i, kako je tu bilo mnogo trske, nazvalo se Trstenik. Tek kada se premestilo na današnje mesto nazvano je Vidrovac. Premeštanju iz Selišta u Gradinu bio je uzrok „velika hladnoća“, a naročito što je Jasenička Reka čestim nadolaskom onemogućavala prolaz na njenu desnu stranu, gde su meštani imali najviše zemlje. Pošto su se premestili sa mesta Gradine osnivači Vidrovca su se nastanili oko Kladenca a pozniji doseljenici se se nastanili oko njih, osim onih koji su „uljezi“ u stare rodove.
U najstarije rodove čijisu preci došli „od Kosova“ spadaju:
-Matkuljani (Matići, Stanojevići, Mišići i Trišići), slave Đurđevdan;
-Dojići (Lukići, Nikoličići, Stankovići, Spasojevići), slave Mitrovdan;
-Milinčići (Rajičići, Nikolići, Josići i Stankovići), Aranđelovdan;
-Nejkići (Ilići, Markovići i Stevanovići), Jovanjdan;
-Čepići (Mojsilovići) i Točići (Zarići i Nikolići) su jedan rod, slaveAranđelovdan;
-Jaglikići (Stanojevići i Simonovići), Đurđevdan;
-Nujkići (Sarići, Stanojevići, Jeremići, Milojkovići i Nikolići), Trifundan;
-Jovičići (Arsići, Stevanovići i Stanojevići), Aranđelovdan;
-Popaljeskići (Milići), Tomindan;
-Bađići (Milutinovići), Devanići (Pajići i Srećkovići) su jedan od, slave Obretenje;
-Filipovići, Đurđevdan;
-Pakovići (Stanojevići i Jovanovići), Aranđelovdan;
-Bojići (Stojanovići), Obretenje;
-Milijići (Nikolići), Aranđelovdan;
-Davidovići, Đurđevdan;
-Pajići (Blagojevići), Aranđelovdan;
-Nikolići (Milojkovići), Aranđelovdan;
-Komarčići (Jovanovići i Kostadinovići), Trifundan i;
-Misići (Stankovići i Radojevići) i Lazići su jedan rod, slave Đurđevdan.
Priča se da je od Dojića došlo pet, od Matkuljana četiri, od Milinčića dve a od ostalih rodova po jedna porodica.
Do početka 19. veka, posle pomenutih rodova, su doseljeni:
-Ristići (Milići i Josimovići), Mitrovdan su od „Arđala“. Došle su tri porodice zbog „turskom zuluma“, a naročito od nasilja tadašnjeg seoskog kneza, koji je bio od Bojića; jedna ee odselila u Braničevo.
-Janjići, Đurđevdan, ne znaju za svoje poreklo.
-Radulovići (Šokerovići), Đurđevdan, su poreklom sa Kosova. Čukunded Nikola sa ženom i sinčićem Radulom došao je iz Malajnice, gde je bio izbegao iz Luke, pošto su zapalili svoju kuću i u njoj izgoreli Turci, koji su došli na konak na nasrtali na „žensku čast“. Šokerićima se zovu po tome što je mali Radul, tražeći keser da nešto pravi, kazao „šoker“.
Rodovi doseljeni u 19. veku.
-Paucići i Simeunovići, Nikoljdan, su došli iz „Arđala“
-Jonovići, Trifundan i;
-Cukići, Aranđelovdan. Pradedovi su im uljezi iz Jabukovca.
-Šigulovići, Stevanjdan i;
-Obretkovići, Trifundan. Pradedovi su im iz Štubika a poreklom su sa Kosova.
-Đinđalčići, Obretenje i Đurđevdan, su uljezi iz Popovice a poreklom su sa Kosova.
-Karanđulići, Aranđelovdan, ne znaju za svoje poeklo a priča se da su došli muž i žena sa dva blizanca iz nekog mesta, gde im se ranije porod nije mogao održati.
-Stevanovići, Stevanjdan, ne znaju za svoje poreklo.
-Prcić, Nikoljdan, je „Ungurjan“ iz Plavne.
-Đokići, Đurđevdan, su od „Arnauta“ u Sikolu.
-Kostići, Đurđevdan, su iz Bugarske.
-Pejkići, Vavedenje, su iz Stare Srbije.
-Gindakovići, Sv. Petka, je Ciganin-Rom kovač, došao iz Malajnice.
-Nikolić, Nikoljdan, je Ciganin-Rom kovač, došao iz Negotina.
-Radulović, Sv. Petka, je „uljez“ iz Jabukovca.
-Đorđević, Sv. Petka, je Ciganin-Rom kovač, došao iz „Džanjeva“ – Dušanovca.
Seoska zavetina je Sv. Jovan Bogoslov.
IZVOR: Prema knjizi Koste Jovanovića „Negotinska Krajina i Ključ“. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)