Kneževi Vinogradi (mađ. Herczegszöllös) su varošica i središte istoimene opštine u Baranji, Hrvatska. Do nove teritorijalne organizacije u Hrvatskoj, područje Kneževih Vinograda nalazilo se u okviru opštine Beli Manastir.
Danas je opština Kneževi Vinogradi jedinica lokalne samouprave u sastavu Osječko-baranjske županije i predstavlja prostor od 248,77 km², što čini 6% ukupne površine županije.
Geografski položaj
Prostor Kneževih Vinograda pripada krajnjem severoistočnom delu Republike Hrvatske, odnosno njegovoj prirodno-geografskoj celini, Baranji. U okviru prostora Baranje, Kneževi Vinogradi se nalaze na njenom istoku i deo su parka prirode Kopački rit.
Sedište opštine Kneževih Vinograda nalazi se na dvadeset petom kilometru od glavnog administrativnog centra Osječko-baranjske županije grada Osijeka i na desetom kilometaru od grada Belog Manastira. Dvadeset šest kilometara deli Kneževe Vinograde od granice sa Republikom Mađarskom i petnaest kilometara od granice sa Republikom Srbijom.
Opštinu Kneževi Vinogradi, pored njenog administrativnog središta, čini još osam naselja: Karanac, Zmajevac, Suza, Kotlina, Kamenac, Mirkovac, Jasenovac i Sokolovac.
Istorija naselja
Istorija Kneževih Vinograda seže u daleku prošlost. Još u starom veku, kada se na ovim prostorima protezao Rimski limes, ovde je postojala kolonija Donatium, a ime mesta prvi put se spominje u pisanom obliku 1341. godine pod nazivom Vilucu de Zeleus.
Vemenom naselje menja nazive u Zeleus, Zewievs, da bi za vreme vladavine Habzburgovaca dobilo naziv Hercegh Solos.
Kneževi Vinogradi 1533. godine ulaze u sastav poseda srpskog kneza Stefana Štiljanovića i od tada se ustaljuje naziv Herceg Suljoš (Herczegszöllös). Taj naziv usvojili su i Turci, pa su tako prema popisu iz 1687. godine Kneževi Vinogradi upisani pod novim imenom.
Srbi martolosi 1565. godine naseljavaju Kneževe Vinograde i broj Srba se tako povećava. Drugi talas martologa koji naseljavaju Kneževe Vinograde bio je 1593. godine, a poslednji Srbi martolosi došli su u ovo mesto 1619. godine.
Kneževi Vinogradi su 1697. godine ušli u sastav Beljskog vlastelinstva austrijskog princa i vojskovođe Evgenija Savojskog. Karlovačkim mirom iz 1699. godine Turci su i zvanično izgubili Baranju, a Kneževi Vinogradi su ušli u sastav Ugarske kraljevine u kojoj ostaju sve do 1918. godine.
Sredinom osamnaestog veka, 1742. godine u Kneževim Vinogradima osnovana je parohija. Te godine je podignuta i prva pravoslavna crkva u selu, crkva Svetog Arhiđakona Stefana, a 1768. godine austrijska carica Marija Terezija izdaje dozvolu za gradnju novog pravoslavnog hrama posvećenog Vavedenju Presvete Bogorodice, po uslovima Ugarskog veća.
Godine 1770. u Kneževe Vinograde doseljavaju se Nemci, a dve godine kasnije osniva se prva srpska škola. Početkom dvadesetih godina 19. veka u Kneževim Vinogradima postoji poštanska stanica na putu Osek – Subotica, tu stanuje vlastelinski sudac, službenik i inspektor vlastelinstva. U selu je i veliki ambar za žito i rade dva podruma za vino.
Početak dvadesetog veka u Kneževim Vinogradima obeležen je izgradnjom pruge normalnog koloseka, koja je povezivala Beli Manastir i Batinu Skelu na Dunavu. Pruga će biti u funkciji sve do 1967. godine kada će je nove vlasti proglasiti nerentabilnom i zajedno sa stotinama kilometara drugih pruga razmontirati. O njenom postojanju danas svedoči još stara zgrada železničke stanice i nasip na kome se nekada nalazila železnička infrastruktura.
Značajniji broj srpskih domaćinstava beleži se već sredinom 18. veka, pa je tako na Popisu stanovništva iz 1751. godine, u selu je bilo 46 srpskih domova, a prema Popisu stanovništva iz 1846. u selu je živelo 632 Srba. Tri decenije kasnije, na popisu iz 1878. godine u selu je popisano 112 srpskih kuća u kojima je živeo 921 stanovnik.
Na osnovu poslednjeg popisa vernika, objavljenog u Prvom šematizmu Eparhije osečko-poljske i baranjske iz 2009. godine, broj domova i vernika po naseljima bio je sledeći: u Kneževim Vinogradima popisano je u 140 pravoslavnih domova 354 duše, u Pustarama u 15 kuća popisano je 27 duša. Ukupno je popisano 155 domova sa 381 dušom.
Religija
U Kneževim Vinogradima postoje tri verske zajednice: protestantska, pravoslavna i rimokatolička. Opština Kneževi Vinogradi broji trinaest crkava: šest protestantskih, pet rimokatoličkih i dve pravoslavne.
Najstarija crkva u Kneževim Vinogradima i u celoj Baranji je sadašnja protestasntska crkva, podignuta u XI veku u romaničkom stilu, a dograđivana u XIII i XIV veku u vreme gotike. Od 1576. godine postaje protestantska. Ponovo je dograđena 1803. godine i danas se nalazi pod zaštitom države i čini spomenik kulture.
Pravoslavna crkva datira iz 1742. godine kada se i prvi put spominje, a Kneževi Vinogradi su te iste godine postali parohija. Prva crkva bila je posvećena Svetom Arhiđakonu Stefanu. Nova crkva posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice sagrađena je 1775. godine na predlog Verske komisije Ugarskog namesničkog veća i uz dozvolu carice Marije Terezije. Crkva je građena kao jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i dvospratnim zvonikom iznad zapadnog portala, u kasnobaroknom stilu sa elementima klasicizma. Ikonostas datira iz druge polovine XVIII veka. Od 1777. godine vode se crkvene matice venčanih i umrilih, a od 1778. godine crkvene matice krštenih. Crkvenu opštinu Kneževi Vinogradi čine još sela: Suza, Zmajevac, Batina i Grabovac, a parohija je od 1991. godine u sastavu Osječkopoljske i baranjske eparhije.
Rimokatolička župna crkva Svetog Arhangela Mihajla građena je u klasičnom stilu, ali ne postoje tačni podaci kada je sagrađena. Župa je osnovana 1851. godine, a crkva je obnovljena 1840. godine. Kor crkve je dozidan 1857. godine i time je završena njena izgradnja, a taj oblik je zadržala do danas. Crkva je potpuno obnovljena 2004. godine.
[toggle title=”PORODICE POPISANE 1696. I 1702. GODINE”]Babos, Balogh, Bosnack, Buczer, Csabes (2x), Czifia, Ember, Fejes (5x), Ferka, Kocti, Lankai, Lenard, Moricz, Palis, Suba, Szabo (2x), Szombo, Szücs, Thot, Thoth, Tossa, Varga (1696); Boczo, Bokovicz, Cristan, Czöcsis, Ember, Fehess (4x), Ferfy, Firka, Giperman, Kaczi, Kolaczovicz, Koriz, Lankai, Lenyart, Miho, Misly, Moricz, Paczil, Protal, Puczer, Racz (2x), Suba, Szücz, Tosso (1702).
IZVOR: Claus Heinrich Gattermann, Die Baranya in den Jahren 1686 bis 1713, Göttingen, 2005, str. 32o-321[/toggle]
KNEŽEVI VINOGRADI U POPISIMA OD 1711/1713. DO 2001. GODINE
SPISAK SVEŠTENIKA U KNEŽEVIM VINOGRADIMA OD 1755. GODINE DO DANAS
Teodor Popović (1755-1767), Adam Popović (1791-1809), Teodor Popović (1798-1824), Simeon Popović (1824-), Jovan Čatarević (1824-1825), Andrej Knežević (1825-1830), Matej Parabak (1830-1832), Petar Parabak (1832-1858), Pavle Kostović (1858-), Pavle Kalajdžić (1858-1859), Pavle Kostović (1859-1860), Radoslav Andrić (1860-1911), Sergije Janković (1911), Milutin Čupić (1912-1921), Svetislav Zundanović (1921-1922), Dušan Andrić (1922-1938), Stevan Izbradić (1938-1955), Ljubomir Mecanović (1955-1982), Ljubomir Radić (1982-1998), Dragan Vukadinović (1999-2002), Nenad Kesonja (2002-2006), Slobodan Poznanović (2006-2013), Dragan Vukadinović (2013-2014), Stevan Kuveždanin (2014-).
Imena sveštenika od 1860. godine preuzeta su sa zvaničnih stranica Opštine Kneževi Vinogradi.
IZVOR: Milan Dujmov, Lista sveštenika Srpske pravoslavne eparhije Budimske, Budimpešta, 2013, str. 76
14. jun 2018. u 06:03
Vojislav Ananić
Kneževi Vinogradi (Hercegsz^l^s) – mjesto istočno-jugoistočno od Belog Manastira
Drugi dio imena dolazi od riječi sz^l^s(kert) ‘vinograd’, budući da je mjesto bilo poznato po vinogradima. Za prvi dio imena, Herceg-, v. Kneževo. Ovdje su se nalazili vinogradi nadvojvode Albrechta.
Hrvatsko ime doslovni je prijevod mađarskog imena. Isto vrijedi i za njemačko ime Weingarten.
Kneževo (F^herceglak) – mjesto sjeveroistočno od Branjina Vrha
Iako pokazuje sličnost s mađarskim imenom sela Gajića, čini se da dva imena nemaju veze. Kneževo je naime dosta dugo bilo pustara, poslije posjed nadvojvode Albrechta (fdherceg “nadvojvoda, knez”, lak “naselje, mjesto stanovanja”), koji je ovamo preselio sjedište beljskoga vlastelinstva iz Bilja, tako da tu treba tražiti korijene imena. Ime se javlja i u inačici Herceglak.
Hrvatsko je ime slobodni prijevod mađarskoga.
Izvor: Usporedni pregled hrvatskih i mađarskih baranjskih ojkonima, Krešimir Međeral – Sučević, Zagreb, 2006.
14. jun 2018. u 08:21
Vojislav Ananić
Malo Kneževo (Hatvan) – napuštena pustara sjeverozapadno od Kneževa
Mađarsko ime znači jednostavno ‘šezdeset’, i često je u toponimiji (usp. i mjesto Hatvan istočno od Budimpešte). Vjerojatno se radi o broju kuća ili domaćinstava koje je pustara brojala. Ime obuhvaća čitav predio zapadno od Kneževa.
Za hrvatsko ime v. Kneževo.
Izvor: Usporedni pregled hrvatskih i mađarskih baranjskih ojkonima, Krešimir Međeral – Sučević, Zagreb, 2006.
14. jun 2018. u 08:31
Vojislav Ananić
Mirkovac (Frigyesfeld) – pustara jugoistočno od Kneževih Vinograda Od osobnog imena Frigyes i apelativa fdld ‘zemlja’.
Hrvatsko ime od osobnog imena Mirko, koje je prijevod mađarskoga imena Frigyes (od njem. Friedrich = Miroslav).
Mitrovac (Mitvarpuszta) – pustara južno-jugozapadno od Kneževih Vinograda
Od osobnog imena Mitar (Dimitar), u mađarskoj inačici djelovala je vjerojatno i pučka etimologija s riječju var ‘utvrda, zamak’. Zabilježen je i oblik Mitvarc.
Izvor: Usporedni pregled hrvatskih i mađarskih baranjskih ojkonima, Krešimir Međeral – Sučević, Zagreb, 2006.